U inbox svojeg Facebook profila (Marica Vrtlarica) dobivam izuzetno mnogo upita je li tušt jestiv i kako se priprema, a onda mi pošaljete fotografiju... i na njoj zapravo bude mlječika.
Zato sam danas odlučila objasniti kako ih razlikovati da se ne biste zabunili i ubrali pogrešnu biljku. Krenimo ispočetka.
Posljednjih godina sve više ljudi otkriva samoniklo jestivo bilje. Jedna od biljaka koja je doživjela pravu renesansu jest tušt (Portulaca oleracea), nekada smatran običnim korovom, a danas cijenjen zbog svojih nutritivnih vrijednosti. Međutim, upravo zbog sve većeg interesa često dolazi do zabune jer postoji biljka koja mu je vrlo slična izgledom, ali nije namijenjena prehrani. Riječ je o mlječiki (Euphorbia maculata).
Iako na prvi pogled mogu izgledati slično, nekoliko jednostavnih detalja dovoljno je da ih pouzdano razlikujemo.
Kako prepoznati pravi tušt?
Tušt je niska, polegla biljka s mesnatim, glatkim listovima koji podsjećaju na male sukulente. Stabljika mu je debela, sočna i često crvenkaste boje, a tijekom ljeta razvija sitne žute cvjetiće. Najvažnije je da pri lomu stabljike ne ispušta bijeli sok.
Listovi i mladi izboji imaju blago kiselkast i osvježavajući okus pa se mogu koristiti svježi u salatama, dodavati omletima, varivima ili kratko pirjati poput špinata.
Zašto je tušt toliko cijenjen?
Ono što ovu biljku izdvaja od većine lisnatog povrća jest njezin bogat nutritivni sastav. Tušt sadrži značajne količine vitamina A, C i E te minerale poput kalija, magnezija i željeza. Posebno je zanimljiv jer sadrži više omega-3 masnih kiselina nego većina drugih lisnatih biljaka.
Osim toga, bogat je antioksidansima koji pomažu zaštiti stanica od oksidativnog stresa. Upravo zbog toga često se naziva jednom od najvrjednijih samoniklih jestivih biljaka.
Ipak, kao i kod svake namirnice, preporučuje se umjerenost. Tušt sadrži oksalnu kiselinu pa osobe sklone stvaranju bubrežnih kamenaca trebaju pripaziti na količinu koju konzumiraju.
Biljka s kojom ga najčešće zamjenjuju
Mlječika raste na sličnim mjestima kao i tušt pa nije neobično da ih ljudi zamijene. Međutim, njezini su listovi tanji, a kod vrste Euphorbia maculata često imaju karakterističnu tamnu mrlju u sredini. Stabljike su tanje i razgranatije, a cvjetići vrlo sitni i neugledni.
Najvažnija razlika vidi se čim se biljka prelomi. Iz stabljike izlazi bijeli mliječni sok koji može nadražiti kožu i oči. Upravo zbog tog soka mlječika nije biljka koja se koristi u prehrani.
Jedno pravilo koje vrijedi zapamtiti
Ako niste potpuno sigurni koju ste biljku ubrali, nemojte je jesti.
Kod razlikovanja tušta i mlječike dovoljno je zapamtiti jedno jednostavno pravilo - pravi tušt nikada ne ispušta bijeli sok. Ako pri lomu stabljike primijetite bijeli sok, riječ je o mlječiki ili drugoj vrsti iz roda mlječika i biljku ne treba koristiti u prehrani.
Priroda je bogata, ali znanje je najvažnije
Samoniklo jestivo bilje izvrstan je način da obogatimo jelovnik, upoznamo prirodu i iskoristimo ono što raste oko nas. No, svaku biljku potrebno je najprije pouzdano prepoznati.
Kod tušta je, srećom, dovoljno nekoliko karakteristika kako biste ga razlikovali od njegova najčešćeg "dvojnika". Malo pažnje pri branju dovoljno je da na stol stigne jedna od najhranjivijih samoniklih biljaka, a ne ona koja tamo ne pripada.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....