Gastro novinarka Mateja Domitrović Sabo pokazuje vam koja jednostavna, a jako fina jela možete spremiti u izolaciji i to uglavnom od sastojaka koje već imate doma ili ih, pak, lako možete brzo nabaviti. Sada je sezona jednostavne, drage hrane koja nas vraća u djetinjstvo; nemojte propustiti uživati u zdjeli dobrog variva, kruhu s domaćom masti ili žlici domaćeg pekmeza od šljiva. U slast!
BURGER
Za jedan burger potrebno je oko 200 g junetine od vratine ili lopatice jer meso mora imati i nešto masnoće, ne više od nekih 20%. Meso nemojte samljeti u sitno, a začinite ga solju i paprom. Medium burger peći 5 min sa svake strane na grill tavi bez masnoće. Ostali dodaci stvar su ukusa, no od salata preporučam iceberg jer ona ima iznimnu hrskavost i neće se “pofuriti“ u burgeru.
ŠAŠAVO ILITI LUDO TIJESTO
Prednost ovog tijesta je što može stajati u frižideru oko pet dana i stalno raste, a osim za pizzu iskoristiv je i za kruh ili focacciu.
• 500g brašna • 1/2svježeg ili 1 suhi kvasac • 2 dcl mlijeka • 1 žlica šećera • ½ čaše jogurta • ½ praška za pecivo • 1 žlica soli • 1 i pol žlice ulja • 1 jaje
U mlijeko zagrijano sa šećerom staviti kvasac i ostaviti 15-ak minuta da nabubri pa zamijesiti tijesto. Nadošlo tijesto premijesiti i razvaljati. Na slici su: pizza s tunom, lukom i mozzarelom, pizza sa šparogama i skutom i s dvije vrste sira.
SLOŽENAC S KUPUSOM
Skuhati mješavinu riže, ječma i pira. Popržiti špek i/ili suhu šunku, ja sam dodala i nasjeckanu kobasicu pa poriluk i naribanu mrkvu. Sve spojiti, dodati sol, papar, peršin, kajenski papar i mljevenu papriku. U posudu staviti dio smjese pokriti kratko blanširanim listovima kupusa, pokriti smjesom i završiti kupusom. Peći na 180 stupnjeva 30 min.
JEDNOSTAVAN KOLAČ SA ŠLJIVAMA
Šljive možete zamijeniti jabukama ili kruškama, borovnicama ili malinama.
• 2 velike jabuke • oko 1 kg šljiva (dio nasjeckajte • dio ostavite u polovicama ili četvrtinama) • 120 g mljevenih badema ili oraha • 1,5 dcl ulja
• 2,5 dcl mlijeka • 1 jaje • 130 g šećera • 2 vanilin šećera • cimet po želji
• 320 g griza.
Jabuke naribajte i nemojte ih cijediti, pomiješajte ih s nasjeckanim šljivama i ostalim sastojcima uz pomoć mutilice. Mikser nije potreban. Izlijte smjesu u kalup premazan maslacem i posut krušnim mrvicama. Peći na 180 stupnjeva oko 30-40 min.
SRDELA IZ PEĆNICE
Očistiti srdele (možete ih i filetirati), poslagati ih u posudu za pečenje, posoliti, malo popapriti, a preko njih rasporediti na ploške narezan češnjak i par kriški limuna.
Posuti peršinovim listom i ružmarinom, zaliti maslinovim uljem i bijelim vinom. Pokriti folijom i peći dvadesetak minuta na 180 stupnjeva pa otkriti i još malo zapeći po želji.
SALATA SA ŠPAROGAMA, JAJIMA I MOTROM
Šparoge blanširati i paziti da se ne prekuhaju jer će se skašati u salati. Možete ih i ispeći na tavi. Skuhati jaja i narezati ih. U zdjelu staviti pripremljene sastojke, dodati im ukiseljeni motar, sol, dosta papra, maslinovo i bučino ulje. Možete ubaciti i bob, grašak, rikulu, divlji radič, tunu, kozice, kuhani krumpir, a sa začinima se igrajte.
Ni na kraj pameti nije mi bilo da će se ta korona tako razbuktati po svijetu, a na kraju doći i kod nas i zatvoriti me u kuću. Nisam u karanteni, nisam u zatvoru ni logoru, ne bojim se, ne gladujem, na toplom i suhom sam, kako se kaže, znam da ima i gorih stvari, a gore se i preživjelo, znam to jer ja sam ratno dijete. Ne žalim se, bilo bi to nezahvalno od mene, imam sve i mogu bez svega čega nemam, no ono što mi zaista nedostaje je doticaj s prirodom, ne parkom pokraj zgrade, nego kontakt s onom pravom divljinom.
To mi je uvijek bilo važno. Ne mislim tu samo na šumu i neistražena prostranstva, nego i na onu pitomu divljinu, dobro poznatu prirodu u kojoj sam odrasla. Moje selo, naše imanje, voćnjaci, vrt, polja, livade, čeprkanje po zemlji, onaj pravi fizički rad, hodanje sa psima, rastezanje na suncu, ručak i gemišt s tatom na terasi ispred pušnice. Branje bljušta, divljeg radiča i vlasca u ovo proljetno vrijeme, kuhanje fiša i pohanje ribe koju je tata ulovio u rijeci pokraj naše kuće. Mijenjala bih to za sve zamrznute bifteke i škampe ovog svijeta. Želim se nadisati, saditi s mamom, kopati do iznemoglosti, čekati prve izdanke u vrtu... E, to mi nedostaje, treba mi takvog zraka, da se nadišem i prodišem u pravom smislu riječi. Znam da će i to doći na red, za mjesec-dva, kad god, možda već budem na “slobodi” u vrijeme dok će novine s ovim editorijalom biti na kioscima. Dotad se svakodnevno prošetam, klonim se ljudi jer sam disciplinirana, a i zato što, bez obzira na to što sam otvoren i društven tip, volim biti i sama sa sobom. Ne sresti nikoga, ne pričati ni s kim. Pa eto, sad me dopalo i da sama odradim ovaj editorijal. Nije mi to teško, no taj dio svojih obaveza radije bih odradila sa svojom Berislavom, fotografkinjom i mojom prijateljicom. Jer, mislim da stvarati nešto s onima s kojima si na istoj valnoj duljini uvijek urodi plodom i dobrim rezultatima. Pogotovo kad je riječ o hrani s kojom uvijek dolaze neki lijepi momenti. A nas dvije pokreće ista strast, slično razmišljamo i goni nas isti dril. No, sad sam se našla u situaciji u kojoj trebam odraditi i njezin posao pa je, eto, ovo ispao jedan “one man bend” editorijal.
Ne mogu zamijeniti Berislavu, odradila sam to na svoj način, bez profi opreme, fotografirajući mobitelom kao što inače radim za svoj Instagram profil (@articokabymateja), sa svjetlom kojim me je Sunce taj dan počastilo ili, pak, nije. Ponekad sam snimala danju, ponekad navečer bez dnevnog svjetla što je uvijek gora opcija. To sam naučila od svojih kolega i prijatelja fotografa - snimamo danju, nikad kad je sunce jako, u tom slučaju rano ujutro ili podvečer, umjetna svjetla izbjegavamo. Ja o tome sad nisam razmišljala, tko bi uopće mislio da će ovo trajati i da se Berislava i ja nećemo naći. Fotografirala sam kako sam što skuhala, bio to doručak, ručak ili večera, marenda ili gablec. Na stolu, na štednjaku, na balkonu, bez ikakvih rekvizita, osim možda pokoje grane ili cvijeta koji sam ubrala po putu u jednoj od svojih šetnji. Ničega previše jer vodim se onom da je manje više. Nisam se opterećivala stiliziranjem, to mi je ionako postalo sve manje bitno, sve je ogoljeno, bez ušminkavanja, jer bi to bilo lažno. Ja nisam profesionalni kuhar, iako o kuhanju i hrani ponešto i znam, a najmanje sam slastičar za što uz, naravno, znanje treba i nevjerojatna strpljivost i preciznost. A ja te osobine baš i nemam. Ljepotu nalazim u samoj hrani, trenutku, osjećaju koji ta hrana u meni izaziva, a koji je teško vizualno prenijeti.
U kuhinji se od pojave korone ništa nije promijenilo. Nisu se promijenile moje navike, moj apetit, moja želja za kuhanjem, za novim doživljajima, otkrivanjem novih recepata, ali i onih starih, do nedavno zaboravljenih, nenamjerno stavljenih na stand by. Uvijek razmišljam o hrani, a sada još više. Hranim se dobro, ništa mi ne nedostaje, ne trebam puno, obilno ni posebno. Moj idealni obrok je oduvijek bilo nešto na žlicu i sve vrste tijesta i tjestenine. Kuhala sam ono što sam imala u špajzi, u zamrzivaču, frižideru, što sam uspjela nabaviti od svojih izvora, ljudi kojima vjerujem i od kojih kupujem godinama, što sam uspjela sama nabrati u šumi blizu grada i, naposljetku, kupiti u dućanu. Kuhala sam što volim, što me usrećuje, onaj pravi comfort food, ono što je trebalo potrošiti, spojila sam ono što inače nisam spajala i ispalo je dobro, pa i odlično. Mutila sam, mijesila, rezuckala, pekla, dinstala, sotirala, kuhala temeljce i juhe, variva, pripremala složence, salate, popečke, polpete, pizze, burgere, omlete, kajgane, tjestenine na razne načine, meso i ribu, vegetarijanska i veganska jela. I nahranila i susjede jer lijepo je to podijeliti s nekim, iako nismo mogli sjediti za istim stolom. Svega je tu bilo i bit će, to je hrana koju inače jedem, doduše s puno manje mesa nego u doba korone (tako je sada ispalo, mesnica mi je blizu ulice, ribarnice nema, tržnice ne rade). Nastojim ne bacati hranu pa tako ono što ostane spojim u neki složenac, umak za tjesteninu, dodam u varivo.
Tako sam komade kuhanog suhog mesa spojila s ječmom, pirom i rižom te napravila, uz dodatak začina, mrkve, poriluka i malo pasate, složenac sa svježim kupusom čije sam listove prije kratko blanširala.
Od iste smjese, samo bez dodatka mesa, napravila sam popečke i poslužila ih sa salatom od špinata i umakom od grčkog jogurta s paprom i limunovom koricom. Meso iz juhe uvijek može završiti u nekoj salati, spojiti se s njokima ili tjesteninom ili poslužiti uz neki fora prilog.
Jaja se mogu pripremiti na raznorazne načine, a ja sam višak šalše koju sam koristila za tjesteninu i pizzu poslužila s jajima na oko uz avokado i feta sir.
Kuhana sam, pak, spojila sa šparogama i ukiseljenim motrom na salatu - dodajte ih u složence, pripremite maštovite omlete, fritate, napunite ih, poširajte, a ta poširana i ona kajgana koja se ne pojede mogu biti super sendvič ručak uz svježe povrće i neki umak.
Koristila sam uglavnom svježe sezonsko povrće i nešto smrznutog, poput graška i boba, te smrznutog voća, onog bobičastog. Iako je situacija specifična, zahvaljujući Brkićima iz Škabrnje uspjela sam uživati i u svježim šparogama, a i onim uzgojenim kojih se može kupiti u većim dućanima, kao i artičoka koje pripremam najčešće na lešo s maslinovim uljem, češnjakom i bijelim vinom ili s graškom i bobom, a odlične su i kad ih tako kuhane kratko zapečem u pećnici.
Kupus, kelj, poriluk, mladi luk, korjenasto povrće, raštika ili krumpir sami za sebe ili uz dodatak mesa najčešće završe u loncu, kao nešto na žlicu. A ono nježnije povrće poput blitve i špinata uglavnom kuham ili sotiram vrlo kratko, tek dvije minute, brokulu malo dulje, i poslužim kao prilog ili glavno jelo uz dodatak maslinova ulja, sjemenki i orašastih plodova, a ponekad dodam i malo soja sosa. Uz to komad sira ili šnita kruha i eto brze bruskete.
U ovo doba korone treba, kao i inače, jesti pametno, zdravo i sa zadovoljstvom, a jednako tako treba i kuhati, uz one vječne, najvažnije dodatke - volju i ljubav. Po tom pitanju se ništa ne bi trebalo promijeniti.
