Sve je počelo dvjema metalnim kantama koje su postale ”curica” i “dečko” s originalnim frizurama - u ovom slučaju biljkama koje podnose vrućine jer su cijeli dan na suncu
Kada govorimo o vrtlarenju s klincima, na pamet nam prvo pada pomisao koje biljke uzgojiti, što oni zapravo mogu uopće raditi i koliko će im biti zanimljivo čekati mjesece da vide krajnje rezultate. Djeca su vrlo nestrpljiva bića, slabe koncentracije kada je u pitanju ono nešto za što smo mi odrasli zainteresirani.
Ali kako ih potaknuti da stvaraju svoj svijet koji je prepun zelenila, a uz to da budu dio prirode od malih nogu iako ih to zapravo uopće ne zanima?
Godinama sam pokušavala potaknuti kćer da sa mnom radi nešto u vrtu, ali taj rad trajao je svega nekoliko minuta i volja je ubrzo prošla, premda se tu radilo o uzgoju obožavanih krastavaca ili igranju vodom prilikom zalijevanja povrtnjaka.
Slušala sam savjete, čitala sa svih strana kako je zapravo djecu najlakše potaknuti da vrtlare tako da sami siju i sade, a najčešće rotkvice, krastavce ili salatu koji brzo narastu i samim time budu zanimljivi za uzgoj. Ali djeca uopće ne jedu rotkvice, salatu ako baš moraju, a krastavcima treba i do 90 dana da dozru za berbu! Ova priča zanimljiva im je možda jednu godinu, ali već sljedeće, kada postanu stariji i pametniji, neće niti željeti pokušati!
Koji je onda način da se djecu privuče u svijet vrtlarenja? Tajna uvijek zanimljivog vrtlarenja je da oni stvore nešto svoje, posade nešto što će njihov projekt upotpuniti i natjerati ih da održavaju to bilje kako bi ono što rade izgledalo kako oni to žele.
Moje bivanje u vrtu i uređenje istog tijekom godina kćeri je postalo poprilično dosadno, ali ideja da krenemo uređivati njezin kutak okućnice učinila joj se vrlo zanimljivom.
Sve smo zapravo započele skiciranjem ideje, a onda krenule u ostvarenje snova. Iako se radi o djetetu s nepunih 6 godina, dali smo joj da odabere većinu materijala, a ponajprije boje i cvijeće koje želi.
Kutak koji dijeli moj staklenik i njezin svijet igre započeli smo uređenjem s dvije metalne kante od 200 litara. Kante su na vrhu odrezane na dimenziju tegle za cvijeće, a obojene su u dvije različite boje – crvenu i zelenu. Jedna kanta, ona zelena, glumit će dječaka, a druga, ona crvena, djevojčicu.
Malu pomoć kći je dobila skiciranjem detalja poput iscrtavanja očiju, usta i nosa, a “odjeću” je ona sama zamislila i obojala. S obzirom na to da se očekuje “slučajno” umakanje prstiju u boje, koristili su se lakovi na vodenoj bazi. Takva boja otporna je na vremenske uvjete, a s kože se vrlo jednostavno ispire vodom, što je idealno za male dječje ručice.
Kako “curica i dečko” stoje cijeli dan na suncu, bilo je potrebno odabrati i cvijeće koje će podnijeti ove ekstremne vrućine. Veselje zbog odlaska u vrtni centar bilo je neopisivo, a jedina pomoć u ovom slučaju bila je pokazati koje biljke mogu podnijeti spomenute uvjete rasta.
Tako je tegla u kanti koja glumi kosu djevojčice popunjena stajaćim pelargonijama i mješavinom stajaćih i puzajućih vinki. “Kosa” dječaka sadrži stajaće vinke, ukrasne koprive i ukrasni batat. Kako su ovo biljke koje cvatu cijelo ljeto i ne zahtijevaju pretjeranu njegu, kćerin zadatak je svakih nekoliko dana “oprati kosu svom društvu”.
Da bi se dobio dojam zasebne priče i da naše malo društvo nema noge u blatu, oko kanti postavile smo ukrasnu drvenu koru u nekoliko nijansi koja se zapravo vizualno nadovezuje na cvjetnjak oko staklenika.
Jesmo li mi kao roditelji uspjeli zainteresirati dijete za vrtlarenje, ostavljamo vama na razmišljanje, ali jedno je sigurno, ovo je tek prvi dio uređenja dječjeg dijela okućnice u kojem oni s radošću sto posto sudjeluju.
