iz prve ruke

Vrtlarska sezona 2020.: Iskustvo i vrijedne lekcije za iduću godinu vrtlara Ivana Jurateka

 BERISLAVA PICEK/CROPIX
Premakulturalni vrtlar Ivan Juratek vam priča o novim iskustvima iz svog vrta u Mariji Gorici kraj Zaprešića

Krajobrazni arhitekt i permakulturni dizajner Ivan Juratek iskreno govori o najvećim izazovima, kao i neizbježnim, pozitivnim i negativnim situacijama u kojima se našao, kako ih je riješio te što će u proljeće ponoviti, a što će svakako izbjeći ne bi li se dogodile iste pogreške...

Od ove godine smo iz zagrebačkog podsljemenskog kvarta Kustošije i službeno preselili u Mariju Goricu kraj Zaprešića. Radi se o brežuljkastom kraju tik uz granicu sa Slovenijom koji je Ante Kovačić, rođen baš ovdje, tako dobro opisao u svojem djelu “U registraturi”. Za razliku od zagrebačkog Podsljemena, ovdje imamo daleko više mogućnosti za ispunjenje svih svojih ideja i želja. Kuća je još u gradnji, a vrt je u testnoj fazi. Za prvu godinu smo odredili jednu površinu veličine oko 150 m² i proglasili je privremenom lokacijom. Još nisam napravio dizajn svojeg imanja i to je potpuno u skladu s onom izrekom da ‘majstoru uvijek doma curi pipa’. Opravdanje mi je da ću ove godine analizirati teren kako bih napravio što bolji dizajn ove zime te ga primijenio u proljeće.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Cvijeće u povrtnjaku ima važnu ulogu jer može biti prirodna zaštita. Ono intenzivnijeg mirisa može otjerati nepoželjne štetne životinjice. Kao dobar primjer poslužile su kadifice, odnosno tagetese

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

U povrtnjaku je bila angažirana cijela naša obitelj. Supruga i ja smo bili angažirani naizmjence, ovisno o raspoloživom vremenu. Kći je tek krenula u školu, a sin je u vrtiću pa su i oni dobili svoje male gredice na kojima su se učili vrtlarenju. Kada su imali volje i vremena, pomagali su oko branja plodova za jelo i sjeme. Ovo je za nas bila nova situacija iz nekoliko razloga. Preselili smo se iz grada na selo i krenuli graditi kuću ispočetka. Za vrt je ove godine ostalo puno manje vremena jer paralelno treba raditi i na kući i redovne poslove. Uz to je kći krenula u školu što je iziskivalo i dodatan utrošak vremena i energije. Ovdje smo daleko bliži prirodi, odnosno šumi, što nam je u nekoliko slučajeva stvorilo probleme, ali i donijelo brojne blagodati. Na kraju se dogodila i ta epidemiološka situacija. Ovo posljednje ne bih mogao nazvati problemom za nas zato što smo dobili konačnu potvrdu da smo pravilno odlučili. Doslovno nismo osjetili niti 10% problema koje su imali stanovnici gradova jer smo mogli slobodno šetati dvorištem, šumom i livadama i baviti se svim ostalim aktivnostima.

U ovom članku navest ću nekoliko novih iskustava iz vrtlarske sezone. Kao i svake sezone do sada, bilo je i grešaka i uspjeha u podjednakom omjeru, ali smo tako stekli vrijedne lekcije za budućnost.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

VRT U TESTNOJ FAZI

Kao što je rečeno, vrt je bio u testnoj fazi kako bi u praksi provjerio sve ono što sam teoretski pretpostavio prilikom analize terena. Tlo je čudna mješavina ilovače koja se izuzetno jako stisne na vrućinama, a potpuno se rasipa na hladnoći. Zbog tvrdoće prevrtanje odnosno ‘štihanje’ i kasnije usitnjavanje nije dolazilo u obzir. Potrošio bih dane i dane na rad i još ne bi bilo dovoljno dobro za sadnju.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Također nije bilo vremena za držanje tla pod slojem malča godinu ili dvije kako bi se samo omekšalo. Zato je susjed za vrlo skromnu naknadu traktorom preorao i usitnio tlo. Od njega sam kupio i nekoliko kubika odležalog stajskog gnojiva kako bih obogatio tlo jer sam po boji i strukturi zaključio da je dosta siromašno. Iako sam poklonik što prirodnijeg vrtlarstva drago mi je da sam ovom prilikom išao malo ‘na silu’ i u obradi tla i dohrani. Ponekad je potrebno malo ubrzati stvari. U budućnosti jednom zaorano tlo više nećemo orati mehanizacijom zato što će zbog malča biti trajno mekano i pogodno za obradu ručnim alatima.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Gnojivo na gredicama prekriveno je debelim slojem slame. U gnojivu su se nalazile gujavice i one su pod utjecajem vlage i topline slame polako kolonizirale tlo

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

GUJAVICE I MALČIRANJE

Tlo je bilo zaorano na tridesetak centimetara. Sve u svemu primijetio sam da ima vrlo malo gujavica i ostalih stanovnika zdravog tla. Zato sam formirao gredice, posipao po njima gnojivo i prekrio ih vrlo debelim slojem malča odnosno slame. To je sve obavljeno u rano proljeće kako bi se na vrijeme započeli procesi u tlu koji će ga obogatiti. U gnojivo su se nalazile gujavice i one su pod utjecajem vlage i topline slame polako kolonizirale tlo. Malč sam držao cijele godine i sada u jesen počinju se polako pokazivati pozitivni rezultati. Zaključio sam da je malčiranje bilo izuzetno korisno osim u slučaju kad je pružalo zaklonište voluharicama.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

SPREMNIK ZA VODU

Kada smo gradili kuću, napravili smo spremnik za vodu zapremnine 22 m³ u koju se slijeva voda s otprilike 200 m² krova. S obzirom na količinu kiše, to je dovoljna kvadratura da do svibnja ili lipnja napuni spremnik. Voda iz spremnika teče atmosferskim padom do vrta koji se nalazi oko 1 m niže od dna spremnika. Ova godina je bila relativno kišna i hladna, a i sve smo držali pod slojem malča, tako da smo svega nekoliko puta zalili vrt. Većina vode iz spremnika je ostala neiskorištena. Budući da smo napravili povratni vod u kuću, dogodine ćemo tu vodu koristiti u kućanstvu, ali i za zalijevanje voćaka i sva voda će biti kvalitetno iskorištena.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

ŠTETNE VOLUHARICE

Voluharica (Microtus arvalis) je mali glodavac sličan mišu. U odnosu na miša ima nešto kraći rep. Čini dosta štete u poljoprivredi i šumarstvu i to najviše tako da pregrize korijenje stabala, grmova i povrtnih kultura. Ženka se koti tri do četiri puta godišnje, a u jednom leglu može biti od četiri do osam mladih. U našem prijašnjem vrtu javljale su se tek sporadično i bile su krivac samo za jednu uginulu višnju i nekoliko stabljika graška. Budući da je novi vrt nastao na livadi na kojoj se dugi niz godina nije nalazilo ništa osim trave, naslijedio sam i priličnu koloniju poljskih voluharica. Počeo sam ih viđati još u zimi kada sam ih nekoliko uhvatio u kanti za otpatke. Za pravo gledajući, nije me sramota priznati, tada sam mislio da su to miševi koji su došli iz šume pored koje živimo. Nekoliko sam ih humano prebacio susjedu u dvorište, a jednu je moja kćer imala nekoliko dana kao ljubimca. Smećko, tako se zvao ljubimac, je nakon tjedan dana pušten u šumu opskrbljen velikom zalihom sjemenki. Tek smo na proljeće shvatili da smo cijelu zimu spašavali voluharice.

Prirodne metode nikako nisu uspijevale: mačka je bila nezainteresirana za lov, a pokazalo se da krtice pomažu, ali i odmažu jer voluharice koriste njihove rupe

Pravi problemi počeli su se javljati kada je porastao grašak. Šteta se ne može primijetiti odmah nego tek kada lišće bez nekog očitog razloga počne venuti. Biljku tada lagano povučete u vis i shvatite da je korijen pregrizen, i to pri samom vrhu. Na kraju je ostalo svega desetak posto uroda. Tek sam tada postao svjestan da ćemo ove godine imati veliki problem. Tražio sam redom ‘humane’ i prirodne načine kako ih otjerati. U to vrijeme bilo je tek nekoliko rupa i to samo na zapadnom dijelu vrta koji graniči sa susjedovim vinogradom. Odlučio sam se za istjerivanje bukom. U rupe sam stavio nekoliko plastičnih boca s odrezanim dnom kako bi vjetar proizvodio njima neugodne zvukove. Uz to sam povremeno zapalio nekoliko petardi na ulazima u tunel. Rezultat je bio gotovo nikakav i broj rupa se samo povećavao, a uz to nisam imao dobar osjećaj oko tih petardi u zemlji.

image
Kućica od voluharica.
BERISLAVA PICEK/CROPIX

U međuvremenu je pojedeno korijenje boba, sikirice te visokih i niskih mahuna. Krumpir je također stradao, a djelomičnu štetu imali smo na mrkvi i zelju. Možda mi je i najviše bilo žao što mala zvijer ne pojede cijelu biljku. Najčešće samo pregrize korijen i prođe dalje. Toliko su se osilile da sam imao nekoliko bliskih susreta tijekom plijevljenja korova. Izašle bi iz tunela te meni pred nosom zgrabile plod mahune i utrčale u rupu. Ponekad bi, kao u crtanom filmu, meni pred očima manju biljku povukle u zemlju. Čitajući literaturu naišao sam na informaciju da veliku populaciju označava minimalno jedna rupa na metar kvadratni. Sredinom ljeta došlo je do otprilike takve brojke i bili smo primorani primijeniti nasilnije metode koje smo do tada izbjegavali. Sjetili smo se da imamo mačka i da bi mogao s vremena na vrijeme odraditi stan i hranu. Poticali smo ga da više boravi u vrtu, ali on je bio više posvećen lovu na šturke i skakavce nego na vrebanje pored otvora tunela. Lov mu je otežala i sva sila malča koji imamo u vrtu, a koji je voluharicama idealno skrovište kada su izvan zemlje. Budući da nismo lošu karmu zbog ubijanja voluharica uspjeli prebaciti na mačka, morali smo preuzeti osobnu odgovornost. Iz niza razloga otrovni mamci nisu dolazili u obzir pa smo koristili jednostavne zamke za miševe. To su male plastične zamke vrlo jednostavne konstrukcije i nisu opasne za bilo koju veću životinju. U međuvremenu smo se naučili raspoznati koja rupa je aktivna, a koja je zapuštena. Ispred aktivnih rupa je vrlo uredan prostor, a rubovi otvora su ‘oštri’ i čisti. Zapuštene rupe često na sebi imaju paučine, slame i travke, a rubovi su im obliji i lagano urušeni. Postavili smo zamke ispred aktivnih rupa, a zatim smo na to stavili kantu naopako kako bi se zaštitila zamka od ostalih životinja i kiše. Počeli su se pojavljivati rezultati. Nekoliko voluharica se ulovilo, a broj uništenih biljaka se osjetno smanjivao.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Također smo primijetili da voluharice često koriste krtičine rupe ili raspukline u zemlji nastale od suše. Kada se krtica vrati na neko područje, tada voluharice nestanu. Došli smo do zaključka da krtica i pomaže i odmaže u tom slučaju. Neke zamke s ostatcima voluharice našli smo daleko izvan vrta što pripisujemo oportunistima poput lisice koju i inače viđamo oko kuće. Pretpostavljamo da uzme ulovljenu voluharicu, odnese je dalje na livadu i izvadi iz zamke. Činjenica da se iz ove situacije okoristila još neka životinja nam barem malo olakšava osjećaj krivnje zbog nasilne metode. Na žalost, situacija je bila takva da je postojala realna šansa da unište gotovo sav urod iz vrta i jednostavno nismo imali alternativu. Kao zanimljivu činjenicu mogu izdvojiti da niti jednu rupu ili tunel nismo našli u mrkvi koja je bila okružena niskom kadificom odnosno tagetesom. Pretpostavljam da joj je izuzetno jak miris te biljke smetao, baš kao što smeta i nematodama koje napadaju korjenasto povrće. Potvrda te pretpostavke može biti druga gredica mrkve koja nije bila okružena kadificom, a u kojoj je bilo nekoliko rupa i pojedenih mrkvi. Druge godine ćemo više truda posvetiti biljkama koje bi mirisom mogle otjerati male napadače. Čitao sam da su dobre biljke poput češnjaka pa ćemo svakako napraviti nekoliko paralelnih eksperimenata da vidimo koja biljka najbolje djeluje. A možda voluharice dogodine jednostavno odu na drugo mjesto.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

OGRAĐIVANJE VRTA

Razlog zašto smo ogradili vrt su srne (Capreolus capreolus) i divlji zečevi (Lepus europaeus) koji žive u neposrednoj blizini. U budućnosti planiram pletenu ogradu od šiblja oko cijelog vrta, ali ove sam godine zbog niza razloga morao pribjeći jednostavnijem privremenom rješenju. Armaturne šipke su služile kao stupovi, a kao barijeru sam postavio pletenu mrežu koja se koristi za zasjenu nasada. Mreža je visine 1 metar. Zbog zečeva smo je klinovima fiksirali u zemlju. Zečevi, vjerojatno zbog urođene strašljivosti, nisu ni prilazili povrtnjaku. Ubrzo smo saznali da je srna malo više odvažna i da vrlo lako preskoči metar visine. Već nakon nekoliko dana pojela je malo mahuna i blitve. Zato sam dodao još jedan niz obične žice na 120 cm visine. Djeca su napravila razne šarene ukrase koje smo objesili na žicu kako bi treperili na zraku i proizvodili buku. Od onda nismo zabilježili nijednu štetu od srna. Po tome mogu zaključiti da im je ograda visine 120 cm ‘ukrašena’ šarenim i bučnim stvarima bila dovoljan razlog da ne prilaze. Kako bi im kompenzirali to što ne mogu u vrt, na dnu parcele smo ostavili nepokošenu djetelinu i travu. Sada ih možemo gledati ujutro i pred večer kako pasu, a da ne rade štetu u vrtu.

image
Puževi
BERISLAVA PICEK/CROPIX

UKLANJANJE NAMETNIKA

Stari neprijatelj rajčica je zelena stjenica (Nezara viridula) ili popularno zvan smrdljivi Martin koji vrlo rado siše zrele, a ako nema zrelih i zelene plodove. Posljednjih godina imali smo velikih problema jer su nam uspjeli doslovno desetkovati rajčice. Izgleda da ove godine nisu ‘nanjušili’ naš vrt budući da je novo formiran. Pojavili su se tek krajem kolovoza. Odmah smo pribjegli ručnom uklanjanju tako da je stradalo tek nekoliko manjih zrelih rajčica i pokoji plod mahune. Od sada ćemo zasigurno imati i taj potencijalni problem, a to znači da ih moramo uklanjati svakom prilikom i u svako doba. Pretpostavljam da im tako možemo dovoljno smanjiti osnovnu populaciju do sljedeće sezone plodova. U međuvremenu ćemo koristiti i pripravke na bazi češnjaka i papričica. Budući da u našem permakulturnom vrtu potičemo što veću bioraznolikost, računamo da će od pomoći biti i neke vrste predatorskih kukaca poput mrava i osa najeznica. Postavili smo i nekoliko zimovališta za kukce kako bi im pomogli prebroditi teško razdoblje.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

UZGOJ POVRĆA

Godina je počela kao hladna i uz dosta padalina. Tek je kolovoz donio uvjete dobre za vrt. Većina povrća koje voli toplinu i sunce je bila dosta slaba što je ostavilo posljedice na urod. Zeljasto i lisnato bilje je uspjelo. Zaključili smo da će svakako trebati jedan manji staklenik za termofilno povrće kako bismo ublažili ćudljivost prirode. U sljedećoj sezoni izvest ćemo jedan pokus i nekoliko termofilnih vrsta sadit ćemo u dvije serije i to u razmaku tri tjedna. Tako ćemo pokušati ublažiti napade štetnika, a imat će i veće šanse kvalitetno dozreti ovisno o razdobljima topline i hladnoće.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Prije spomenuta mrkva dobila je svoju posebnu gredicu u koju smo umiješali nekoliko kanti vrlo finog pijeska. Tako smo učinili tlo dosta mekšim što se pokazalo blagotvorno za mrkve. Budući da smo tlo kvalitetno zamiješali do desetak cm dubine, većina mrkvi je pustila korijen do te dubine. Nedostatak kvalitetnog tla u dubini kompenzirale su rastom u širinu. Ukupna masa im je bila ista, ali su bila kratke i debele. Rajčice su dobro rasle, ali ih je u jednom trenu napala plamenjača. Prijašnjih godina sam jednostavno pustio da plamenjača prođe i rajčice bi se oporavile. Ove godine su već stvorile plodove prije napada plamenjače. One s manjim plodovima su izdržale jer im je ostalo dovoljno lista za dohranu ploda. Problem je bio sa sortom Black Tula koja ima izrazito velike plodove mekane kožice. Stabljike nisu imale dovoljno lisne mase da prehrane i zaštite tako velike plodove. Velik dio plodova dobio je trulež. Morali smo radikalno obrati rajčice kako bi bilo bar nekoliko kvalitetnih plodova. Naučio sam da je svakako potrebno spasiti što više lista kako bi se razvili zdravi plodovi. Ako se ne uspije sačuvati dovoljno lišća, potrebno je preventivno ukloniti nekoliko plodova. Također ćemo druge godine periodički prskati povrće čajem od preslice kako bi stekle veću otpornost.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Srne odvažno preskaču ogradu visoku jedan metar, pa je postavljen dodatni niz žice sa šarenim ukrasima

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Iako vrtlarska sezona još nije gotova, mogu donijeti zaključak da je ova godina bila prilično izazovna. Najviše izazova proizašlo je iz toga što je vrt formiran na novom terenu i u neposrednoj blizini ‘divljine’. Iz toga su proizašle neizbježne situacije, pozitivne i negativne. S vremenom će se vrt i cijelo imanje integrirati u okoliš i saživjeti s prostorom. Situacija u kojima se događaju ‘konflikti’ s prirodom će biti sve manje. Takav vrt će ujedno biti i otporniji na klimatske ekstreme i ostale elemente koje ne možemo kontrolirati. Siguran sam da ćemo već sljedeće godine ulagati mnogo manje truda, a vrt će predstavljati mjesto izvora hrane, rekreativnog odmora i učenja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. veljača 2021 18:43