Zašto je ljudski urin dobro organsko gnojivo za vaše biljke?

Još od devedesetih godina prošlog stoljeća priča se o korištenju ljudske mokraće kao biljnom gnojivu. Iako je riječ o prilično nekonvencionanom pristupu, stručnjaci, znanstvenici i inovativni startupovi diljem svijeta, od Švedske, Francuske, Njemačke, SAD-a i Meksikado Afrike i Indije, traže način kako smanjiti ovisnost o kemikalijama i umanjiti onečišćene okoliša, zanimajući se pritom za potencijal korištenja mokraće u poljoprivredi, razvijanju proizvoda na bazi mokraće te istražujući mogućnosti njegova prikupljanja, odnosno odvajanja iz otpadnih voda iz domaćinstava.

Je li stvarno dobra ideja koristiti ljudski urin kao gnojivo umjesto industrijskog gnojiva? Čini se da jest.

Brojna provedena istraživanja, studije, a ponegdje i pokusni projekti doveli su do zanimljivih otkrića kako se ljudski urin može koristiti kao ekološki prihvatljivo i učinkovito gnojivo za biljke. Nutritivna vrijednost urina potvrđena je već u ranim istraživanjima. Naime, urin sadrži visoku razinu dušika, kalija i fosfora - sastojaka koji su neophodni za rast biljaka. Dušik, primjerice, potiče rast lišća, dok fosfor i kalij podržavaju razvoj korijena, cvijeta i ploda.

Dokazan je i pozitivan utjecan urina na biljke. Tako je nedavna studija pokazala da su, pri uzgoju povrća, gnojiva na bazi ljudskog urina jednako učinkovita kao i tradicionalna gnojiva koja se koriste u organskom uzgoju. Neka istraživanja pokazuju da urin čak može pomoći u povećanju prinosa određenih vrsta biljaka. Primjerice, može obogatiti tlo i pospješiti rast ružinih cvjetova, može poboljšati rast i prinos kukuruza, biljke rajčice mogu imati koristi od opskrbe dušikom iz urina što bi rezultiralo povećanom proizvodnjom plodova, isto kao i biljke krastavaca, tikvica i listanog povrća poput kupusa. Također, nekoliko je studija pokazalo da krumpir također može imati koristi od primjene urina.

Dok znanstvenici i stručnjaci provode istraživanja, neki od njih potiču na korištenje vlastitog urina u vrtovima, tvrdeći kako će prihrana povrća urinom jednom na tjedan u razdoblju od minimalno dva mjeseca uvećati urod barem dvostruko. Osim što je potpuno besplatan, dostupan je tijekom cijele godine, pa vrijedi isprobati, zar ne? Treba li, dakle, mokriti u vrtu?

Zapravo, puno logičnija opcija bila bi skupljanje urina u boce, kante ili slične posude, gdje ga se može održati sterilnim. Svježi se, navodi se, može koristiti za biljke, a odstajali za kompost.

Međutim, važno ga je koristiti s oprezom i pravilno dozirati jer može naštetiti biljkama ukoliko se prečesto primjenjuje. Uvijek ga je potrebno razrijediti vodom u omjeru od 10:1 do 50:1 (za osjetljivo bilje i sadnice) u korist vode. S obzirom na to da urin sadrži i sol, ne smije ga se direktno primjenjivati preko lišća, cvjetova ili plodova. Znači, prihranjuje se korijenski sustav.

Područje na kojem se primjenjuje treba biti udaljeno od izvora vode, mjesta na kojem se objeduje ili, primjerice, dječjih zona za igru.

Za kraj, je li njegova primjena u vrtu štetna ili nehigijenska? Većina stručnjaka slaže se da urin, ako se pravilno koristi, nije štetan za zdravlje niti je nehigijenski. Važno je pridržavati se određenih sigurnosnih i higijenskih pravila, kao što je pranje ruku nakon primjene.