U Zagrebu postoji jedan tihi trenutak koji svake godine najavljuje dolazak blagdana. Ne paljenje lampica, ne prve adventske kućice, nego – izlog Saše Šekoranje. Već godinama, njegov prostor u Ulici kralja Držislava postaje nešto više od uređenog prozora; pretvara se u mali kazališni kadar zime, u prizor koji prolaznike uspori, raznježi i na tren vrati u one blagdane iz djetinjstva kada je sve bilo jednostavno, meko i čarobno.
Ovogodišnji izlog posebno je nježan. Umjesto velike geste, Šekoranja bira tišinu i intimnost, kao da nas poziva da zastanemo i dopustimo pamćenju da odradi svoje. U središtu scene nalazi se mala kuća prekrivena pahuljastim snijegom, gotovo kao ilustracija iz stare božićne slikovnice koju čuvamo u kutiji s uspomenama. Na vrhu krova stoji sitan dimnjačar – onaj simbol sreće koji je nekada krasio kalendare, razglednice i dječje čizmice. S njegovim crnim kaputićem i skromnim osmijehom, cijeli prizor dobiva toplinu starinskih zimskih priča.
Kroz izlog se proteže nekoliko visokih jelki, raspoređenih tako da stvaraju osjećaj dubine, poput šumskog proplanka obasjanog prvim zvijezdama. Svjetlo je toplo, zlatno, nepretenciozno – više poziv nego spektakl. Šekoranja se, kao i uvijek, oslanja na onu tihu snagu rasvjete koja ne želi impresionirati, već umiriti. U njegovu svijetu Božić nije vatromet; Božić je nježno svjetlo koje tiho diše.
Ono što prizor čini posebnim jest i njegova teksturalnost. Snijeg na krovu i oko kuće ima gotovo skulpturalnu kvalitetu: mekan, pufast, slojevit. To nije dekor koji vrišti, nego rukopis umjetnika koji voli materijal, koji vjeruje u dodir, u fizičku prisutnost predmeta. Svaki detalj — od minijaturnih figura do pažljivo postavljenih grančica — ima nešto ručno, gotovo meditativno.
I upravo je u tome čar Šekoranjinih izloga. Oni ne krase samo ulicu; oni vraćaju osjećaj. Podsjećaju nas da je u središtu blagdana uvijek priča, uvijek dom, uvijek ta jedna mala kuća koja stoji pod snijegom i poziva nas da joj se vratimo.
Pet detalja koji nose blagdansku poeziju
1. Dimnjačar kao tihi heroj iz prošlosti
Njegova prisutnost vraća nas vremenu kada se sreća prizivala malim ritualima, a jednostavne figure čuvale su simboliku zaštite i topline doma.
2. Snježna kuća s taktilnim teksturama
Njezin krov prekriven je „snijegom“ koji izgleda, poput šećernog praha na starinskim božićnim kolačićima.
3. Jelke koje stvaraju dubinu poput filmske scene
Različitih visina, pomno raspoređene, stvaraju dojam minijaturne šume koja se širi iza samog izloga, kao da se prizor nastavlja negdje dalje, u tišinu noći.
4. Topla, zlatna rasvjeta
Nježno svjetlo podsjeća na starinske lampione i daje izlogu osjećaj doma — onaj tip svjetla koji se pamti više nego što se vidi.
5. Retro elegancija u sitnim, ručno biranim detaljima
Male figure, prirodni materijali, kompozicija koja izbjegava kič — sve stvara suptilnu romantiku Božića kakav smo znali prije nego što je postao šarena svjetlosna senzacija.
Ono što Šekoranjin izlog svake godine uspijeva jest podsjetiti nas da je ljepota blagdana zapravo vrlo tiha. Ne traži spektakl, nego trenutak pažnje. I zato, dok prolaznici zastaju, fotografiraju, osmjehuju se ili se tek na tren zaustave pogledom, jasno je da ovaj izlog nije samo lijepa slika — to je mala zimska čarolija usred grada, dizajnirana da probudi ono najnježnije u nama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....