Snježana Seleš iz Osijeka, po zanimanju ekonomistica-programerka, jedva je dočekala mirovinu da može vrijeme provoditi onako kako joj najviše paše - baviti se kreativom, dekorirati, ukrašavati i stvarati divne priče i kućne instalacije. Ova 62-godišnjakinja zadnjih 30 godina radila je u III. gimnaziji u Osijeku, u računovodstvu, a kada nije bila na poslu, posvećivala se svojoj obitelji - suprugu, sinu i kćeri.
- Sada smo suprug i ja sami jer djeca imaju svoje obitelji. U listopadu mi se obitelj povećala za unuka Duju, a do sada sam imala Mašu, Matu i Rozu. Pravo bogatstvo - priča Snježana koju smo posjetili u njezinom domu u gradu na Dravi zbog njezine druge dugogodišnje strasti - božićnog ukrašavanja doma koje je svake godine drugačije, osmišljenije i slojevitije.
- Strast prema Božiću meni je usađena još u roditeljskom domu. Naravno, to sam ja prenijela i na moju djecu, a imala sam sreće što je i suprug iz takve obitelji. Prije rata nije se toliko pažnje pridavalo ukrašavanju doma. Najčešće bi na Badnjak samo okitili bor s kuglicama koje su svake godine bile iste, eventualno bi se koja nadokupila i to samo u slučaju da se neka polupala. Onda sam krenula s izrađivanjem adventskog vijenca za stol i adventskog vijenca za vrata. To onda još nije bila tradicija, ali sam vidjela u stranim časopisima i svidjelo mi se. Radila sam i s djecom zvjezdice od papira, lančiće od kokica. Uglavnom "moj Božić" krajem 80-ih i početkom 90-ih počeo se razlikovati od ‘drugih Božića‘ u to doba - smije se Snježana koja je potom svake godine stvarala nešto novo, nešto drugačije.
- Nikada neću zaboraviti kada sam okitila bor samo s crvenim kuglicama. To je bilo prije 35 godina. Svi su se čudili - prisjeća se.
A njezina rutina u ovo blagdansko vrijeme zapravo je jasno definirana i zabavna.
- Svake godine idem s određenom bojom. Tako da ta odabrana boja bude vodilja za boje kuglica, adventskih svijeća, zavjesa, ukrasnih jastučića... Sve sama radim, bojim zidove, namještaj, šijem i tapeciram. Odmah uskladim i mebl na kutnoj garnituri koju, usput rečeno, imam u domu već 41 godinu. Da ne bih možda ispala ‘bahata‘, sve uloženo, sve spomenuto ja odložim u kutije i onda rotiram od Božića do Božića, kada se zaželim određene boje i ukrasa izvadim iz kutija i ‘idem‘ opet uz ponešto novo. Imam sreću da moja sestra isto obožava Božić pa se često mijenjamo za kuglice. Ona meni zlatne, a ja njoj srebrne - otkriva Snježana Seleš i dodaje kako svatko tko nju poznaje može posvjedočiti da nije neki potrošač blagdanskih ukrasa. Razlog tomu je što ona sama, kaže, voli izrađivati super stvari od onoga što već ima u kući, reciklirati, a često joj i prijateljice donesu nešto što one više neće koristiti.
Ledeni park i Zrinjevac pretvaraju Zagreb u blagdansku bajku
- Znaju da ću ja stvoriti nešto novo. Mene to sve veseli. Ponekad potrošim samo novac za kupovinu boja ili autolaka. Čak i adventske svijeće napravim od rolica papira. Obojim ih i u njih stavim male lučice svijeća. Tako da više gotovo i ne kupujem svijeće. Budžet mi je nekada maksimum 20 eura. Često iskoristim heklane tabletiće koje sam dobila. Ja ne znam heklati, ali cijenim tuđi rad. Ove godine sam napravila dva ukrasna bora od dva tabletića. Prije toga sam ih pobojala autolakom u zlatnoj boji. Moram naglasiti da imam umjetni bor, koji je bio dosta skup i kupljen prije 10 godina, tako da nemam trošak za ‘živi‘ bor. Čak sam i lažni kamin napravila od rigipsa koji je bio višak susjedima nakon adaptacije kuće - nabraja kreativna Snježana koja nam priznaje kako nekako voli sve ‘svoje‘ Božiće - one kada je ona bila dijete, one kada su njezina djeca bila mala i ove sada kada ima unučad koju obožava.
- Pored svih lijepih Božića bio je jedan tužan, naime, kada je umro moj tata. Nakon toga sam odlučila napraviti retro bor. Uzela sam staklene kuglice i sav božićni nakit iz roditeljskog doma i ukrasila bor, dodala sam još salon bombone. Tata je isto volio Božić - prisjeća se.
Snježana kaže kako se tijekom božićnog ukrašavanja svi članovi obitelji zapravo jako dobro zabavljaju.
- Moj suprug ne sudjeluje u ukrašavanju, ali on voli kuhati, pa meni ostane više vremena za ‘moje gluposti‘, ali zato su mi unučad ogromna podrška. Predblagdansko vrijeme provodimo zajedno. Sašila sam im odijela vilenjaka i svakome od njih po njihovim željama velike božićne lutke pored kojih ih onda fotografiram. Maša je dobila ginger kuhara, Mata vilenjaka, a Roza snjegovića na klizaljkama. Najmlađem unuku Duji sam napravila jednu lutku dječaka s velikom grudom snijega u rukama. Prošle godine uredila sam im i sobu za božićno fotografiranje. Veselju nije bilo kraja. Jedne godine sam čak napravila Orašara visokog 1,90 m. Gledali su ga kao nekog diva jer je stvarno bio velik pored njih onako malenih - veselo govori Snježana i dodaje kako je ove godine dosta rano počela s ukrašavanjem. Odabrala je moćnu kombinaciju boja - zelenu u kombinaciji sa zlatnom.
- Iako ne kupujem po trgovinama gotove ukrase, ove godine sam kupila tapetu, imitaciju božićnog prozora i stavila ju u kuhinju iznad štednjaka. Uvijek mi je žao što nemam pravi prozor na tom mjestu. Isto tako, u kuhinji imam jednu policu na koju stavljam božićne figurice koje ponekad kupim samo na putovanjima ili mi poklone prijatelji. To su više kao vrijedne i prigodne uspomene. Kada imam razrađenu ideju u glavi, brzo ju realiziram. Bor uglavnom i dalje kitim na Badnjak, po tradiciji. Ovu godinu pamtit ću i po nečem lošem. Iako s mojim unukama često vozim role, taj dan nisam imala ‘sreće‘, pala sam i slomila desnu ruku. Bila sam najsretnija kada su mi skinuli gips i već onda sam počela razmišljati što ću napraviti za Božić - otkriva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....