Na stjenovitom obronku iznad rijeke Vltave, nad Pragom, nalazi se klasicistički dvorac Jabloňka, koji sa svojim valovitim vinogradima dominira sjevernim dijelom češke metropole.
Prag su nekoć nazivali "gradom vina", kada je porječje Vltave još bilo zasađeno dugim pojasevima vinograda u doba vladavine Karla IV.
Brdo Černý Kopec, danas Jabloňka, nije bilo iznimka, no kao posljedica Tridesetogodišnjeg rata praški su vinogradi napušteni, a s vremenom i zapušteni. Zbog toga je Černý Kopec bio prekriven stablima jabuka, od čega i dolazi naziv Jabloňka. U 18. stoljeću na vrhu brda sagrađen je dvorac u klasicističkom stilu s naglaskom na formu, jednostavnost i proporciju, što je romantizirano sjećanje na mediteranske kulture stare Grčke i Rima.
U vrijeme gradnje s dvorca se pružao spektakularan pogled na rijeku Vltavu. Međutim, to se područje tijekom nadolazećih stoljeća radikalno promijenilo: 1830. godine uvedena je Sjeverna željeznica, što je doveo do drastičnog širenja grada, a nekadašnji romantični pogledi na vinograde polako su nestajali te su ih zamijenili pogledi na rastuću metropolu. U kasnim 2000-ima izgrađen je kompleks tunela Blanka koji je, ironično, pogoršao prometne gužve, povećao buku i zagađenje ugljičnim dioksidom na tom području. Tako je nekadašnji romantičan i prekrasan dvorac ostao usred bučnih cesta i brzih promjena.
Otprilike u isto vrijeme Jabloňka je postala privatno vlasništvo. S velikim interesom za povijest dvorca, novi su vlasnici željeli nastaviti povijesno nasljeđe mjesta i obnoviti vinograde na susjednom zemljištu. Prve sadnice vina Jabloňka, nudeći samo tri sorte u ograničenim izdanjima, zasađene su 2013. godine, a zanimljivo je što su prilikom krčenja starog vrta otkrivene kamene terase, što je potaknulo vlasnike na postavljanje kušaonice vina. Projekt su prepustili studiju Marco Maio Architects, koji je s ciljem vraćanja romantičnog izgleda nekadašnjih vinograda realiziran 2022. godine.
U terasastom vinogradu otkrivena je zaboravljena kamena ruševina sa zakrivljenim prostorom, suptilno integrirana s krajolikom, koja je postala temelj zahvata. Prema riječima arhitekata, "genius loci", odnosno duh mjesta sugerirao je kretanje Fibonaccijeve spirale koja je bila savršeno usklađena s postojećom ruševinom.
"Oplemenjivanjem zidova spirale ocrtana je jedinstvena oaza tišine, kao odgovor na lokalne probleme zagađenja bukom. Jednostavan prostor, zatvoren od grada, stvara ambijent koji fokus korisnika usmjerava natrag na dvorac i drvorede vinove loze", opisuju arhitekti.
Sveukupna intervencija na površini od 100 kvadrata potaknuta je otkrivanjem i očuvanjem postojećih elemenata pronađenih na licu mjesta. Jedan od njih - stari hrast, uokviren je masivnim vratima, čime je uspostavljena dominantna simbolika: dok su vrata zatvorena, pažnja ostaje usmjerena na vinograde, a dok su otvorena, uspostavlja se veza s gradom te se potiče buduće širenje vinograda.
Zrcalno su na suprotnom zidu izvedena još jedna vrata u cortenu, gdje je mali vinski podrum, otvor za čuvanje i posluživanje vina.
"Fibonaccijeva terasa okružena je neizravnom rasvjetom okrenutom prema novim kamenim zidovima. Podijeljena je na dvije razine različitih funkcija: niža je namijenjena potrebnim vezama, dok je viša prostor za degustaciju vina centraliziran okruglim stolom, koji služi kao glavna točka okupljanja i druženja", opisuju arhitekti.
