Istraživanje provedeno lani na uzorku od 800 građana koji dulje od šest mjeseci žive u nekoj zgradi pokazalo je da je većina ljudi u Hrvatskoj, njih gotovo 80%, čula za postojanje programa sufinanciranja energetske obnove višestambenih zgrada. Pritom je porazan rezultat koji je pokazao da samo mali broj ispitanika, njih 12%, zna detalje o programu i procesu prijave, dok velik broj ispitanika, njih čak 88%, ima samo osnovna znanja o programu ili su čuli za program energetske obnove, ali ne znaju ništa detaljnije o procesu prijave. To je naročito zabrinjavajuće u kontekstu ako se zna da subvencije države za energetsku obnovu neće trajati vječno te će se prije ili kasnije očekivati veće sufinanciranje građana.
NEDOSTATAK INFORMACIJA
Kako bi saznao mišljenje i stavove građana o energetskim obnovama višestambenih zgrada, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu provodi projekt "Consumer engagement in building renovation and renewable energy cooperatives for grassroot climate action (CONGREGATE)" koji se financira iz programa European Climate Initiative (EUKI) 2020., od strane German Federal Ministry for the Environment, Nature Conservation and Nuclear Safety (BMU).
- Istraživanje je provedeno u Hrvatskoj na uzorku od 800 ispitanika na upitniku razvijenom u suradnji s kolegama iz Bugarske i Rumunjske, u razdoblju ožujak - travanj 2022. godine, a bili su uključeni samo građani koji žive u višestambenoj stambenoj zgradi dulje od šest mjeseci - rekao je Bojan Milovanović, profesor na Građevinskom fakultetu.
Oni koji su se već prijavili za programe energetske obnove vjeruju da postoji mnogo različitih prepreka koje vjerojatno sprečavaju druge da se prijave. To se odnosi na nedostatak općih informacija o programu ili detaljnih objašnjenja o procedurama, odnose i suradnju među susjedima, dakle suvlasničke odnose, nedostatak znanja za pripremu prijave ili nedostatak kontrole nad procesom provedbe.
Zanimljivo je da je na pitanje o mogućnosti ulaganja vlastitog novca u provedbe mjera energetske učinkovitosti samo 10% ispitanika u Hrvatskoj reklo da ne mogu nikako vlastitim ulaganjem pridonijeti obnovi zgrade i mjerama energetske učinkovitosti u svojoj zgradi/ulazu, dok je 22,8% spremno uložiti do 500 eura, 12,7% ispitanika je spremno uložiti do 1000 eura, odnosno 11,4% do 2500 eura, a 7,6% spremno je uložiti do 5000 eura, odnosno 5,1% do 7500 eura.
Osim zajedničkih mjera energetske obnove u zgradama, većina kućanstava, njih 80%, provelo je barem jednu, ali u većini slučajeva kombinaciju dviju ili više sličnih mjera u svojim stanovima. Većina je ugradila nove prozore, 66,3%, i vrata, 51,8%, ali i provela zamjenu ispravnih električnih uređaja učinkovitijima, 51,4%, te izvela vanjsku ili unutarnju izolaciju zidova, 14,7% odnosno 20,6%. Uvijek se procjenjuje da mjere koje se provode privatno u kući/stanu imaju veći učinak na trošak energije krajnjeg korisnika u usporedbi s mjerama koje se provode u cijeloj zgradi.
PUBLICITET
- Najvažniji zaključak koji se može izvući iz rezultata jest da velik broj kućanstava nije zadovoljan učinkom kako zajedničkih tako i privatno provedenih mjera energetske učinkovitosti. Ovdje je jasno da se radi o subjektivnom dojmu ispitanika, a da će mjerodavni biti tek rezultati mjerenja potrošnje energije - smatra Bojan Milovanović.
No ovi subjektivni stavovi građana postaju relevantni ako je poznato da 27,2% građana prima informacije o programima energetske obnove razgovarajući sa susjedima i poznanicima te njih 63,5% putem interneta i društvenih mreža, putem kojih se može generirati negativan publicitet.
Rezultati dovode i do zaključka u vezi s korištenjem javnih potpora mjerama energetske učinkovitosti u višestambenim zgradama. Naime, udjeli kućanstava koja su koristila programe potpora financiranja najmanji su u odnosu na ostale izvore financiranja, samo 8,7% za zajedničke mjere, odnosno 3,1% za privatne mjere. To znači da je relativno velik broj ispitanika zainteresiran za energetsku učinkovitost i da su samim time odlučili uložiti vlastita sredstva ili podići bankovne kredite kako bi proveli neku od mjera energetske obnove zgrade, a da javne potpore koristi u prosjeku vrlo mali broj ispitanika, što naravno ovisi o dostupnim javnim sredstvima, ali i visini stope subvencioniranja. Ipak, kaže Milovanović, treba imati na umu da su ovi podaci prikupljeni na početku rata u Ukrajini te da su prikupljeni prije porasta cijena energenata.
Dodatno, bankovni zajmovi, u okviru postojećih ponuda banaka za mjere energetske učinkovitosti koje postoje u Hrvatskoj, ne koriste se široko. To znači ili da su kamate na kredite banaka previsoke ili da ne postoji dovoljno znanja o dostupnim izvorima financiranja.
ZAINTERESIRANI
Zanimljivo je i da je udio kućanstava koja su izjavila da su spremna uložiti u instalaciju fotonaponskih sustava za vlastitu proizvodnju energije u Hrvatskoj 17%, što u kontekstu trenutka provedbe istraživanja i naknadnog razvoja događaja (uvođenje porezne olakšice ili povećanje javnog narativa o nesigurnosti opskrbe energijom te povećanju cijena energenata) može sugerirati samo da se broj zainteresiranih kućanstava naknadno vjerojatno i povećao.
Trenutačna studija ne potvrđuje pretpostavku da su bogatiji ljudi spremniji više ulagati u mjere energetske obnove zgrada, uključivo i kroz sufinanciranje javno subvencioniranih programa, ali kućanstva s višim prihodima svoje mogućnosti sufinanciranja procjenjuju većim iznosom od kućanstava s niskim.
Sljedeće subote: Kvaliteta zraka u stambenim zgradama
