Iza morskih motiva stoje Julija Zmijarević i Zvonka Barbir, Pločanke koje više ne žive u tom gradu. U slikanju su im pomogli Iva Krilić i Mijo Dominiković
Pločanska tržnica osvanula je u novom ruhu, a ukrasili su je lokalni umjetnici. Nema više dosadnog i zapuštenog pročelja, koju zapravo nitko nije pravo ni primjećivao. Godinama ona nije dolazila do izražaja jer su s druge strane bili visoki borovi, koji su zaklanjali pogled na nju.
Onda su oni uklonjeni pa je postalo jasno da bi bilo dobro da tržnica izgleda ljepše. Sada njezine zidove krase svježe nijanse plave, crvene i bijele. Već samo bojanje bilo bi dovoljno da sve bude bolje, no kad se tome pridoda činjenica da je to sad pravi mali izlog street art umjetnost, onda je sve još bolje. Iza morskih motiva kojima je tržnica ukrašena stoje Pločanke koje više ne žive u tom gradu: Julija Zmijarević, inače u Amsterdamu, i Zvonka Barbir, koja se preselila u Zagreb. U slikanju su im pomogli Iva Krilić i Mijo Dominiković, koji žive u Pločama, tako da su njih četvero odradili velik posao.
SIMBOLIKA
Motivi su odabrani jednostavno: morski su, a Ploče se ionako percipiraju kao lučki gradić pa se umjetnicama činilo logičnim da baš njima oslikaju zidove tržnice. Nijedan simbol nije odabran bez razloga: svjetionik je našao svoje mjesto baš na tome mjestu jer je tržnica na ulazu u grad pa ovako simbolički iskazuje dobrodošlicu svima koji u njega uđu. Vijugavu vizuru tržnice prate apstraktni valovi sve do kraja samog objekta s naizmjeničnim mijenjanjem motiva na svakom uglu.
Uz tržnicu, oslikan je i most koji je u blizini. Premda je on malen, zadao im je puno muke.
- On sam po sebi spaja dva dijela grada, stvara svojevrsnu komunikaciju među njima. Bilo je vrlo zanimljivo raditi na toj lokaciji jer se ispostavilo da to nije samo mjesto fizičke komunikacije dvaju dijelova grada, nego i mjesto komunikacije općenito. Na tom mjestu su nam dolazili građani i građanke sa svojim idejama o gradu i unapređivanju grada, novim idejama za oslikavanje, pohvalama, čak su nam svakodnevno donosili hranu i piće kako bi nam olakšali rad na visokim temperaturama - kažu o svojem iskustvu Julija Zmijarević i Zvonka Barbir.
Na oslikavanju su radile mjesec dana. Iako je most manji od tržnice, s njim su se dulje mučili. U tome su im pomogle brodice sugrađana, a mogle su raditi samo tijekom jutra jer poslijepodne uvijek puše jači vjetar i strujanje mora je takvo da je bilo teško raditi. Zbog toga su kistovi bili aktivni tijekom jutra, a kad bi se struja promijenila, bio je to znak da je došao trenutak da ih spakiraju u torbe i napuste most, čekajući sutra. Upravo zbog posebnosti tog mosta, oslikavanje se protegnulo na nešto dulje vrijeme nego što je u početku bilo planirano.
PROMIŠLJANJE
- Bit je street arta stvaranje komunikacije i zbližavanje sugrađana te zajedničko promišljanje o prostoru oko nas. U tom smislu nam je tijekom oslikavanja postalo jasno da nije bilo važno ni što se oslikavalo, ni tko je oslikavao, bilo je bitno da se nešto zanimljivo događa na ulicama našega grada i da je svatko slobodan doći, komentirati, dati pokoju novu ideju. Ploče su zaista grad prepun potencijala, a mi ćemo se truditi nastaviti s kulturnim aktivnostima koje će uključivati što više Pločana i Pločanki - ističu Julija i Zvonka.
Bit je street arta stvaranje komunikacije i zbližavanje sugrađana, tako su i nama prilazili građani, komentirali, davali ideje... Ploče imaju potencijala, trudit ćemo se nastaviti s kulturnim aktivnostima, kažu umjetnici.
