Planinski bivci, mala skloništa razasuta po vrhovima planina, predstavljaju najčišći oblik funkcionalne arhitekture. Objekti su to koji služe samo jednoj svrsi: zaštititi čovjeka od kiše, snijega i hladnoće. Postavljena na teško pristupačnim terenima, planinska su skloništa često jedini zaklon planinarima koji se nađu u olujama, snijegu ili magli.
Moderni bivci sve su više spoj tradicije i visoke tehnologije. Grade se od laganih, prefabriciranih elemenata - aluminija, drva ili čak recikliranih materijala - koje se helikopterima dopremaju na lokaciju i ondje spajaju. Arhitekti posebnu pozornost posvećuju odnosu prema okolišu: konstrukcije su minimalnog vizualnog utjecaja, samoodržive i energetski učinkovite, s ugrađenim solarnim panelima i sustavima za prikupljanje kišnice.
Inspiraciju za oblik planinskih skloništa često pronalaze u samom pejzažu, u oštrim kristalnim formama stijena, ledu ili snježnim prevjesima. Upravo takvu su ideju imali i kreatori ovog posebnog bivka, koji su ga dizajnirali prema 3D skenu alpskih stijenskih formacija, a koji će služiti kao sklonište za planinare. Valjalo je objekt skladno uklopiti u krajolik, uz minimalan vizualni utjecaj.
Ovaj će bivak sadržavati sustave za proizvodnju i pohranu energije te prikupljanje vode kondenzacijom iz zraka. Premijerno će biti predstavljen kao urbani paviljon tijekom Zimskih olimpijskih igara u Milanu i Cortini 2026., koje se održavaju od 6. do 22. veljače. Nakon toga, sklonište će biti preneseno helikopterom na trajnu lokaciju u Alpama, gdje će služiti kao stalno utočičište za planinare.
Tim talijanskih arhitekata i dizajnera iz studija CRA (Carlo Ratti Associati) izradio je precizan 3D model krajolika kako bi što bolje uklopio oblik skloništa u teren. Stoga rezultirajuća konstrukcija ima školjkastu formu izrađenu od lameliranog drva, aerogela i metala, a "nadahnuta je kristalnim formacijama Alpa te se prirodno stapa s oblicima svojeg okoliša", tvrde njezini tvorci.
Sklonište je zamišljeno kao potpuno energetski samodostatno. Bit će opremljeno fotonaponskim sustavom snage 5 kW, s baterijskim spremnikom koji osigurava energiju za sve potrebe, uključujući i mrežnu povezanost.
Ovaj bivak samo je posljednji u nizu takvih objekata, a tek ćemo vidjeti hoće li steći popularnost nekih sličnih planinskih skloništa. Na primjer, bivak Gervasutti, postavljen na rub ledenjaka Frebouze u talijanskom dijelu Mont Blanca, često se navodi kao predvodnik moderne generacije planinskih skloništa. Dizajniran u studiju LEAPfactory, po aerodinamičnom obliku podsjeća na kapsulu svemirskog broda. U unutrašnjosti se nalaze solarni paneli, sustav za satelitsku komunikaciju i prostor za smještaj 12 osoba.
Na granici Italije i Slovenije, bivak Luca Vuerich arhitekata Giovanni Pesamosca i OFIS Arhitekata primjer je savršenog balansa između inženjeringa i prirode. Postavljen na visini od 2531 metra, izgrađen je od prefabriciranih drvenih modula koje su helikopteri dopremili u samo nekoliko letova.
Austrijski bivak Stüdlhütte i švicarski Monte Rosa Hut idu korak dalje: spajaju tradicionalni planinski duh s najnaprednijim sustavima samoodrživosti. Monte Rosa Hut, smješten iznad Zermatta, proizvodi gotovo svu potrebnu energiju pomoću solarnih panela i pametno upravlja toplinom, ventilacijom i otpadom.
U posljednjem desetljeću sve se više eksperimentira s oblicima inspiriranima samim krajolikom. Slovenski Bivak pod Skuto od stakla i aluminija doslovno odražava okolne stijene, dok norveški Trollheimen Cabin i francuski Refuge du Goûter pokazuju kako visinska arhitektura može biti istovremeno estetski hrabra i u potpunosti ekološka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....