Nedavno održanom šetnjom po zagrebačkoj Trešnjevci, nazvanom "10 godina Mapiranja Trešnjevke - tragom prve dijagonalne šetnje, Trešnjevkom s kraja na kraj" i službeno je obilježena jubilarna deseta sezona aktivnosti projekta "Mapiranja Trešnjevke".
Riječ je o projektu koji je pokrenut 2013. godine u sklopu Centra za kulturu Trešnjevka, s ciljem istraživanja lokalnog identiteta Trešnjevke u administrativnim granicama gradskih četvrti Trešnjevka sjever i Trešnjevka jug. Tom prilikom razgovarali smo s Vanjom Radovanovićem, koji uz Sašu Martinović Kunović, voditeljicu Galerije Modulor, vodi projekt.
- Svih ovih godina projekt je bio namijenjen svima koji se kreću Trešnjevkom, realno ili virtualno, a zanima ih trešnjevačka povijest, sadašnjost, pa i budućnost, njene osobitosti, događanja, skriveni detalji, priče i mitovi, njeni nepoznati likovi. Početna ideja koje smo se držali svih ovih godina bila je da sve što čujemo, vidimo, pročitamo, okusimo, pomirišemo i naslutimo istovremeno i podijelimo, zabilježimo, prezentiramo kao javno dobro, na način dostupan svima, besplatno, kroz vođene šetnje, projektnu web stranicu i Facebook profil. Pri tome ne želimo biti enciklopedijski suhoparni, već svakom detalju, svakoj priči i svakoj slici prilazimo s poštovanjem i ljubavlju - kaže Vanja.
S projektom su, dodaje, krenuli uz vrlo niska očekivanja. Samo su željeli "ostaviti trag" u kvartu. Na razvoj projekta najviše je utjecala njihova znatiželja, energije i ideje koju su dolazile, kao i odaziv građana. Sve informacije i priče koji se im dolazile, kaže, slagali su poput mozaika u priču o Trešnjevci.
Moto projekta je "Otkrijmo Trešnjevku nama samima i svima onima koje ona zanima, koji ju vole!" Tako su ovih deset godina održali 173 besplatne šetnje za građanstvo Trešnjevkom i šire, a neke su znale privući i više od stotinu zainteresiranih građana.
- Osobno mi najviše ostaju u pamćenju reakcije ljudi tijekom šetnji, njihovo veselje, iznenađenje, dobro raspoloženje... A uz to, nepoznati detalji o životu Trešnjevke koje nekad otkrivamo posve neočekivano i tijekom samih šetnji, a ponekad u starim novinama, među komentarima na Facebooku, primljenim fotografijama, zavirivanjem u dvorišta i haustore... - kaže.
Također, surađivali su s obrazovnim institucijama poput osnovnih i srednjih škola te fakulteta, a pokrenuli su i uz razne akcije poput Ture kulture, Kvartovskog mozaika, Kvartovske pive, Trešnjevka se budi ili sudjelovanja u globalnoj inicijativi Jane‘s Walk čiji su predstavnici za cijeli grad Zagreb od 2015. godine.
Zanimalo nas je i kako gledaju na razvoj Trešnjevke.
- Promjene se događaju svakodnevno, samo što se tu uglavnom radi o detaljima, rijetko se događaju neke zaista velike, medijski praćene, svima opazive promjene. Neke od njih su ‘pozitivne‘, neke ‘negativne‘, a neke se mogu podvesti pod oba naslova. Definitivno je pozitivno što se vrlo polako, ali sigurno među ljudima širi spoznaja da se i sami mogu, dapače moraju, potruditi kako bi dobili grad u kojem je kvaliteta života zadovoljavajuća. Nekad to znači tek pokupiti plastičnu bocu ili papirić ispred haustora ili zaželjeti dobro jutro slučajnom prolazniku, a nekad i pokrenuti neku akciju kroz lokalnu samoupravu i mjesne odbore, udruge, medije... jer, nitko drugi osim nas ne zna što baš nama treba i što želimo. Dakle, krenimo, recimo, napišimo, pokrenimo... Drago nam je što smo i mi našim akcijama postigli da građani danas znaju više o svojim kvartovima, znaju zašto su oni takvi kakvi jesu i vjerujemo da im polako postaje i sve jasnije na koje se načine to što ne žele može promijeniti - kaže Vanja.
Promjene pokušavaju sagledati realno. Na Trešnjevku ne gledaju kao na nostalgično mjesto uspomena, ali niti kao na leglo problema bez ijedne svijetle točke.
- Žalosno je što već više desetljeća ne postoje odgovarajući pravni okviri kojima bi bila regulirana gradnja unutar grada, pa i Trešnjevke, što je omogućilo nastanak "betonske džungle" kakvoj danas svjedočimo u mnogim dijelovima Trešnjevke. Nažalost, nije dovoljno poznata činjenica da trenutačna gradska vlast koja, čini se, zaista želi najbolje ovome gradu - iako to često ne zna najbolje artikulirati - nije u mogućnosti, upravo zbog tog manjkavog zakonskog okvira, stati na kraj toj pojavi. Građani traže akciju sad i odmah, a po svim podacima kojima raspolažemo za takve akcije je potreban širi zakonski okvir koji se još niti ne nazire, tako da je frustracija sadašnjim stanjem vrlo široka - zaključuje.
