Kontroverzni prijedlog izmjena i dopuna Zakona o pomorskom dobru već pola godine kod mnogih izaziva strah od devastacije i ograđivanja dijela obale. Sve je kulminiralo najavom prosvjeda 2. veljače u Zagrebu na Markovu trgu. Razgovarali smo s arhitekticom Dinkom Pavelić koja ima stručnu i savjetodavnu ulogu u inicijativi Javno je dobro, udruzi koja je "digla frku" oko te važne teme.
- Želimo upozoriti građane na to što im se sprema eventualnim donošenjem tog zakona. I sve saborske zastupnika iz pozicije i opozicije, da ne smiju dopustiti donošenje, jer oštetit će ne samo ovu generaciju, nego i buduće naraštaje. Ne možemo zamisliti na koji bi način predstavnici vladajuće većine iz obalnih gradova i općina nakon izglasavanja uopće došli u svoju sredinu i živjeli s tim što su izglasali.... - kaže Dinka Pavelić.
Nejavnost plaža
Jednostavno, udruga želi da se izbace svi članci i dijelovi članaka koji predviđaju bilo kakvo isključivanje dostupnosti građanima, osobito na plažama, ali i duž cijelog pomorskog dobra, tj. obalne crte i dubine mora.
- Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama treba povući iz procedure i temeljito preraditi u smjeru poštovanja pravnog pojma općeg dobra u općoj upotrebi, koje je po javnosti i dostupnosti iznad javnog dobra, što znači da pomorsko dobro nema vlasništva, pa ni RH nije vlasnik, nego se RH u ime svih hrvatskih građana samo treba brinuti o njemu tako da ostane dostupno svima. Izuzetak mogu biti vojne namjene i brodogradilišta - smatra.
Zanimalo nas je koja je najveća mana prijedloga tog zakona. Ono što najviše upada u oči u prijedlogu, objašnjava, uvođenje je kategorizacije plaža pa postoje prirodne i uređene plaže, a uređene se dijele na a) javne b) morske plaže ispred hotela, kampa i turističkog naselja i c) morske plaže za posebne namjene, iz čega proizlazi da su samo prve javne, a ostale su nejavne.
- Nejavnost plaža, tj. određenu ograničenost dostupnosti podcrtava i odredba da se uređene plaže daju u koncesiju, a prethodno se definira da koncesija isključuje opću dostupnost navedenog prostora tako što je moguće utužiti ‘ometača posjeda‘. U smislu prijedloga Zakona o pomorskom dobru, koncesija je nešto što se izdaje na dulje razdoblje, za sve uređene plaže, a implicira se na nekoliko mjesta da podrazumijeva i gradnju te je u tom slučaju moguće isključiti ‘opću upotrebu‘, tj. staviti ogradu ili bez ograde na nekoga nahuškati zaštitare - objašnjava Dinka Pavelić.
Koncentracija moći
Citira dio iz prijedloga Zakona: "Koncesionar je ovlašten podnositi tužbe u vezi s pomorskim dobrom koje mu je dano u koncesiju, kao i podnositi tužbe radi naknade štete, radi činidbe i protiv osoba koje mu ometaju nesmetani posjed pomorskog dobra koje je predmet koncesije"... Dakle, ispada, kaže, da bi se mogla zaraditi tužba ako neovlašteno prijeđete preko koncesioniranog dijela plaže, a zapravo preko teritorija koji vam pripada u duhu korištenja općeg dobra.
- Na temelju tog prijedloga zakona, sve uređene plaže, a to je većina plaža u gradovima, mjestima i u blizini hotelskih naselja i kampova, potpale bi pod režim nedostupnosti pomorskog dobra, pa čak bi se i neke javne plaže u siromašnijim općinama mogle naći u tom režimu, jer će jedinice lokalne samouprave biti stimulirane da utrže što kako bi izbjegle samostalnu obavezu održavanja - kaže arhitektica.
Također je, smatraju u toj udruzi, problematično manipuliranje pojmom "posebna namjena" i "posebna upotreba", pa tako u prijedlogu zakona postoje "plaže posebne namjene" koje podrazumijevaju ograničenje korištenja pomorskog dobra, a posebna upotreba je u skladu sa zakonom vremenski ograničeno pravo koje se stječe ugovorom o posebnoj upotrebi pomorskog dobra, na temelju kojeg se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu za obavljanje djelatnosti koje se ne obavljaju radi stjecanja dobiti.
- Vlada si je ovim prijedlogom zakona pokušala dodijeliti diskrecijsko pravo na dodjelu posebne upotrebe i gradnju objekata na rok do 50 godina. Općenito, tim prijedlogom zakona Vlada uzima previše ovlasti u odnosu na prošli zakon, kada je kontrolnu ulogu uvelike imao Hrvatski sabor. Sve je to dio iste priče i povezano je s izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju, gdje je Vlada također predvidjela uzimanje na sebe donošenja Državnog prostornog plana, čiji će dio biti i Morski prostorni plan, kojeg još nema - kaže Dinka Pavelić i dodaje da bi se tako na jednom mjestu našla koncentracija moći bez ikakve javne kontrole i javne rasprave, koja bi diskrecijskim odlukama određivala što je od strateškog interesa za državu, u prostornom smislu i smislu koncesija te dodjeljivanja statusa tzv. posebne upotrebe.
Podsjetimo, dosadašnjim ugovorima o koncesiji na pomorskom dobru koncesionar je imao pravo samo organizirati djelatnost na nekom prostoru, a prijedlogom novog zakona ugovor o koncesiji na pomorskom dobru daje mu pravo na teritorij - akvatorij u smislu posjeda pa čak i pravo na tužbu. Dosad je na to pravo imao samo DORH. Ni jedinica lokalne samouprave nema pravo ni po starome niti po novome prijedlogu zakona pravo tužbe u smislu ometanja posjeda.
Vjetroparkovi
Nedvojbeno bi najviše koristi od takvog zakona, smatraju u udruzi, imali raznorazni velik hotelski lanci, postojeći i oni koji tek ulaze na naše tržište, odnedavno svi u stranom vlasništvu, tzv. all inclusive resorti, kampovi, apartmanska naselja i ugostiteljstvo. Tu se provlači sintagma jedinstvene i funkcionalne cjeline pomorskog dobra s pozadinskom turističkom namjenom, čak se potpuno neosnovano pozivaju na prostorne planove, iako takvo što, kaže D. Pavelić, ne postoji u kontekstu prostornih planova, niti Zakona o prostornom uređenju.
- Koristi bi također mogli imati eventualni investitori u vjetroparkove na pučini, koji dobivaju velike poticaje, pri čemu je ekološki učinak takvih instalacija dvojben zbog utjecaja na podmorje te utjecaja na ekosustav i krajolik općenito. Zbog dubine našeg mora i vrste vjetrova, učinkovitost je upitna, a pokušava se preslikati model sjevernih mora koja su plića - govori.
Također, u udruzi smatraju da taj zakon ide u prilog dosadašnjim ilegalnim graditeljima na pomorskom dobru te Vladinu pokušaju da centralizira moć na jednom mjestu, bez kontrole Sabora i javnosti.
Nadalje, kažu, ide u prilog ugostiteljima, npr. na udaljenim otocima i nepristupačnim obalama, pa je tako osmišljen pontonski mul samo za njih. I u suradnji s izmjenama Zakona o prostornom uređenju, svakome tko bi investirao u staračke domove na obali i tako realizirao koncept jadranske obale kao Floride za Europu.
Arhitekticu Dinku Pavelić pitamo što je loše u tome da se obala promatra kao nekretnina.
- Pomorsko dobro jest neka vrsta nekretnine, ali nije nekretnina u pravnom prometu, niti se nad njom mogu imati tzv. stvarna prava, kao što je pravo vlasništva, založno pravo i slično. No, ovim prijedlogom zakona znatno je razrađen sustav založnog prava na koncesiji, kojim bi se vjerovnicima, najčešće bankarskim institucijama, omogućilo da do 50 godina i dulje upravljaju pomorskim dobrom u koncesiji. To je opasno iz više razloga, pa i sigurnosnih. Ne smijemo dopustiti da velikim dijelovima našeg mora i priobalja upravljaju financijske institucije, bez ikakve mogućnosti pristupa tim dijelovima općeg dobra i bez mogućnosti opoziva koncesija, dakle kolonijalni koncept - smatra.
Na koji način to ugrožava našu obalu? Bi li završila kao preizgrađeni dijelovi obale Italije i Španjolske?
Domicilno stanovništvo
- Da, mislim da nam je obala Italije dobar, upozoravajući i blizak primjer, ali i kao obala Dominikanske Republike, gdje su isključivi vlasnici turističke infrastrukture stranci ili strani lanci koji od jednog utrženog dolara u domicilnoj državi ostavljaju 0,1 cent. Naša bi obala mogla uvelike postati nedostupna domicilnom stanovništvu, ali čak i gostima malih iznajmljivača - odgovara.
