Ako ste ikada zamišljali kako izgleda duboka, depresivna provincija u kojoj je, kako se narodski kaže "dragi Bog rekao laku noć", pogledajte fotografije ruskog gradića Zapolyarny smještenog u Arktičkom krugu u oblasti Murmansk. Riječ je o gradu koji je izgrađen 1955. oko obližnjeg rudnika ugljena, a poslije su na tom istom području pronađena bogata nalazišta nikla pa se rudarska kolonija proširila. Još 1989. je tamo, prema tadašnjem popisu stanovništva, živjelo nešto više od 23.500 ljudi. Danas ih je oko 400, a surova arktička klima postupno uništava zgrade. Nakon raspada SSSR-a, grad se počeo prazniti i iako rudnik i dalje radi, Zapolyarny se postupno raspada, a priroda sve vraća natrag.
Što nekoga može privući u depresivni grad koji izgleda kao da je na kraju svijeta i u kojem na obzoru viti tek crni dim iz tvornice za preradu ruda? Jedino dobra plaća i ideja da će nakon što je zaradi otići odatle. Naime, prosječna temperatura u siječnju je -10, no zna se spustiti i na niže od -40 stupnjeva Celzijusa. Uz to, na području poluotoka Kola, gdje se Zapolyarny nalazi, šibaju hladni arktički vjetrovi, a većinu godine vlada mrak ili polumrak. Najtoplije je u srpnju, kada je prosječna temperatura 11 stupnjeva.
Uz sve to, ruske rafinerije nikla smještene u gradovima Nikel i Zapolyarny u blizini norveške granice veliki su zagađivači zraka. Rijedak, zagađen zrak, oskudna sunčeva svjetlost i zime koje traju do 10 mjeseci snižavaju kvalitetu života preostalih stanovnika, a Zapolyarny je proglašen osmim najzagađenijim mjestom u Rusiji.
