Htio je da izgledaju kao gradske kuće i da se ne zna čemu ti objekti točno služe, a nalaze se u Heinzelovoj ulici, na Savici, u Sesvetama...
Ne biste na prvi pogled uopće rekli da su to trafostanice. Da, jasno je da je riječ o objektu u kojem se živi ili radi, no naviknuti na jednoličan dizajn trafostanica, ideja da one budu moderne i drugačije nam ne pada na pamet. Ove su zaista posebne - da, jasno je da se radi o nekom postrojenju, no kakvom?
Mora biti nešto zanimljivo unutra, čim se toliko vodilo računa o njihovoj estetici. Kad čovjek sazna što je unutra smješteno, zaista se iznenadi. Nema tu betonskog omotača, vrata i hrpe grafita. One su moderne, elegantne, drugačije, a opet savršeno funkcionalne. Ove trafostanice predstavljaju ono što u arhitekturi tražimo - uspješnu kombinaciju funkcionalnosti i estetike.
POTREBE
Na prvi pogled te trafostanice ne govore čemu služe, a upravo je to bila ideja čovjeka koji je osmislio njihov izgled - arhitekta Ranka Lukasa. Sve je počelo, kaže on, kada je radeći u arhitektonskom uredu Mistrija Milana Šosteriča prvi put došao u susret s osmišljavanjem izgleda ovih objekata. Budući da se do 2010., do kad je bio u toj tvrtki, uglavnom radilo za Elektru, trafostanice su došle kao normalan zadatak za njihove potrebe. Princip je jednostavan - došla bi narudžba i trebalo je odgovoriti na zadatak kako osmisliti objekt na konkretnom mjestu. To nikad nije lak proces, no zapravo pritom nije važno o kakvom se sadržaju radi.
- Prvu trafostanicu tih dimenzija i snage izgradili smo u Zagrebu, na Savici. Autor je bio moj tadašnji šef, arhitekt Šosterič. Upravo sam na tom zadatku naučio najbitnije o takvoj vrsti postrojenja, a određena tehnička rješenja primijenio sam i na ove dvije zgrade. Govorim prvenstveno o sistemu ventiliranja trafokomora te raspletu elektrokabela kroz podrum zgrade - pojašnjava Lukas.
On sam osmislio je dvije - onu u zagrebačkoj Heinzelovoj ulici te u Sesvetama. Uz to je njegov idejni i glavni projekt dogradnje uz postojeću trafostanicu u Cvjetnom naselju. Priznaje da je htio da izgledaju kao gradske kuće, a ta mu je misao bila posebno važna kad je osmišljavao izgled one smještene u Heinzelevoj, jer je riječ o gradskom tkivu. Ideja je bila da se na prvi, a možda i na drugi pogled ne zna čemu te kuće točno služe.
UREĐAJI
- Pozicije takvih postrojenja određene su GUP-om i diljem grada postoji cijeli niz sjajnih primjera takvih kuća, rađenih 60-tih ili 70-tih godina. No, neprimjetne su, skromne, nitko na njih ne obraća pozornost, a vjerojatno velika većina prolaznika i ne zna o čemu se radi. Niti da postoje. Što je sasvim u redu - smatra Lukas.
Pojašnjava i kako je svaki zadatak kojem se tijekom svoje karijere posvetio ima svoja ograničenja i zadatosti, pa tako i ovi projekti. U konkretnom se slučaju radi se o tome, slikovito nam pojašnjava, da osmisli kuće za transformatore i prateća postrojenja, a to su prilično veliki uređaji i postrojenja.
- Zbog buke koju stvaraju te elektromagnetskih zračenja transformatori su u zatvorenom, a ne na otvorenom prostoru, jer smo u gradu, a ne na livadi. Unutar zatvorenog prostora lakše se ove teme dovode na propisima dozvoljene vrijednosti. U zgradama nema ljudske posade, potpuno su automatizirane - pojašnjava Lukas.
