Kad smo prošle jeseni planirali "babymoon", znala sam samo jedno: nisam htjela klasično putovanje s popisom atrakcija koje moraš "odraditi". To nam je bilo posljednje putovanje prije nego što stigne beba i život nam se potpuno promijeni. Zato sam tražila mjesto gdje ćemo usporiti, dugo doručkovati, voziti se bez plana i provoditi dane bez osjećaja da nekamo žurimo. Tako smo završili u Provansi.
Iz Zadra smo Ryanairom sletjeli u Marseille, preuzeli rent-a-car i nakon manje od sat vremena bili okruženi kamenim selima, platanama i onim toplim bojama zbog kojih sve izgleda kao kadar iz starog francuskog filma. Već nakon prvih kilometara shvatili smo koliko je ova regija stvorena za road trip i kako auto nije preporuka, nego nužnost. Sela su mala, udaljena i raspršena po brdima, a upravo je vožnja između svih tih pitoresknih mjesta pola doživljaja.
Naš novinar Krešo u šoku nakon Japana: ‘Sad znam zašto se svi vraćaju s osjećajem tuge‘
Odmah smo shvatili koliko je važno u Provansi dobro odabrati bazu. Ne predaleko od sela koja želite obilaziti, ali i dovoljno "živu" navečer da ne završite gladni pred zatvorenim vratima restorana. U Provansi se brzo nauči važna lekcija: radno vrijeme ovdje nije svetinja. Mnoge slastičarnice rade samo nekoliko sati dnevno, restorani često imaju samo jedno posluživanje, a između ručka i večere gotovo sve utihne. Nakon nekoliko dana potpuno se naviknete na taj ritam.
Najviše su me oduševile tržnice. Svako selo ima svoj dan i svoj market koji se održava već stoljećima. Tamo nema generičkih suvenira ni štandova koji izgledaju isto kao bilo gdje drugdje u Europi. Umjesto toga, lokalci donose ono što sami rade i uzgajaju: sireve, maslinova ulja, smokve, sapune, keramiku, lavandu i voće koje miriše puno intenzivnije nego ono u supermarketima. Upravo me to najviše iznenadilo u usporedbi s Toskanom, gdje se ta autentičnost pomalo izgubila, pogotovo u većim gradovima.
Road trip kroz Provansu najbolje je planirati upravo prema marketima. Ponedjeljkom Joucas, utorkom Gordes i Cucuron, četvrtkom L’Isle-sur-la-Sorgue, petkom Lourmarin. Svako selo ima svoj dan, svoj market koji se održava već stoljećima i potpuno drugačiju atmosferu. Sajmovi traju uglavnom do 13 sati, a nakon toga slijede ručak, vino i odmor. Nije se teško naviknuti na takav raspored. Provansa je mjesto gdje ćete sat vremena sjediti na tržnici, produljiti ručak bez razloga, stati uz cestu jer vam je pogled lijep i shvatiti da vam se zapravo nikamo ne žuri.
Jedan od mojih favorita bio je Gordes, selo koje izgleda kao da je izraslo iz stijene. Kamene kuće složene po brdu, pogled na dolinu i ona tišina koju prekidaju samo koraci po kamenim ulicama i zvuk tanjura iz restorana. Kažu da su cijene nekretnina ovdje među najvišima u Francuskoj, gotovo kao u Parizu, i čim vidite kakav je pogled iz tih kuća, postane vam jasno zašto. Nedaleko od njega nalazi se Abbaye de Sénanque, opatija okružena lavandom koju svi prepoznaju s fotografija Provanse.
Dvadesetak minuta dalje potpuno drugačiji prizor. Roussillon, poznat kao Crveni grad, izgleda kao da hodate kroz sliku. Sve je u nijansama okera, terakote i narančaste. Boje dolaze od okera koji se ovdje stoljećima vadio i koristio kao pigment, a kroz stijene vodi Sentier des Ocres, staza na kojoj doslovno hodate kroz sve nijanse Provanse.
Ako želite vidjeti Provansu s razglednica punih lavande, najbolje je vrijeme za dolazak kraj lipnja i početak srpnja. Mi smo došli u rujnu pa su polja lavande već bila pokošena, ali iskreno, ne bih ništa mijenjala. Jesen je donijela manje gužve, sporiji ritam i osjećaj da sela ponovno pripadaju ljudima koji tamo stvarno žive.
Svakako vrijedi stati i u L’Isle-sur-la-Sorgue, gradiću koji zovu Venecija Provanse zbog kanala, mostova i malih vodenica, ali i brojnih antikvarijata pa ćete uz restorane i kafiće stalno nailaziti na stare knjige, porculan, ogledala i male trgovine koje više izgledaju kao muzeji.
Na ruti nam je bio i Aix-en-Provence, elegantniji i življi dio Provanse, pun terasa, fontana i ulica koje navečer potpuno promijene atmosferu, kada se trgovi ponovno ispune ljudima.
Posebno mi je ostao u sjećanju Saint-Rémy-de-Provence. Ne samo zbog kamenih ulica i malih trgova nego zbog mjesta koje me potpuno neočekivano pogodilo, psihijatrijske ustanove Saint-Paul-de-Mausole, gdje je Vincent van Gogh proveo dio života. Tamo su nastale "Zvjezdana noć", "Irisi" i "Maslinici". Njegova soba i dalje izgleda gotovo isto: mali prozor, bijeli zidovi i pogled prema poljima. Istim vrtovima kojima je svakodnevno hodao danas prolaze posjetitelji, ali cijelo mjesto ima neku težinu koju je teško objasniti. Pisma, zapisi i priče o njegovim borbama ostanu s vama puno dulje od bilo koje fotografije.
U blizini Saint-Rémyja nalazi se i Le Château des Alpilles, jedno od onih mjesta zbog kojih poželite produljiti putovanje još nekoliko dana. Nekad obična farma, danas hotel smješten u dvorcu iz 13. stoljeća, okružen stotinama čempresa i starih platana. Do njega vodi duga šljunčana staza i stvarno imate osjećaj kao da dolazite u neki stari francuski film. Najljepši dio? Večere koje se određenim danima održavaju vani, za okruglim stolovima. Jedno od onih mjesta zbog kojih vam nije žao ni što ste usporili ni što niste "odradili" još pet lokacija taj dan.
Među najvećim iznenađenjima bio mi je i Cucuron, selo s oko dvije tisuće stanovnika i čak dvjestotinjak vinskih podruma. Upravo tamo prvi sam put primijetila nešto što smo poslije uočavali kroz cijelu Provansu: restorani nemaju klasičan jelovnik, nego ispred vrata stoji ploča na kojoj kredom napišu što se taj dan kuhalo od onoga što su pronašli na marketu, i to je sve što možete naručiti. Nema deset stranica ponude ni fotografija hrane. Samo svježe, lokalno i sezonski.
Možda mi je upravo zato Provansa ostala u toliko lijepom sjećanju. Nema osjećaja da je sve podređeno turistima. Ljudi i dalje žive svojim ritmom, a sela nisu izgubila ono lokalno. I baš zato mislim da nam je za naše posljednje putovanje udvoje sjela bolje od bilo koje egzotične destinacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....