Na jugu Burkine Faso, koja graniči sa sjevernim okruženjem Gane, nalazi se Tiébélé; malo selo koje pokazuje fraktalne uzorke kružnih i pravokutnih zgrada, u kojem živi jedna od najstarijih etničkih skupina u zapadnoj Africi; pleme Kassena. S narodnim kućama koje datiraju iz 15. stoljeća, seoske zgrade daju poseban karakter kroz svoje oslikane zidove pune simbola, prenosi Archdaily. To je arhitektura zidnog ukrašavanja u kojoj zajednica koristi omotač svoje zgrade kao platno za geometrijske oblike i simbole lokalnog folklora, izražavajući povijest kulture i jedinstvenu baštinu. Ova je arhitektura proizvod jedinstvenog oblika zajedničke suradnje, gdje svi muškarci i žene u zajednici imaju zadatak pridonijeti izgradnji i dovršetku svake nove kuće. Ova praksa služi kao prijenosna točka kulture Kassena kroz generacije.
Ukrasni zanat u društvu Kassena ukorijenjen je u kulturnoj povijesti, odražavajući tradicionalne dužnosti, hijerarhijske položaje i običaje. Ovaj zanat je najočitiji u varijacijama među zgradama u kraljevskom dvoru, smještenom u središtu sela od 1,2 hektra, i drugim kućanstvima koja se šire od dvora u kontinuiranoj fraktalnoj strukturi kako se pojavljuju nove obitelji. Selo je dom za 54 domorodačke obitelji koje svoju povijest, tradiciju i arhitektonsko umijeće vuku iz Loumbile, blizu Ouagadougoua, također u Burkini Faso.
Tiébélé kuće u potpunosti su izgrađene od lokalnih materijala kao što su zemlja, drvo, slama i kravlja balega. Zidne ovojnice konstruirane su tako da budu debljine 30 cm, stvarajući povoljnu unutarnju klimu za stanare i služe kao obrambeni mehanizam od neprijatelja. Ove su kuće tradicionalno poznate kao sukhala, a u skladu s običajima društva Kassena, grade ih muškarci tijekom sušne sezone (od studenog do ožujka), a ukrašavaju ih žene neposredno prije kišne sezone. Ukrasi prvenstveno služe za zaštitu zidova od blata od ispiranja, ali su također evoluirali u oblik umjetnosti koristeći motive i simbole za prenošenje običaja, vjere i uvjerenja društva.
Zanimljiv aspekt Tiébélé kuća je metoda zajedničke gradnje. Kada će se ukrašavati nečija kuća, pozivaju sve žene u zajednici da u tome sudjeluju, opskrbe ih hranom i pićem. Najstarija žena u zajednici obično vodi posao i definira uzorke ukrašavanja, dok ostale žene izvršavaju zadatke s majstorstvom tradicionalnih gesta i jedinstvenom koordinacijom. Zidne dekoracije od blata zapravo su prilično složene. Zidove je potrebno otprilike cijeli dan pripremati premazivanjem, zatim bojati lokalnim bojama i na kraju završiti površinskim obradama ručno ili drugim alatima (kao što su metle, kamenčići i perje) ovisno o željenoj završnoj obradi. Zajednički angažman svih žena ne samo da čini proces učinkovitim, već također stvara priliku za međugeneracijske susrete i točku prijenosa Kassena kulture. Trenutno su žene u zajednici također jedinstveno svjedočanstvo stoljetnih običaja, što im omogućuje stvaranje mnoštva motiva s različitim značenjima.
Tehnike ukrašavanja za arhitekturu Kassena uključuju tri metode: slobodno slikanje, gravure i reljefe. Slike nastaju iscrtavanjem znakova izravno na površinu pomoću kistova. Gravure se izrađuju tako da se na svježoj žbuci urezuju valjkom odgovarajućeg oblika. Reljefi se stvaraju projiciranjem uzoraka iz zemljanih zidova, čineći ih vidljivima. Nakon što je dekoracija gotova, dodaju se boje. Laterit se koristi za proizvodnju crvene boje, kaolin glina za bijelu, a grafit za crnu. Ove boje imaju posebna značenja za narod Kassena. Crvena boja simbolizira hrabrost, bijela predstavlja poštenje i čistoću, a crna simbolizira noć i nevidljivi svijet.
Dok hodate kroz labirint kuća u Tiébéléu, postoji mnoštvo uzoraka, od geometrijskih oblika i nebeskih simbola do animističkih simbola. Svaki od njih drugačije komunicira o kućanstvima unutar sebe. Na primjer, zvijezde i simboli mjeseca predstavljaju nadu, simboli strelica na zgradi označavaju kućanstvo ratnika, animistički simboli poput krokodila i zmija smatraju se svetima i crtaju se na zgradama kako bi spriječili lošu sreću i bolesti. Arhitektura u Tiébéléu postaje platno za izravni izraz vrijednosti i težnji. Nadilazi to što je samo ograđeni prostor koji štiti od oštre klime, do prekrasnog omotača komunikacije između različitih kućanstava i kao kolektivni glas unutar fraktalnog urbanog okruženja.
No, ukrase je potrebno održavati svake tri godine, što je za mještane postalo financijski teret zbog sadašnjih cijena materijala i udaljenosti koju moraju prijeći da bi ih nabavili. Štoviše, zbog topografije kraljevskog dvora, erozija i poplave predstavljaju značajnu prijetnju postojanju kuća od blata. Unatoč tim izazovima, zajednica poštuje dekorativnu tradiciju i povremeno održava festival žena slikarica koji privlači ljude iz cijele regije. Festival omogućuje restauraciju zgrada na kraljevskom dvoru. Postoji nada da će Tiébélé na kraju biti uključen kao mjesto UNESCO-ve baštine, što bi pomoglo u održavanju arhitekture i njezine tradicije.
Tiébélé ostaje iznimno svjedočanstvo bogate tradicije i umjetničkog umijeća naroda Kassena koji traje kroz vrijeme. Njegovi su umjetnički ukrasi nadahnuli završne radove novih modernih zgrada u regiji i postali su predlošci za modu, namještaj i proizvode. Njegov jedinstveni oblik zajedničke izgradnje i suradničkog uređenja predstavlja model u kojem arhitektonska suradnja može okupiti sve, bez obzira na status, a može biti i prostor za dijeljenje drugih životnih vrijednosti.
