FOTOPRIČA

SEVILLA: Ušetajte u stari španjolski film

Uske uličice, trgovi, crkvice, stabla naranči, brbljavi, srdačni stanovnici, flamengo... Da, ovo je pravi španjolski grad

Jeste li ikad imali predodžbu o tipičnom španjolskom gradu? Sve ono što ste vidjeli u malo starijim filmovima - uske uličice, trgovi, crkvice, stabla naranči, palme, čempresi, nisko raslinje, vrućina, prašina, lepeze, gitare i tamnoputi brbljavi Španjolci? Nije klišej, ali da, ti epiteti odgovaraju Sevilli, tipičnom španjolskom gradu.

Sevilla je glavni grad autonomne zajednice Andaluzije i njezin najveći grad. To je jedini španjolski grad s riječnom lukom, na rijeci Guadalquivir. Stanovnici grada sebe nazivaju Sevillanos ili Hispenses (prema nekadašnjem rimskom nazivu Hispalis.) Grad ima tri objekta na popisu UNESCO-ove svjetske baštine: Real Alcázar de Sevilla (kompleks palača Alcázar), Catedral de Sevilla (katedrala) i Archivo de Indias (Arhiv).

NO8DO je službeni moto Seville, što znači: “Ona [Sevilla] me nije napustila”

Prvi dojam: ljudi. Većina ih ne zna niti riječ engleskog, ali trude se objasniti što god treba. Iznimno su srdačni, veseli i neopterećeni.

Drugi dojam: vrućina i vlaga. Da, baš kao u filmovima u kojima se osjeti vreli zrak, Sevilla je najtopliji španjolski grad i najtopliji grad jugozapadne Europe, s prosječnim ljetnim temperaturama od 35 °C i zimskim temperaturama između 15 i 20 °C, koliko je bilo stupnjeva kada smo je posjetili. Uz komentar iz ženske perspektive: nema dobre frizure, Drei Wetter Taft ne djeluje, vlaga je ekstremna.

Odlučujemo vidjeti zidine kojima je stari dio grada opasan. Putem smo naišli na nekoliko slastičarnica koje su već u 10 ujutro bile dupkom pune. Teškom mukom smo se oduprli želji da uđemo. (Možda je to tajna njihova dobrog raspoloženja - slatko, slatko i slatko.) Zidine su doista impresivne. (Žao mi je, Dubrovniče...)

Putem dolazimo do pitoresknog trgića, okruženog roza kućama sa žutim uzorkom i istom takvom crkvicom. To je trgić San Lorenzo, a na njemu je crkvica Iglesia de San Lorenzo. Na trgiću se igraju klinci, trče za golubovima, a stari, i mi, umorni putnici;) sjedimo na klupici. Taj trgić mi je, ispostavilo se, postao najdraži u Sevilli. Nasuprot njemu, u lokalnom kafiću neki stariji ljudi se svađaju. Kažu da je mačku ubila znatiželja, pa se zagledam u živčenjake. Naime, ne svađaju se, oni samo temperamentno raspravljaju. Temperamentnije od prosječnog Dalmatinca ili Zagorca. Red žustre rasprave pa red još glasnijeg smijeha.

S noge na nogu nastavljamo dalje ulicom Calle Alfonso XII prema futurističkoj građevini Metropol Parasol (Las Setas de Sevilla). Putem je golema gužva, mravinjak, ljudi sumanuto hodaju u svim smjerovima i većina ih jede sladoled. Sve je prepuno restorana, kafića i dućana. Osjetim da pomalo gubim živce jer sam gladna, a kad si gladan nisi svoj. Napokon stižemo do cilja, sjedamo na kavu i uživamo u pogledu. Metropol Parasol je najveća drvena konstrukcija na svijetu, izrađena prema projektu Jürgena Mayera, a noću svijetli u plavoj boji. Može se otići i na Mirador (vidikovac) na zgradi i uživati ​​u pogledu na grad.

Nakon kave naivno odlučujemo nastaviti do restorana Bar Ambigu u ulici Feria 47 jer sam htjela u restoran u kojem jede lokalno stanovništvo. Brojeći više od sat vremena teturanja, dolazimo do restorana jer smo se izgubili. Naime, većina ulica nije međusobno okomita i lako se izgubiti, što nam se i desilo.

Napokon. Siti i zadovoljni. Vrijedilo je svakog koraka. Hrana je odlična i jeftina, dnevni meni je oko osam eura, bilo što iz ponude se može naručiti u maloj, srednjoj ili velikoj porciji, a mala porcija je samo dva eura. Meso na milijardu načina, grilani patlidžani, tikvice i rajčice.

Na putu prema Plazi de Españi prolazimo pokraj Real Alcázar de Sevilla te (uvijek zelenog) parka Jardin de Murillo, tik do njega.

Ovaj dio Seville, oko Real Alcázar de Sevilla, zove se Barrio de Santa Cruz i smatra se najturističkijim dijelom grada. Prepun kafića, restorana i mladih.

Ispred trga Plaza de España Španjolka odjevena u tradicionalnu narodnu nošnju pleše flamenco. Na licu joj se vidi da je umorna, ali puna je strasti i ne da se, pleše! Kažu da nitko “ne zna” plesati flamenco osim Seviljanki jer ga one žive svakom porom i izrazom lica.

Postoji niz atrakcija i aktivnosti u Sevilli, ali možda je najpoznatija po trgu Plaza de España. Trg je doista impresivan. Sastoji se od dva koncentrična kruga povezana mostovima. U unutarnjem krugu nalazi se fontana, a u vanjskom krugu su klupe s grbovima svake španjolske provincije. Samo da bih dočarala veličinu: između dva koncentrična kruga plove brodići... Ispred trga je mnoštvo likova, svirači, živi kipovi, plesačice flamenca, glazbenici itd.

U obližnjem parku Maria Luisa su arheološki i etnografski muzej, čijoj smo se ljepoti divili s obližnje klupice. Odjednom začujemo malog dječačića kako plače pokraj prodavača balona punjenih helijem. I tada se desilo nešto nevjerojatno: prodavač mu poklanja balon! Teško je reći tko je bio sretniji i zadovoljniji, taj malac ili prodavač što ga je usrećio.

Nakon kratkog predaha dlučujemo posjetiti katedralu u kojoj su pokopani ostaci Kristofora Kolumba, na Avenidi de la Constitución. Katedrala je impozantna, najveća koju sam ikada vidjela, treća po veličini crkva na svijetu te najveća gotička crkva na svijetu. I ne, to nije Notre-Dame.

Sevillin glavni adut su njezini stanovnici. Nikad nisam vidjela sretnije ljude, a ono što me najviše oduševilo jest način na koji pristupaju odgoju djece. Ne paničare, ne drže djecu pod stalnim nadzorom, ne sjede s njima na dječjem igralištu… Nije rijetkost vidjeti malenu djecu kako sama čekaju roditelje pred dućanom ili vam se zabijaju u noge trčeći bez roditeljskog nadzora.

Dovoljno velika da bude zanimljiva, a dovoljno malena da bude ugodna za život, Sevilla okupana mirisom divljih naranči osvaja na prvu.

KORISNE INFORMACIJE

Do Seville je najlakše i najpovoljnije doći brzim vlakom iz Madrida, putovanje traje 2,5 sata, a cijena povratne karte je 50 eura ako si date truda potražiti je na stranici Renfe.

Putujete li avionom i dolazite iz zračne luke, cijena taksija je između 25 i 30 eura. Sevillom prometuju autobusi (6 - 11.30 h), tramvaji (6 - 1.30 h) i metro (6.30 - 23 h).

Sevilla je glavni grad Andaluzije i jedini španjolski grad s riječnom lukom. Također, to je najtopliji grad jugozapadne Europe pa očekujte vrućinu i sparinu.

Tekst + foto: Željka Rajić Aralica

Izvor: Magazin Like! Putovanja

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. travanj 2024 01:42