Suvremene arhitektonske forme planinarskih skloništa nisu ništa neuobičajeno u razvijenim zemljama Europe ili u glavnim planinarskim odredištima kao što su Alpe, dok su u našim područjima takve građevine poprilično rijetke ili ni po čemu zanimljive. Takvo je stanje i u našoj susjednoj Bosni i Hercegovini, iako obiluje prekrasnim planinama ono što se od arhitekture može naći na takvim lokacijama su uobičajene drvene kolibe. Trend suvremenih planinarskih skloništa odnosno bivaka traje već nekoliko godina, a posebnost leži u tome da te vrlo jednostavne forme koje imaju jedinu svrhu zaštititi svoje posjetitelje i pružiti im zaklon, u posljednje vrijeme se izdižu iznad svoje funkcije i postaju svojevrsni spomenici prirodi i planinama.
Bivak “Zoran Šimić" koji se nalazi na planini Visočica, u Bosni i Hercegovini jedan je od takvih pohvalnih primjera, a projekt potpisuju već sada istaknuti arhitekti Filter Arhitekture iz Sarajeva. To je prvi objekt ovakve tipologije na planini koja je tek nedavno postala pristupačnija zbog razvoja lokalne cestovne infrastrukture. Bivak se nalazi na rubu kanjona Rakitnice koji se proteže između planina Visočica i Bjelašnica. Jedno je od mjesta gdje planinarske staze prelaze kanjon i povezuju dvije planine. Na ovom se mjestu pružaju zapanjujući pogledi na krajolik, a projekt je zamišljen tako da posjetitelja izloži tim pogledima i učini ih doista prisutnima i dodatno naglasi iskustvo toga posjeta.
Kako saznajemo forma bivka nije odabrana slučajno, a postavljanje objekta na lokaciju bio je zahtjevan zadatak.
-Zakošena forma nam je pomogla da imamo minimalni otisak na zemlji, da što manje iskopavamo prirodni teren, a također i da dobijemo zakošenja povoljna za otpor vjetrovima. Iz sigurnosnih razloga objekt je ukrućen bočnim čeličnim sajlama. Da ne bismo morali izlijevati betonske temelje na licu mjesta, što bi bio pravi logistički poduhvat, jednostavno smo napravili duboki kavez u podu objekta i napunili ga kamenjem na lokaciji i tako dobili težinu, protuteg u temeljima objekta“, ističe Kenan Vatrenjak u jednom razgovoru. Glavni izazov u gradnji bio je prijevoz i za tu svrhu je bila angažirana vojna helikopterska postrojba za prijevoz građevinskog materijala na lokaciju.
Unutarnji prostor konfiguriraju tri platforme koje su istovremeno podne površine, kreveti ili klupe. Dvije se suprotne platforme kaskadno spuštaju prema ulazu prostora omogućujući tako boravak čak devetero posjetitelja u isto vriijeme. Zidovi bivka ispunjeni su XPS izolacijom, a arhitektima je bilo posebno važno da kompletnu unutrašnjost oblože drvenim podom da bi se dobio izgled i toplina drvenog interijera.
Bivak je izgrađen s vrlo ograničenim resursima, pod teškim visokogorskim uvjetima, ali uz ogroman dobrovoljni angažman i suradnje bez kojih bi bilo nemoguće realizirati ovaj projekt - napominju arhitekti i dodaju - a činjenica da je jedan od vodećih arhitekata iskusni planinar igrala je presudnu ulogu u dizajnu bivaka, jer zahvaljujući njegovom znanju povećala se kvaliteta korisničkog iskustva. Arhitekti zajedno s članovima lokalnog planinarskog kluba Željezničar prodonijeli su i izgradnji samog projekta čineći ovo jednim zajedničkim djelom svih ljubitelja planina.
