Sva lica Zlatka Dalića: malo je ponizan, malo bahat, a sada je i počeo glumiti naivčinu

Zlatko Dalić osvojio je srebro i broncu na dva uzastopna Svjetska prvenstva. Tim podvizima malo tko se može pohvaliti, ali hrvatski izbornik u široj je javnosti možda najpoznatiji po promicanju poniznosti, ljudske vrline koja većini ljudi često nedostaje.

No, taj isti Dalić prvi će se bahatiti kada mu stvari krenu u dobrom smjeru, pa će onda napadati ‘rušitelje‘, ‘sabotere‘ i ostala mitološka bića kojima je jedini cilj narušiti atmosferu u HNS-ovoj idiličnoj obitelji. Također će sebe podizati u visine, kao što je to učinio ususret posljednjim dvjema utakmicama u kojima je doživio debakl.

- Prošlo je šest godina otkad vodim reprezentaciju, osvojio sam tri medalje, čudo od rezultata i svaka odluka koju sam donio u ovih šest godina bila je dobra. Ne dobra, odlična! - rekao je Dalić, vodeći se onom svojom krilaticom iz reklame da je ‘dobro najveći neprijatelj svakog izbornika‘.

Njegov modus operandi je da nakon reda poniznosti i bahaćenja dolazi opet poniznost. I tako ukrug. Hrvatski izbornik tako se posuo pepelom nakon katastrofe u Osijeku i sramote u Cardiffu, ispričavši se navijačima i rekavši kako dio krivice i on snosi. A da je poslušao samog sebe pa ostao ponizan, umjesto što se uzvisio nakon tri uzastopne pobjede, možda mu se baš ovakav debakl ne bi dogodio.

Tom Dubravec/Cropix

No, lica Zlatka Dalića nisu ograničena samo na ponizno i bahato. Izbornik je sada počeo glumiti i naivčinu pa na onaj perfidan način pokušao od Marka Livaje stvoriti glavnog krivca za neuspjeh reprezentacije.

Izjava koju je ujedinitelj svih Hrvata dao za Novu TV uistinu je nevjerojatna, ako već ne sama po sebi, onda barem kada se stavi u kontekst ono što je on sam govorio prije manje od tjedan dana.

- Žao mi je što se dogodilo ovo s Livajom. Poslao sam mu poruku prije okupljanja, zvao sam ga, nije mi se javio, ne znam zbog čega. Ne vjerujem da je razlog za odlazak iz reprezentacije par povika s tribina, onda ne bi nitko igrao za reprezentaciju. Žao mi je jer je otišao. Možda bismo s njim osvojili Ligu nacija - izjavio je Dalić u ponedjeljak navečer.

Izbornik je u pravu kada ne vjeruje da je ‘par povika s tribina‘ razlog zbog kojeg je otišao iz reprezentacije, iako zanemaruje činjenicu da je on preskočio pozvati Livaju u reprezentaciju upravo zbog tih ‘par povika s tribina‘.

Dalić glumi naivčinu kojoj, kao, nije jasno da je Hajdukov napadač odlučio ne priključiti se #Obitelji #Family jer ga je ona na svaki mogući način odbacila, a ne zbog ‘par povika s tribina‘. Pa pobogu, riječki navijački zbor je skladao pjesmu u kojoj mu poručuje da umre, a grad je prepun naljepnica na kojima su inovativni stihovi pretvoreni u vizualnu umjetničko djelo.

Oni koji ne padaju na Dalićeve populističke fore shvatit će da je izbornik sam sebi skočio u usta, jer je na okupljanju reprezentacije rekao da ‘razumije i poštuje njegovu odluku‘, a ujedno je pokušajem da okrivi Livaju praktički priznao da svaka njegova odluka očigledno nije bila dobra.

Ako već smatra da je s njim mogao osvojiti Ligu nacija, onda je bila loša odluka ne stati javno iza njega. Isto kao što mu je bila loša odluka ne pozvati ga za susret s Latvijom na Rujevici, jer je svejedno dobio incident u vidu ustaške zastave na tribinama, a Livaju zauvijek izgubio.

Tom Dubravec/Cropix

Dalić kaže i da mu se Livaja nije javio, kao da je to nešto čudno nakon što je ovaj praktički stao na stranu nekakvog jadnika s tribina koji nema pametnijeg posla nego na treningu reprezentacije vrijeđati igrača koji predstavlja svoju zemlju i onda ga još nije ni pozvao na sljedeće okupljanje, da neki drugi jadnici ne bi napravili incident.

Hajdukov napadač nazvao je Marijana Kustića, predsjednika Saveza i glavu #Obitelji #Family, da bi mu priopćio vijest i to je sasvim dovoljno.

Što se dogodi kad si bahat možemo vidjeti i na primjeru Dalićeve izjave koja datira još iz Katara, kada je rekao da ‘više nema napadača Atletica i Juventusa, već su oni sada iz Dinama, Hajduka i Osasune‘ i dodao kako ne trebamo ‘živjeti u oblacima, jer dečki su takvi kakvi jesu.‘

Ironično, na putu do bronce ključnu ulogu odigrali baš HNL-ovci, predvođeni Livajom, Brunom Petkovićem, Mislavom Oršićem i Dominikom Livakovićem. A da stvar bude još više ironična, protiv Turske i Walesa nije imao Livaju, a Petković je odigrao pola sata ozlijeđen. S obzirom na dva vezana poraza i jedan postignuti pogodak, koji je zabio Mario Pašalić nakon udarca iz kuta, ne bi bilo loše da je imao na raspolaganju napadače iz HNL-a.

Populistu Daliću poniznost je samo jedan od alata za uspjeh, a čim stvari krenu krivim putem na vidjelo izlazi njegovo pravo lice. Sjetit ćete se, primjerice, kako je izjavio kako je Liga nacija besmisleno natjecanje, prije nego što se plasirao na Final Four i prigrlio ga kao nešto od iznimne važnosti za Hrvatsku.

Tako i sada spina situaciju oko Livaje glumeći naivčinu, a zapravo je daleko od toga.