Nedavno završena kuća u Maksimiru u Zagrebu, čiji je arhitekt Toni Bešlić, sastoji se od dva međusobno prislonjena i uglavljena, a veličinom različita volumena. Oni zrcale s jedne strane unutarnji funkcijski ustroj kuće, odnosno njezinu tektonsku strukturu, a s druge strane čuvaju sjećanje na dvije poluugrađene kuće koje su na tome mjestu nekoć stajale.
- Takvo strukturiranje vizualno smanjuje cjelokupni volumen, čime on lakše uranja u neposredno susjedstvo.
Ulični volumen sadrži u prizemlju ulaz s garažom, a na katu sobe s kupaonicom, dok dvorišni volumen u prizemlju ima dnevni boravak s kuhinjom i blagovaonicom, a na katu spavaonicu s kupaonicom - rekao nam je arhitekt Bešlić.
Kompaktni volumen koji modelira kuću nije, dodaje Bešlić, opterećen dekorativnim rezbarenjem ili naljepljivanjem.
Betonski zidovi
- Prednji, ulični volumen urezan je kako bi se stvorila nadstrešnica ispred ulaza u kuću i garažu, a stražnji, dvorišni, izdubljen je kako bi se oblikovala lođa kao zaštita od žege i kiše. Dakle, urezivanje i dubljenje volumena određuju ponajviše funkcijski razlozi - objašnjava.
Zidovi i stropovi izvedeni su u armiranom betonu, a oblogu čine klinker pločice lijepljene na toplinsku izolaciju.
- Iako se kuća u oblikovnom smislu nastoji odmaknuti od fasadnog grafizma arhitekta Adolfa Loosa i približiti sustavu znakova arhitekta Josefa Franka, ona ipak u potpunosti zadržava načela Lochfassade čvrste, kompaktne fasadne plohe s prozorskim usjecima poput odlične Ulrichove kuće u zagrebačkoj Petrovoj ulici - kaže arhitekt.
Prozori
Svaki prozor ocrtava poseban funkcijski sadržaj. Prozori se ne sažimaju u vrpce, bilo međusobnim dodirivanjem, bilo spajanjem materijalom, oblikom ili bojom, kojim bi zajednički formalni lik obuhvatio različite funkcijske sadržaje.
- Za unutarnje uređenje investitor je angažirao osobu koja nije arhitekt pa je pozornost unutra usmjerena na dekorativno, a ne strukturno, na afektivno, a ne misaono - zaključuje Toni Bešlić. q
