Ako ste ikada tijekom sparnog ljetnog poslijepodneva, kakva su se ovih dana zaredala u Zagrebu, sjedili u vrtu Garden Breweryja, družeći se pod krošnjama stabala, nije neobično da ste barem na trenutak zaboravili da se nalazite u srcu industrijske zone Žitnjak. Štoviše, vjerojatno ste primijetili da je hlad gušći, zrak svježiji, a boravak na otvorenom ugodniji, čak i kada užareni gradski asfalt isijava nesnosnu toplinu. I zaista, ovdje je osjećaj sasvim drukčiji.
Teško je povjerovati da se na istom mjestu prije nekoliko godina nalazila velika asfaltirana površina uz nekadašnji vrtni centar. Kada je The Garden Brewery 2022. godine otvorio svoj novi kompleks uz Slavonsku aveniju, cilj nije bio samo urediti prostor za druženje uz pivo i hranu, nego stvoriti ozelenjeni prostor u kojem će se unutarnji i vanjski dio prirodno prožimati.
Uklonjene su postojeće asfaltne i betonske površine, a na njihovu je mjestu nastao veliki urbani vrt s više od 40 stabala i staklenim atrijem u kojem se nalazi prostor za posluživanje i kušanje piva. Zahvaljujući visokim staklenim stijenkama, stablima i biljkama koje se nastavljaju iz vanjskog prostora u unutrašnjost, cijeli kompleks ostavlja dojam kao da se pivovara uselila u dio botaničkog vrta. Takav sklad arhitekture i krajolika nije slučajan: krajobrazno rješenje i unutarnje biljno uređenje osmislio je Lucas A. Werft sa svojim krajobraznim studijem Werft iz Siska, dok arhitekturu kompleksa potpisuje arhitekt Milan Štrbac.
No ono što posjetitelji osjećaju nije tek subjektivan dojam. Iza ugodnije mikroklime u dvorištu pivnice stoji niz pažljivo osmišljenih krajobraznih zahvata koji su nekadašnje asfaltirano parkiralište pretvorili u krajolik koji se prirodno hladi i ponovno funkcionira kao živi ekosustav.
Prema riječima krajobraznog arhitekta Werfta, polazište projekta bila je "jednostavna, ali istodobno radikalna ideja": ukloniti nepropusne površine, obnoviti živo tlo i omogućiti prirodnim sustavima da ponovno aktivno oblikuju prostor. Pojednostavljeno, cilj nije bio oblikovati atraktivan prostor, nego stvoriti uvjete u kojima će prirodni procesi ponovno preuzeti glavnu ulogu.
- Ideja nikada nije bila projektirati dovršen krajolik. Željeli smo stvoriti uvjete u kojima će se prostor moći oporavljati i razvijati vlastitim ritmom. Ambicija je bila osmisliti vrt koji neće djelovati kao da je oblikovan na konvencionalan način, mjesto koje će se s vremenom razvijati i prilagođavati budućim načinima korištenja uz što manje ograničenja. Oblikovanje prostora proizašlo je iz njegove ekološke funkcije, a ne iz formalne kompozicije - kaže Werft.
U praksi je to značilo uklanjanje nepropusnih asfaltnih površina i obnovu tla koje je desetljećima bilo prekriveno betonom. Desetljeća pod asfaltom ostavila su posljedice: biološki život u tlu bio je prekinut, voda više nije mogla prirodno prodirati u zemlju, a površina se tijekom ljeta snažno zagrijavala i dodatno povećavala temperaturu prostora. Asfalt je zamijenjen propusnim površinama od stabiliziranog drobljenog kamena koje omogućuju da se oborinska voda prirodno upija u tlo, umjesto da završava u kanalizaciji. Istodobno je tlo mikrobiološki obnovljeno i obogaćeno mikorizom, prirodnom simbiozom gljiva i korijenja biljaka koja potiče razvoj podzemnih ekoloških mreža, poboljšava zadržavanje vode i olakšava prijenos hranjivih tvari.
Više od 40 stabala, među kojima su obični grab i kavkaska zelkova, posađeno je da bi s vremenom oblikovala gusti zeleni pokrov. Zajedno s propusnim tlom i obnovljenim životom ispod površine stvaraju sustav koji prostor prirodno hladi, zadržava vlagu i omogućuje razvoj novih biljnih i životinjskih staništa. Riječ je o pasivnom hlađenju koje se oslanja na sjenu krošnji, isparavanje vode i sposobnost tla da zadrži vlagu, bez dodatnih tehničkih sustava.
Samo dvije godine nakon završetka projekta, ljetna mjerenja pokazala su koliko takav pristup može biti učinkovit: temperatura površine unutar vrta bila je čak 29,1 °C niža nego na susjednom asfaltu. Naime, dok su okolne asfaltirane površine tijekom mjerenja dosezale 51,5 °C, temperatura propusnih površina unutar vrta iznosila je 22,4 °C. Osim toga, temperatura zraka unutar vrta bila je približno sedam stupnjeva niža nego u okolnom prostoru, što pokazuje kako kombinacija stabala, vegetacije, obnovljenog tla i sustava prirodne infiltracije i zadržavanja oborinske vode može značajno utjecati na mikroklimu.
I za samog Werfta ti su rezultati bili iznenađenje, budući da je temperaturna razlika znatno nadmašila očekivanja prilikom dizajna i oblikovanja prostora.
- Mikroklima nastaje zbog lokalnih razlika u količini topline i vode koju površine upijaju ili otpuštaju. Nepropusne površine, poput asfalta, oborinsku vodu odvode u kanalizaciju umjesto da joj omoguće da se prirodno upije u tlo i ponovno ispari u atmosferu. Istodobno upijaju mnogo više Sunčeve energije od propusnih površina pa se snažno zagrijavaju i dodatno povećavaju temperaturu prostora. S druge strane, odrasla stabla djeluju poput prirodnih klima-uređaja jer zadržavaju Sunčevo zračenje, usmjeravaju strujanje zraka i snižavaju temperaturu, dok propusne površine hlade okoliš isparavanjem vode koju su upile. Tako nastaje ugodnija mikroklima za ljude i životinje - objašnjava Werft.
No projekt nije imao za cilj samo smanjiti temperaturu i učiniti boravak ugodnijim tijekom ljetnih mjeseci. Obnova tla, sadnja vegetacije i stvaranje propusnog krajolika omogućili su da se na nekadašnjoj asfaltiranoj površini ponovno uspostave ekološki procesi koji su desetljećima bili prekinuti. Iako bioraznolikost nije bila postavljena kao primarni cilj projekta, uvođenje stabala, niskog raslinja i propusnog tla stvorilo je uvjete za razvoj novog staništa koje može podržati oprašivače, mikroorganizme i druge organizme koji su na bivšem parkiralištu bili odsutni.
Istodobno, unatoč ekološkoj funkciji, prostor nije izgubio svoju osnovnu namjenu - ostao je mjesto okupljanja. Zone za sjedenje raspoređene ispod krošnji omogućuju različite načine korištenja, od svakodnevnog boravka gostiju do većih okupljanja, a karakter prostora više određuju sjena, vegetacija i promjene kroz godišnja doba.
- Krajolik se često promatra kao estetski dodatak arhitekturi. Nas zanima njegova sposobnost da djeluje: da hladi gradove, obnavlja ekološke funkcije i stvara uvjete koji poboljšavaju i okoliš i iskustvo ljudi - pojašnjava Werft.
Rezultati projekta The Garden Brewery Landscape pokazuju da se problem urbanog pregrijavanja, u vremenu sve češćih toplinskih valova i ekstremnih vremenskih pojava, može ublažiti prirodnim, pasivnim strategijama, bez oslanjanja isključivo na mehaničke sustave hlađenja. U ovom slučaju upravo su relativno jednostavne mjere - uklanjanje asfalta, obnova propusnosti tla i sadnja većeg broja stabala - dovele do mjerljivog klimatskog učinka, što potvrđuje da krajobrazna arhitektura više nije samo estetski dodatak prostoru nego i važan dio infrastrukture gradova otpornijih na klimatske promjene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....