Pariz je grad koji je desetljećima gradio svoj identitet na strogo kontroliranoj horizontali; za razliku od Londona, Frankfurta ili New Yorka, francuska prijestolnica poznata je po ujednačenoj visini svojih zgrada, širokim avenijama i prepoznatljivoj haussmannovskoj vizuri koju rijetko narušavaju neboderi. Upravo zato je dovršetak konstrukcije nebodera Tour Triangle jedan od najvažnijih, ali i najkontroverznijih arhitektonskih događaja u Europi posljednjih godina.
Nakon gotovo dva desetljeća političkih rasprava, sudskih sporova, javnih prosvjeda i izmjena projekta, neboder koji potpisuje švicarski arhitektonski studio Herzog & de Meuron dosegnuo je svoju konačnu visinu od 180 metara. S 42 kata postao je treća najviša građevina unutar gradskih granica Pariza, iza Eiffelova tornja i Toura Montparnassea.
Za mnoge Parižane upravo je to problem.
Priča o Tour Triangleu započela je još 2006. godine, kad su arhitekti iz studija Herzog & de Meuron predstavili ideju o novom poslovnom tornju na lokaciji Porte de Versailles, u 15. pariškom arondismanu. Projekt je odmah podijelio javnost. Dok su zagovornici tvrdili da Pariz mora prihvatiti suvremenu arhitekturu i novu urbanu gustoću, protivnici su upozoravali da će visoki toranj nepovratno narušiti jednu od najprepoznatljivijih gradskih panorama na svijetu. Uslijedile su godine političkih sukoba, pravnih žalbi i administrativnih prepreka. Iako je projekt službeno odobren još 2015., gradnja je započela tek 2022. godine.
Danas, kad je konstrukcija dovršena, rasprave nisu ništa manje žestoke. Za razliku od klasičnih pravokutnih poslovnih tornjeva, Tour Triangle projektiran je kao golema staklena geometrijska forma koja se vizualno mijenja ovisno o kutu promatranja. Kada se promatra iz središta Pariza, toranj djeluje iznenađujuće tanak i gotovo nestaje u gradskoj vizuri. No pogled s istoka ili zapada otkriva njegov puni volumen i karakterističan trokutasti oblik po kojem je dobio ime.
Upravo je ta optička igra bila jedan od ključnih projektantskih ciljeva. Arhitekti su željeli smanjiti vizualni utjecaj građevine na povijesnu jezgru grada, istovremeno omogućujući panoramske poglede korisnicima zgrade. Neobična geometrija ima i praktičnu funkciju. Oblik tornja smanjuje površinu sjene koju baca na okolne zgrade te omogućuje bolje prirodno osvjetljenje interijera.
Tour Triangle nije zamišljen kao obična poslovna zgrada. Unutar gotovo 90.000 četvornih metara korisne površine nalazit će se uredi, hotel, trgovine, restorani, konferencijski centar i javni panoramski vidikovac na vrhu zgrade. Arhitekti projekt opisuju kao novu poveznicu između povijesnog središta Pariza i šire metropolitanske regije. Cilj nije bio stvoriti izolirani poslovni toranj, nego vertikalno urbano središte koje će biti otvoreno stanovnicima i posjetiteljima.
Posebna pozornost posvećena je energetskoj učinkovitosti. Cijela južna fasada bit će prekrivena fotonaponskim panelima koji će proizvoditi dio energije potrebne za funkcioniranje zgrade.
Ironično, Tour Triangle mogao bi ostati posljednji neboder takve vrste u Parizu još jako dugo. Naime, upravo su Tour Triangle i obližnji tornjevi Tours Duo arhitekta Jean Nouvela ponovno otvorili pitanje visoke gradnje u francuskoj prijestolnici. Kao odgovor na rastuće kritike i zabrinutost zbog klimatskih promjena, gradonačelnica Anne Hidalgo 2023. godine vratila je stroga ograničenja visine novih zgrada. Time je praktički obnovljena politika koja je desetljećima sprječavala izgradnju nebodera unutar gradskih granica.
Nova pravila dio su šireg bioklimatskog plana kojim grad želi smanjiti utjecaj urbanog zagrijavanja i prilagoditi se sve ekstremnijim temperaturama. Upravo zbog toga Tour Triangle vjerojatno će još dugo ostati posljednji veliki vertikalni eksperiment unutar samog Pariza.
Reakcije javnosti pokazuju koliko je pitanje visoke gradnje u Parizu i dalje osjetljivo. Na društvenim mrežama i forumima dio korisnika pozdravlja hrabar iskorak prema suvremenoj arhitekturi i smatra da grad ne može zauvijek ostati ‘zamrznut‘ u 19. stoljeću. Drugi Tour Triangle uspoređuju s omraženim neboderom Tour Montparnasse, nazivaju ga narušavanjem gradske siluete i upozoravaju da Parizu više trebaju stanovi nego novi uredski prostori.
Povijest ipak pokazuje da su mnoge danas slavne pariške građevine u početku izazivale sličan otpor; na primjer, Eiffelov toranj bio je predmet žestokih kritika prije nego što je postao simbol grada. Hoće li Tour Triangle za nekoliko desetljeća doživjeti sličnu sudbinu ili će ostati primjer arhitekture koju Pariz nikada nije potpuno prihvatio, pokazat će vrijeme. Za sada je sigurno samo jedno: nijedna nova zgrada u Parizu posljednjih dvadeset godina nije izazvala toliko rasprava kao stakleni trokut koji se upravo upisao u panoramu jednog od najpoznatijih gradova svijeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....