U susjedstvu niknuo novi sportski objekt koji osigurava komfornije uvjete za sportaše amatere i rekreativce - mogli bismo se ugledati na njih

Novi trening paviljon u Stožicama popunjava nedostajuću vezu između širenja sportske infrastrukture i svakodnevnog života parka. Osim što prvenstveno služi kao pomoćni objekt za nogometaše, stvara i prostor u kojem se isprepliću sport, zajednica i javni prostor te naznačuje smjer budućeg razvoja cijelog kompleksa.

Paviljon je prvi dovršeni objekt te vrste u dugo planiranom javnom parku unutar šireg Sportskog kompleksa Stožice. Naručile su ga gradske vlasti Ljubljane i tako naznačile početak stvaranja budućih paviljona, od kojih će svaki imati vlastiti program i postupno ispunjavati park sportskim i rekreacijskim sadržajima.

Od vrtova među oblacima, do Barbie i zlatnih mini kuća, ovo su dosad najneobičnija arhitektonska rješenja na svijetu

Paviljon je izgrađen uz pomoćna nogometna igrališta i igračima nudi ključne prostore koji su im dosad nedostajali: svlačionice, tuševe te prostor za odmor i oporavak. Prostori na suprotnoj strani paviljona namijenjeni su sucima, trenerima i ostalim stručnjacima, što objektu daje fleksibilnost da služi cijelom sportskom ekosustavu. Paviljon je mjerama malen, ali funkcionalan: manjim nogometnim ekipama omogućuje potpunu pripremu za treninge i utakmice na samom terenu.

Središnja ideja oblikovanja priziva sliku pomicanja Zemljinih ploča - dva betonska bloka razmaknuta su kao da ih je podzemna sila razdvojila, a između njih uokviren je drveni volumen, poput dragocjenog otkrića razotkrivenog na samom prijelomu. Ta pukotina, istodobno snažna i precizna, daje paviljonu jednostavan, ali dojmljiv karakter.

Paviljon obavija ventilirana fasada od laminiranih ploča, čiji ritmični raspored stvara razigrani vizualni dojam. Kad se promatrač kreće, linije se lome, usklađuju ili preklapaju, pa se dojam neprestano mijenja. Ta igra daje paviljonu osjećaj stabilnosti koja nikada nije potpuno statična, već odražava pokret i energiju sporta u njegovu okruženju.

U unutrašnjosti, drveni završni slojevi daju prostoru toplinu, dok krovni otvori propuštaju dnevno svjetlo i omogućuju prirodnu ventilaciju. Takva pasivna rješenja smanjuju potrebu za umjetnom rasvjetom i mehaničkim hlađenjem te doprinose energetskoj učinkovitosti zgrade. Iako je građen od izdržljivih materijala poput betona i laminiranih ploča, paviljon utjelovljuje načela održivosti svojom kompaktnom izvedbom, dugim vijekom trajanja i oslanjanjem na prirodno svjetlo i zrak.

Osim što služi sportašima, paviljon oživljava i cijelu okolinu. Uređeni okoliš s novim klupama stvara prostor na kojem se mogu okupljati gledatelji, posjetitelji i prolaznici, družiti se ili promatrati igru. Ono što je nekad bilo prazno zemljište pretvoreno je u mjesto susreta i odmora. U arhitektonskom smislu, paviljon je istodobno skroman i izražajan.

Po mjeri je malen, ali njegova je prisutnost snažna: jednostavna, prepoznatljiva i funkcionalna, a istodobno simbolična. Time što uspostavlja karakter i arhitektonski smjer kojim će se voditi budući paviljoni, preuzima važnu ulogu. Trening paviljon u Stožicama stoga nije samo objekt za nogomet, nego i najava novog poglavlja parka: mjesta gdje se sport i javni život susreću u povezanom i živom urbanom prostoru.

Autor projekta je arhitektonski studio Sadar+Vuga (Jurij Sadar, Boštjan Vuga, Jan Opeka, Mirjam Milić, Petko Grabljić), rješenja krajobrazne arhitekture donio je Studio AKKA, a građevinske konstrukcije potpisuje tvrtka Project PA.