Na području zagrebačke Trešnjevke mnoštvo je tragova prošlosti koje je još moguće uočiti u šetnji kvartovskim ulicama.
Upravo fragmenti te prošlosti, ali i razne priče o kvartu, njegovu identitetu i spletu zanimljivih detalja, formirani su svojevrsni mozaik Virtualnog trešnjevačkog muzeja, koji je nastao u sklopu projekta Mapiranje Trešnjevke.
Taj projekt Centra za kulturu Trešnjevka još od 2013. godine vode Saša Martinović Kunović, voditeljica galerije Modulor u Centru za kulturu Trešnjevka, Goran Pinter, autor nekadašnjeg bloga GP Zagrebancije, i Vanja Radovanović, autor bloga Nepoznati Zagreb. Oni su početkom 2020. počeli pripremati opsežnu akciju koju su nedavno objedinili u virtualnu izložbu na internetskoj stranici mapiranjetresnjevke.com, podijeljenu u nekoliko serija pod zajedničkim nazivom "U pohvalu trešnjevačkih različitosti".
Jedan dio izložbe obuhvaća zbirku starih ploča s uličnim natpisima koja donosi njihov popis prema trešnjevačkim kvartovima s fotografijama i informacijama o njihovim karakteristikama i razdobljima u kojima su bile postavljene, a drugi dio izložbe obuhvaća pregled starih kućnih brojeva. Neki od njih i danas su na pojedinim lokacijama, uz one novijeg dizajna, koje su se počele postavljati u 2013., uvođenjem novog sustava označavanja ulica, trgova i zgrada u Zagrebu, s dizajnerskim rješenjem Nikole Đureka i Damira Bralić. Prema informacijama Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, postojeće ploče za označavanje imena ulica i trgova i pločice za označavanje zgrada brojevima moraju se uskladiti izgledom ili zamijeniti novima najkasnije do 1. siječnja 2023. godine.
- Akciju pronalaženja starih ploča i kućnih brojeva pokrenuli smo početkom 2020., no već smo nekoliko godina prije bili svjesni njihova postojanja i želje da ih na neki način sačuvamo, s njihovim društvenim kontekstom, pričom. Nit poveznica takvih tekstova trešnjevačka je različitost kojom se ponosimo i smatramo da je to vrlo pozitivna osobina koja obogaćuje život - kaže Vanja Radovanović.
POVIJESNE CRTICE
Do većine prikupljenog materijala došli su na najrazličitije načine - od proučavanja starih karata, časopisa, telefonskih imenika pa do puno razgovora s ljudima, putem objava na društvenim mrežama... Obilazeći Trešnjevku ulicu po ulicu pronašli su zapanjujućih 129 starih ploča s nazivima ulica. U cijelom gradu sigurno ih ima više od 1000, no, kaže Radovanović, Trešnjevka ima primjerke iz svih doba.
- I starih kućnih brojeva ima puno iako ih je do pojave novog propisa bilo i više. Mnogi nestaju, ali drago nam je vidjeti da sve više ljudi prepoznaje njihovu vrijednost pa ih čuvaju. A istraživanje traje cijelo vrijeme i nadamo se da ćemo i nakon ovog teksta dobiti poneki novi prilog, saznanje, priču - kaže.
Prepričava nam i zanimljive povijesne crtice koje su doznali tijekom obilaženja naselja i lociranja nekih od starih ploča te numeracija kuća i zgrada.
- Prva trešnjevačka ulica koja je dobila službeni naziv je Savska cesta, koja je sagrađena još 1783. radi povezivanja Gradeca i Kaptola sa Savskim mostom i krajevima južno od Save - kaže Radovanović, dodajući kako je teško reći kad su se na Trešnjevci počele pojavljivati prve ploče s natpisima ulica.
- Vjerojatno za početka njezine urbanizacije, 30-ih godina, kad je ona, u sklopu administrativne podjele grada, bila podijeljena na nekoliko kotara, čije su se oznake donedavno mogle vidjeti na dvije, nama najstarije poznate ploče s imenima ulica. To su bile ploče Kamengradske i Kučerine. Tijekom ili nakon Drugog svjetskog rata pojavljuju se table potpuno novog i prilično 'jeftinog' dizajna. Na Trešnjevci se do dana današnjeg održalo još nekoliko takvih ploča. Šezdesetih se pojavljuju plave emajlirane ploče čiji je obrub imao dvije bijele linije, a kasnije samo jednu. O njima još znamo da su se proizvodile i u gradskom poduzeću Dekor, koje je slične ploče proizvodilo i u 80-ima - kaže.
NEPOZNAT PODATAK
U 80-ima, prije Univerzijade, nastavlja, pojavljuju su i nove ploče s imenima ulica, napravljene od lošijeg materijala, običnog lima, koji je brzo oksidirao.
U 2000-ima, pak, dolazi do manjih promjena u dizajnu, ali uz poboljšanje kvalitete materijala.
Budući da ni u Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove nemaju podatak kad je u zagrebačkoj povijesti postavljena prva ploča s imenom ulice ili prva pločica s kućnim brojem, i Radovanović ne vjeruje da će ikad saznati koja je kuća dobila prvi kućni broj na Trešnjevci.
- Diljem Trešnjevke mogu se pronaći najstariji kućni brojevi, pomalo kitnjasti i lako lomljivi, kakvi su u upotrebi u cijelome Zagrebu još od početka 20. stoljeća i vjerojatno su bili standard sve do završetka Drugog svjetskog rata. No, kako su neki dijelovi Trešnjevke, svi zapadno od potoka Črnomerca, tada bili izvan teritorija grada Zagreba, već na području općina Kustošija ili Vrapče Gornje oni su imali svoj vlastiti dizajn kućnih brojeva, također zanimljiv. Nakon Drugog svjetskog rata neko su se kraće vrijeme, vjerojatno do sredine ili kraja 50-ih, na kuće stavljali metalni brojevi vrlo jednostavnog dizajna, bez imena ulice. Takvi se također mogu još ponegdje naći, no zbog njihova vrlo skromnog izgleda čini se da nisu baš na cijeni. Sljedeća generacija brojeva prvi put uvodi zagrebačku plavu boju na kućna pročelja. Brojevi su metalni, emajlirani, često i blago ispupčeni, što im daje osobito svečan izgled, a i same brojke su specifičnog stila, oble, lijepe. Najčešće je na njima i ime ulice - opisuje, dodajući da su se nakon osamostaljenja Hrvatske počeli pojavljivati i kućni brojevi slobodnijeg stila, neki su nastajali improvizacijama, a neki su ih jednostavno kupili u najbližoj željeznariji.
Više na: mapiranjetresnjevke.com
