Odlično je što je krov obnovljen i pročelje uređeno, iako je samo obojeno, odnosno nije prošlo energetsku obnovu - govori mi Žarko Željko, građevinski sudski vještak iz tvrtke Ing ekspert Vještačenje, dok stojimo pred ulazom zgrade u kojoj stanujem u Zagrebu, sagrađene 1942. godine, te dodaje da svaki mali korak u održavanju u važnim trenucima ipak čini razliku.
U Hrvatskoj i Zagrebu mnogo je zgrada o kojima se manje govori u smislu oštećenja i sigurnosti od potresa, koje kao da su u nekoj "sivoj zoni" - nisu ona najstarija gradnja Donjeg i Gornjeg grada, a nisu sagrađene ni nakon 1963. godine, kada su uvedena prva stroža pravila u smislu protupotresne gradnje. Vlasnicima i stanarima stanova u takvim zgradama ostalo je nejasno koliko su njihove zgrade zapravo sigurne jer mnoge su takve kuće za vrijeme potresa itekako "plesale" u odnosu na nešto noviju gradnju i pretrpjele oštećenja, ali ipak uglavnom ne znatna i manja od gradnje u Donjem gradu. I takve zgrade, građene od 1910. godine do 1963., pripadaju u kategoriju starih i pitanje je koliko su otporne na malo veće trešnje od potresa u ožujku i krajem prošle godine.
Vremešna ljepotica
Od 1920. godine u stambene zgrade u Zagrebu polako se uvodio armirani beton, tako da neke građevine, kao što je ona u kojoj stanujem, imaju kombinaciju drvenih grednika na podu u spavaćem dijelu stana, a betonski pod u "mokrom" dijelu, gdje su kuhinja, kupaonica i ulaz. Kako bih saznala što bi bilo dobro napraviti da se naša vremešna ljepotica na Trešnjevci stabilizira, zatražila sam mišljenje stručnjaka, detaljnije od onog koje nam je dao statičar na obilasku zgrade nakon potresa u ožujku prošle godine, koji je preletio stubište zgrade u deset minuta i zalijepio zelenu oznaku. S idejom da otkrijem što možemo učiniti da svoj stari objekt učinimo još sigurnijim, a tako i drugi stanari sličnih objekata, obišla sam detaljnije građevinu s ekspertom.
U potresu raspuklu stepenicu na samom ulazu u zgradu, kaže mi Žarko Željko, trebalo bi ponovno napraviti, no više zbog estetike. Kroz haustor dolazimo do stepeništa.
- Evo, ovo je veliki razlog zašto je vaša zgrada relativno dobro prošla u potresu - govori stručnjak i pokazuje mi "šine" ispod stepeništa. To su čelične traverze ili I profili koji nose stubište i oslanjaju se na iste takve poprečne L profile.
Oštećenja na žbuci
- Bitno je da zid ispod takvog poprečnog profila nije pukao jer se time osigurava njegova nosivost. Bilo je nekoliko takvih vrlo loših situacija u Donjem gradu, primjerice nedavno na Trgu kralja Tomislava, gdje su sada daskama poduprli stubište da se ne sruši - govori Žarko Željko, koji je u posljednjih godinu dana obišao mnoge objekte u Zagrebu i Petrinji kojima je bio potreban dodatni pregled stručnjaka.
U dva potresa u našoj je zgradi nastalo nešto štete na žbuci. Sve to na hodniku i u stanovima više je ružno izgledalo nego što je bilo opasno, a s obzirom na to da smo nedavno obnovili krov, bolje smo prošli od susjednih zgrada koje to nisu učinile.
- Zgrade s početka 20. stoljeća imaju već nešto armiranog betona i sve je time odmah i malo sigurnije od sličnih starih koje ga nemaju - objašnjava Ž. Željko te dodaje da je prednost naše zgrade i što je između drugih zgrada.
Ulazimo u stan, pokazujem mu mala oštećenja iznad nosivog zida ulaza i još neke sitnice. Stan, kako procjenjuje nakon obilaska, ima nosive zidove, vanjske i ulične, odnosno dvorišne te srednji nosivi zid.
- Srednji nosivi zid na dijelu zapinjanja ima armiranobetonsku gredu koja učvršćuje i povezuje konstrukciju. Već su u zgradama od sredine 30-ih godina 20. stoljeća i nakon 1930. prisutni armiranobetonski dijelovi konstrukcija i takve, armiranobetonske grede iznad prolaza i vrata unutar stana pomažu da se sve ukruti te da, ako su vanjski zidovi čvrsti, ne bude znatnih šteta uslijed potresa. Odnosno, moguće su pukotine na pregradnim zidovima, i to obično na spojevima zida i stropa ili tamo gdje se spajaju dva zida, kao kod spojeva u ovom stanu - objašnjava Žarko Željko.
Oštećenja na zidovima koja nisu na spoju zidova, nego na žbuci u sredini zida u mojem su stanu najviše nastala na zidu koji graniči sa susjednom zgradom. Željko mi objašnjava da su se takvi zidovi uz druge zgrade u ono doba gradili malo tanji, debljine od oko 12 centimetara, jer se smatralo da ne trebaju biti jako debeli zato što je iza njih sličan zid druge građevine. Na sreću, taj zid imao je ispod boje plastičnu mrežu pa je šteta samo vizualna.
- Tamo gdje su na zidovima nastale ozbiljne pukotine na samom zidu, treba skinuti žbuku i taj zid pojačati čeličnim šipkama koje se gurnu u strukturu između opeka okomito na smjer puknuća - obrazlaže Željko.
Zanimalo me što bih mogla napraviti sama za stan i sa suvlasnicima za zgradu da budu sigurniji u slučaju većeg potresa.
Statička obnova
- Dobro je na zidovima imati mrežu ispod žbuke, s time da na tržištu ima raznih kvaliteta mrežica, od onih od PVC-a do onih od kvalitetnijih vlakana ili staklenih vlakana koje povezuju žbuku. Oni koji to imaju u cijelom stanu imat će manje štete uslijed velikih potresa ili će čak proći bez štete. Za zgradu je bitno i da se krovište podašča oplatom, ako ju već nema, te da se dimnjaci vežu metalnim pločama za rogove i tako učvrste - kaže Žarko Željko.
Bilo bi dobro napraviti i sprezanje međukatne konstrukcije zgrade, odnosno pojačanje njezine krutosti, i to na svim etažama, s raznim materijalima za to, te tako povećati krutost stare nekretnine konstrukcijski.
- Drugim riječima, svima se u zgradi podigne parket i na postojeću drvenu konstrukciju stave ploče koje su međusobno lijepljene u obliku X. To se poveže u nosive zidove i time se dodatno pojača krutost čitave zgrade kakva je ova iz 1942. godine. No, to nema smisla raditi samo za jedan stan, nego suvlasnici to moraju zajedno sufinancirati. To su zahtjevni statički radovi za koje nema programa sufinanciranja ako niste dobili crvenu ili žutu naljepnicu - navodi.
Na kraju Željko naglašava još neke radnje koje se u stanu moraju poduzeti za sigurnost uslijed potresa i koje nisu manje bitne.
- Važno je pričvrstiti opasne ormare na zid, pregledati sve lustere i učvrstiti ih i predvidjeti mjesto koje je sigurno u stanu u slučaju potresa, nikako uz staklene vitrine. Bio sam u stanu u kojem je čovjeku palo sve što je moglo pasti u potresu, a zgrada nije građevinski oštećena - naglašava stručnjak.
Zaključuje da bi se za građevinski fond do 1963. godine trebala nuditi mogućnost nekog vida subvencije statičke obnove, kao i za dobar dio onog kasnijeg, i to nalik na energetsku obnovu. Jedna vrsta takvog modela statičke obnove postoji u nekim europskim zemljama.
