Iako su završili studij arhitekture, život im je drugačije posložio karte, pa sada pjevaju, dizajniraju... A neki iz naše priče bave se arhitekturom, ali su poznati i kao slastičari ili modni uzori
KAD JE OSVOJILA PORIN, REKLA JE ZBOGOM SVOJOJ DIPLOMI
SARA RENAR
Eksperimentalna indie pop mješavina suptilnih melodija s elektronskim i kazališnim melodijama. Tako na jednome mjestu opisuju glazbu koju izvodi Sara Renar, 33-godišnja zagrebačka kantautorica vrlo intenzivnog koncertnog života. Unatoč za javne nastupe nepovoljnim uvjetima zbog pandemije Covida-19. Pomalo nalik i na Fionnu Apple, dodala bih ja nakon što sam je čula na nedavnoj svirci u zagrebačkoj Booksi. Renar je dosad objavila tri albuma i jedan EP i u dosta zgusnutom ritmu objavljuje nove pjesme. Dom& Dizajn Gold zanimalo je kako se jedna mlada arhitektica nakon završenog studija potpuno odlučila za zaokret u karijeri.
"Glazba je oduvijek postojala u mom životu kao velika ljubav, ali shvaćala sam je kao hobi - nešto od čega samo rijetki pojedinci mogu živjeti i ozbiljno raditi. S vremenom je taj hobi postajao sve ozbiljniji i do kraja snimanja drugog albuma postalo mi je jasno da se ne mogu obje djelatnosti balansirati i da pritom nešto ne pati. Kada sam 2015. osvojila Porin, odlučila sam konačno raskrstiti s arhitekturom i otisnuti se u nepoznato. I nisam požalila. Nekoliko godina poslije dogurala sam do statusa samostalne umjetnice", kaže Renar, naglašavajući kako je danas "sigurnost zaposlenja mit, to je pogotovo postalo jasno ove godine. Čovjek možda malo mirnije spava kada u ruci ima ugovor o radu, ali većinu stanovništva samo nekoliko plaća dijeli od granice siromaštva". Dodaje kako joj je obitelj golema potpora.
No, što, prema njezinu mišljenju, veže glazbu i arhitekturu?
"Znanja iz arhitekture svakako koristim u svom pristupu glazbi. Arhitektonsko projektiranje je usporedivo i s režijom i sa skladanjem i s pisanjem romana. Vi kroz različite elemente u svakom mediju gradite svoj svijet, komunicirate neki stav i odnos, konkretizirate intuitivni osjećaj. Djelo mora funkcionirati i u detalju i u širem kontekstu. Onaj izvedbeni aspekt glazbe je, pak, srodan teatru i ostalim izvedbenim umjetnostima. To je nešto iskonsko ljudski", pojašnjava Renar koja kao omiljenog arhitekta navodi velikog Ivana Vitića, a kao građevinu koja joj se u posljednje vrijeme svidjela vikendicu arhitekta Tomislava Krajine na Jadriji.
RAZNOLIKOST JE NJEZINA FURKA
NINA MIA ČIKEŠ
Površno bismo je mogli opisati kao jednu od zagrebačkih "it" djevojaka. No, iza eklektičnog modnog ukusa i vedrog šarma krije se mnogo više od toga. Dakle, Nina Mia Čikeš je arhitektica koju "zanima raznolikost i koja tu raznolikost aplicira u svemu što radi".
"Arhitekturu sam diplomirala 2012., a na trećoj godini arhitekture upisala sam i studij ekonomije. I ne znam što mi je to tada trebalo, osim što danas znam poštivati svoje slobodno vrijeme. Prije nego što sam se odlučila za arhitekturu, bila sam posvećena plesu i glazbi kojom sam se bavila 15 godina svirajući klavir, a koji sam profesionalno trebala nastaviti na Muzičkoj akademiji", objašnjava Nina koja nakon završenog studija arhitekture odlazi u Berlin gdje je dobila stipendiju za cjeloživotno učenje Leonardo da Vinci. Tamo je radila u uredu koji se bavi krajobraznom arhitekturom i imala je priliku stvarati s umjetnikom Olafurom Elliassonom.
A nedavno je svom raznolikom CV-ju dodala još jednu diplomu. "Specijalizirala sam menadžment vezan za pripremu i provedbu projekata EU na poslijediplomskom interdisciplinarnom studiju", kaže Nina koja se više puta okušala i kao scenograf u kazalištu.
"Priliku za rad u kazalištu dobila sam nedugo nakon povratka iz Berlina dok sam radila na energetskim obnovama javnih zgrada, što je isto neka vrsta oksimorona. Proces stvaranja scene uz konstantni dijalog s redateljem posebno je iskustvo jer se u kratkom vremenu, kroz neuobičajenu praksu i način rada, dolazi do rješenja, a ubrzo i realizacije samog projekta. Od vlastitih scenografija istaknula bih onu za predstavu "Policija" u Kerempuhu jer, kako kaže ona stara, prvi se pamte. Koncept je bio temeljen na pozicioniranju tog birokratiziranog svijeta drame napisane 1958. u tunel, u obliku krnjeg stošca, u kojemu nitko ne može uspravno stajati", objašnjava Nina koju, osim kao mladu ženu s mnogo stila, javnost percipira i kao strastvenu putnicu. Može je se sresti i na svim boljim gradskim techno partyjima.
No, hajmo redom. Prvo moda: "Moda je strast i inspiracija. Sklonija sam ikonama stila prošlog stoljeća, vintage odjeći i retro-futurističkim krojevima, ali mi je zanimljiva eklektičnost novog doba i reinterpretacije koje se mogu danas sresti na ulicama i pokojim mrežnim profilima".
Zatim putovanja: "Mongolija je jedna od zemalja u koje se želim jednom vratiti. Tamo je arhitektura svedena na mongolske jurte (ger) u kojima žive nomadi, dok je priroda toliko poetična da stvara osjećaj potpune slobode, a to bih voljela ponovno doživjeti".
I za kraj Nina i techno: "Moja ljubav prema glazbi krenula je od ruskih romantičara, prvenstveno Sergeja Rahmanjinova, a poslije kroz rock, synth-pop i funk prema house i techno glazbi. Glazba je umjetnost s najviše slobode."
GLAZBENIK KOJI JE RADIO ARENU
NENAD BORGUDAN
Za veliki zaokret u svojoj karijeri Nenad Borgudan odlučio se nakon što je njegovu struku - arhitekturu - devastirala kriza na prijelomu prošlog desetljeća. No, sada se kao glazbenik, glavni autor, gitarist i frontmen Detoura, grupe koja je perjanica takozvanog hrvatskog urbanog popa, ponovno zatekao u djelatnosti koja je najviše pogođena novom krizom - pandemijom Covida 19. Uz smijeh kaže da mu ova (neugodna) paralela ipak nije pala na pamet, iako su brojni koncerti Detoura ovoga ljeta otkazani ili je sama grupa odustala zbog nastupa jer imaju zdravstveno osjetljive članove. A upravo im je krenulo u regiji i u Beogradu su imali rasprodani koncert u Domu omladine koji će ipak trebati pričekati neka bolja vremena. Srećom, Borgudana je ova kriza zatekla u boljoj situaciji, kao jednog od najzaposlenijih scenografa Hrvatske televizije. No, i tu su neki projekti stavljeni na čekanje, kao scenografija za Olimpijske Igre u Japanu koje su odgođene za sljedeće ljeto.
Sport i glazba (i arhitektura) - kao da bi se ovim riječima mogla opisati Borgudanova karijera. Dok je radio u arhitektonskom birou UP-2M, bio je dio autorskog i projektantskog tima zaslužnog za gradnju zagrebačke Arene za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine. No, kao što to često bude s kreativcima, svoju glazbenu karijeru dugo je vozio paralelno. Kao ljubav kojoj se nije mogao u potpunosti posvetiti. Njegova grupa Detour postoji već 14 godina i postala je sinonim za kvalitetni domaći pop, onaj tip glazbe koji je uvijek manjkao u domaćem radijskom eteru. Prepoznatljivost Detoura uvijek su bili i ženski vokali - nakon glumice Maje Posavec tu je ulogu preuzela Gina Damjanović. No, najnoviji singl "Šarena", koji je izašao početkom lipnja i koji najavljuje novi album grupe, nosi upravo Borgudanov vokal.
PRED NJOM JE BILA DOBRA KARIJERA, ALI JE HTJELA PJEVATI
DUBRAVKA ŠEPAROVIĆ MUŠOVIĆ
Iako je studij arhitekture završila u roku, prema vlastitim riječima, "prva u svojoj generaciji i najmlađa", Dubravka Šeparović Mušović te 1993. godine osjećala je da je premlada da se zadovolji zonom komfora. Iako su činjenice upućivale na to da je pred njom dobra karijera, ova Dubrovčanka se odlučila na istraživanje te je upisala pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.
- Dok sam pjevala, osjećala sam duboku povezanost sa samom sobom, odnosno s nečim što želi izletjeti iz mene, a kod arhitekture sam se osjećala ugodno i sigurno - objašnjava prvakinja opere zagrebačkog HNK, mezzosopranistica koja je ostvarila brojne dojmljive uloge kako u domaćim, tako i u stranim opernim produkcijama. Mnogi će reći da je mnogo sličnosti između glazbe i arhitekture. Goethe je rekao: "Arhitektura je zamrznuta glazba". Zanimalo nas je kako netko tko je dobro apsolvirao oba zahtjevna i kreativna područja vidi njihovu međusobnu sličnost?
- Kada arhitekti naprave neku kuću, ona ostaje vidljiva cijeli život, a glazbenik svoje djelo ne vidi nego samo ostaje zabilježen osjećaj iz tog trenutka kad je pjevao ili svirao. Osjećaj postignuća ispunjenosti dobrom izvedbom stvara duboko zadovoljstvo koje još dugo pamtimo, ali ga ne možemo vidjeti. Zato kad bismo na trenutak 'zamrzli' jednu kuću, u njoj bismo našli mnogo promišljanja, strasti i žara samog arhitekta - objašnjava Šeparović Mušović.
No, pomaže li joj znanje arhitekture, projektiranja, matematike... dok pjeva, stvara ulogu? - Možda više odmaže - kaže uz smiješak i objašnjava. "Arhitekti su precizni, analitični dok su glazbenici više opušteni i oslanjaju se na talent. Rekla bih da je moj mozak arhitekta, a duša glazbenika."
Dubravka Šeparović Mušović ima i dramatičnu pojavnost; ne samo zbog vatrene kose, nego i zbog sklonosti - umjetničkom stilu odijevanja. Tako je se često može vidjeti i u iznimnim kreacijama Đenise Pecotić.
FORMA PA TEK ONDA SADRŽAJ. ILI OBRNUTO?
DŽENISA PECOTIĆ
Dženisa Pecotić jedna je od najpoznatijih hrvatskih kostimografkinja i modnih kreatorica "stare garde". U njezinim pomno konstruiranim kostimima i odjevnim predmetima i torbama, kao da se uvijek mogla prepoznati ozbiljnost arhitekture. - Kod arhitekture je na prvom mjestu sadržaj, a zatim forma. Kod mode je drukčije: na prvom mjestu je forma a zatim sadržaj - objašnjava nesuđena arhitektica koja je omiljeni studij morala prekinuti zbog ozljede oka pa je na kraju upisala studij dizajna na Višoj školi za dizajn tekstila i odjeće. Zamišlja li ponekad kakav bi bio njezin život da je postala arhitektica?
- Da sam ostala u arhitekturi, jako bih se trudila spašavati baštinu i spajati je sa suvremenim dometima projektiranja. Nema mi ništa uzbudljivije nego vidjeti realiziran novi projekt koji uključuje i nešto staro, nešto što je postojalo. Paromlin bi mi bio jedan takav izazov - kaže gospođa Pecotić koja i sama ima vrlo dojmljiv stil odijevanja - kao što to nerijetko bude kod arhitektica - svoj snažan stav pokazuju i svojim odijevanjem, u pravilu izvan trendova. - Imati jednostavan, a snažan stav u onome što proizvodiš trajna je težnja većine onih u arhitektonskoj branši. Tome ih se uči i podučava tijekom studija pa i kasnije.... Tako se stječe pročišćeni ukus svojstven arhitektima, koji se prenosi i u svakodnevni život pa tako i na odijevanje - objašnjava Dženisa Pecotić koja u svojoj biografiji bilježi doista brojne kostimografije. Može li izabrati neke najbolje ili najdraže?
"Uvijek zamišljam da me moja najbolja kostimografija tek očekuje. A drage su mi bile gotovo sve one koje sam radila za klasični balet - a bilo ih je puno - jer odjenuti plesača privilegirana je vještina."
Za kraj nas je zanimalo ima li možda neke omiljene domaće i strane arhitekte? I zgrade i građevine kojima se divi ili je inspiriraju na poseban način?
- U arhitekturi se sve vrti oko svjetla, jer se prostori stvaraju svjetlošću, rekao je jednom davno arhitekt Bramante. A kako ja volim prirodu, svjetlost u prirodi, široke prostore, zaljubila sam se u 'organsku' arhitekturu Zahe Hadid. Drag mi je i Frank Gehry. Volim ne pretjerano velike, mekane i čiste forme. Možda je upravo to u arhitekturi ono što me povezuje s ljudskim tijelom, oblim i bez oštrih linija - rekla je Pecotić.
ARTISTIČKE TORTE I ZANIMLJIVI PROJEKTI
IVA ERIĆ
Arhitektica ili slastičarka? Pitamo to mladu Ivu Erić, a ona sa smiješkom odgovara: - Oboje, i još štošta.
- Uvijek sam radila više stvari istovremeno i imala hrpu obaveza i hobija. Hrani me taj multitasking i strast prema različitim zanimanjima i izazovima. Što više posla imam, to sam produktivnija - kaže Iva.
Ova nedavno diplomirana arhitektica prije dvije je godine pokrenula tvrtku Šlag na kraju i doslovno pomela konkurenciju svojim zaista spektakularnim, pomalo otkačenim artističkim tortama.
Kuhanje je zavoljela još u djetinjstvu, a jedna od prvih slastica koje je pripremala bili su božićni keksići, kada je kao trogodišnjakinja pomagala mami mijesiti tijesto i oslikavati kekse.
- Naučila sam kuhati od mame i tate. Nemojte me tjerati da biram tko je bolji kuhar - smije se.
Danas se u njezinoj kuhinji za pripremu slastica najviše troši čokolada. Kaže, kile i kile čokolade. Koristi i neuobičajene namirnice koje kupuje u specijaliziranim trgovinama, a veći dio elemenata za dekoriranje radi i boja sama.
Priča o Šlagu na kraju razvijala se spontano. Još za vrijeme studija pripremala je slastice prijateljima za rođendane i razna događanja na fakultetu, a kako se povećavao interes za njezinim tortama, rodila se i poslovna ideja. Prijelomni trenutak bio je, kaže, kad je diplomirala.
- Tad su postojale dvije opcije: ili ću se zaposliti u arhitektonskom uredu ili ću se nastaviti baviti slasticama i podignuti firmu na novu razinu. Odlučila sam prihvatiti priliku koja mi je dana, iskoristiti publiku koju već imam i ozbiljno krenuti u to. Ne smatram da gradim karijeru slastičarke u klasičnom smislu - nije mi cilj raditi u vrhunskim restoranima ili slastičarnicama na poslu slastičara. Smatram da gradim poslovnu, poduzetničku karijeru s obzirom na to da Šlag na kraju kroz godine planiram širiti u raznim smjerovima i hvatati neke druge, srodne grane - kaže.
Arhitekturu, pak, radi za gušt.
- Radim kao arhitektica, ali fleksibilno. Upravo sa svojim kolegicama radim na jednom urbanističkom projektu za koji smo lani osvojile prvo mjesto na međunarodnom natječaju, a koji ide u daljnje faze realizacije. Također, sudjelujem na raznim drugim arhitektonskim natječajima koji su mi zanimljivi - kaže i dodaje da ju je arhitektura naučila puno o strpljenju, umjetnosti, osjećaju za kompoziciju i proporcije te deadlineovima.
- A sve je to ključno u pripremi slastica ovoga tipa - kaže.
Iz Cook huba, prve "coworking" kuhinje u Zagrebu, upravo se preselila na novu lokaciju, a otkriva nam da će novi prostor osim proizvodnog pogona imati i cake showroom u kojem će se moći prelistati knjižice s idejama torti, pogledati izložbeni primjerci i dogovarati narudžbe. Otvorenje je planirano u kolovozu.
A u kakvom je stanju kuhinja nakon što dovrši tortu?
- Tijekom pečenja i slaganja izgleda vrlo sistematično i organizirano. A kada na red stigne dekoriranje, u kuhinji zavlada kaos. Na trenutke podsjeća na atelje - kaže svestrana Iva Erić.
