Da krajobraz i zgradarstvo nisu odvojeni pojmovi već usko povezani te da je u kontekstu prirodne simbioze potrebno omogućiti razvoj i progres pojedinih urbanih i ruralnih područja uz implementaciju principa zelene gradnje i novih tehnologija i proizvoda, ali u konačnici uz zaštitu okoliša i pozitivan utjecaj na zdravlje ljudi, zaključak je 20. simpozija o zelenoj gradnji pod nazivom “Održivost i krajobrazna arhitektura – više od dizajna”.
Važna je suradnja
Simpozij je održan sredinom tjedna u hotelu International u sklopu Zagrebačkog energetskog tjedna, a organizatori su bili Hrvatski savjet za zelenu gradnju Hrvatska, Hrvatska komora arhitekata – Odbor za krajobraznu arhitekturu i Odbor za urbanizam, Agronomski fakultet Zagrebu – Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnost te Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata, a uz potporu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, koji su ovom prigodom ugostili svjetsku zvijezdu među krajobraznim arhitektima, Nigela Thornea, počasnog člana International Federation of Landscape Architecture – Europe, koji predaje na nacionalnoj i internacionalnoj razini te drži predavanja radi promicanja održivosti u krajobraznoj arhitekturi diljem svijeta, a aktualni je gost predavač i na Beijing University of Civil Engineering and Architecture.
Kako je istaknuto, krajobrazna arhitektura, kao nezaobilazan dio svakog investicijskog projekta, područje je u kojem do izražaja treba doći humani pristup uređenja prostora, poštivanje tradicionalnih vrijednosti svakog područja i njegovih stanovnika ili posjetitelja, ali i utjecaj krajobraza na kvalitetu života u nekom prostoru uz nezaobilazno promišljanje u sociološkom kontekstu. Naime, svjetska praksa dokazuje da se jedino uz uključivanje svih sudionika graditeljskog sektora od samog početka planiranja projekta dolazi do kvalitetnih rješenja na zadovoljstvo svih strana – investitora, lokalne samouprave, stanovnika, financijskih institucija, arhitekata i krajobraznih arhitekata, izvođača radova te u konačnici stanovnika i svih onih koji u poslovne ili turističke svrhe posjećuju određena područja.
‘Rupe između zgrada’
Nigel Thorne, pak, u šali je rekao da će vrisnuti ili udariti nekoga ako još jednom čuje da se krajobrazna arhitektura poistovjećuje s “popunjavanjem rupa između zgrada” jer je ona puno više od toga. U svakom prostornom planiranju, projektiranju, kontinuiranom upravljanju i održavanju programa potrebno je razumjeti krajolik, uzeti ono najbolje iz njega i, poštujući njegovu povijest, kulturu i baštinu, tražiti individualna rješenja, koja će rezultirati raznim beneficijama i za sljedeće generacije, od ekonomskih, preko socijalnih, do zdravstvenih… Pritom je, ponovio je, izuzetno bitna suradnja svih sudionika, bez obzira na to radi li se o novom projektu ili urbanoj regeneraciji.
U prostornom planiranju treba razumjeti krajolik, poštujući njegovu povijest, kulturu i baštinu
Najbolji primjer transformacije je, prema njegovu mišljenju, Olimpijski park u istočnom Londonu sagrađen za Olimpijske igre 2012. godine, gdje adaptacija krajolika nije savršena, ali označava prijelomnu točku za buduće projekte jer je uključenjem elementa održivosti potaknuo pozitivne i dugoročne promjene na okoliš i društvo. A zgodno je spomenuti da je master plan za cijeli projekt, još od 2005. godine, vodio upravo krajobrazni arhitekt Jason Prior. Istočni dio Londona bio je industrijsko područje, a projekt Olimpijski park uključio je gradnju suvremenih sportskih i drugih objekata, modernu infrastrukturu, javni prostor i zelene zone na području površine 250 hektara. U gradnji je iskorišteno čak 90 posto zatečenog demoliranog materijala starih objekata, a od 1,4 milijuna kubičnih metara iskopane zemlje s tog područja, čak 80 posto je filtrirano i ponovno iskorišteno.
Prenamjena Parka
Nakon Igara pojedini su objekti demontirani, a pojedini su smanjeni, sagrađeno je osam novih naselja, otvoreni su parkovi… Drugim riječima, Park je promijenio život ne samo lokalnim stanovnicima, nego je otvorio oči cijelog svijeta i ukazaona to kako će se projekti ubuduće planirati. Jer, zaključio je Nigel Thorne, budućnost bez zelene infrastrukture nije opcija.
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
