Nakon osnovnih pravila i arhitektonskih savjeta, vrijeme je i za samo opremanje boravka. Nekim je dizajnerima dizajniranje boravka ili bilo kojeg drugog prostora poput rješavanja križaljke: s jedne je strane zadani prostor sa svojim zakonitostima prema kojima treba tražiti optimalan postav namještaja, a s druge strane ukućani, odnosno potrebe i karakteristike korisnika tog prostora.
Kada se isprepletu ta dva niza odgovora, dobije se konačno rješenje, funkcionalno i individualno - idealan dnevni boravak. U startu je potrebno osloboditi prostoriju svih glomaznih elemenata, poput predimenzioniranih sofa i prevelikih klupskih stolića.
Važno je što više otvoriti granice tog prostora, što se može postići raznim optičkim varkama, s pomoću ogledala ili foto- tapeta. Police trebaju biti otvorene i treba izbjegavati ormare jer time prostor postaje samo skučeniji.
No, što kada ukućani i u tako malom prostoru trebaju radni kutak ili igraonicu?
Radni kutak, može se ukomponirati upravo u police koje gotovo svaki boravak ima. Radni stol može biti nastavak neke police, a postoje mnoga zgodna rješenja kao nekadašnji “šrajbtiši”, gdje radna ploha zapravo ima ulogu vratašca s kojima zatvorimo policu i sav kreativni nered na njoj.
Tada je boravak možda pomalo “dječji”, ali to je prolazna faza i baš zato u njega u startu ne treba puno ulagati. Veće površine, logično, pružaju više mogućnosti u funkcionalnom smislu, a daju i više slobode u odabiru namještaja koji u tom slučaju može biti i predimenzioniran, ali, naravno, ne sav, nego samo poneki komad.
Općenito govoreći, boravak je prostorija koja pruža puno mogućnosti jer nije opterećena radnim namještajem poput kuhinje, koja treba svu silu aparata i ormarića, ili spavaće sobe, koju uglavnom zauzmu krevet i ormar. Sav prostor namijenjen je interakciji ukućana i povremeno njihovih gostiju. Prema tome, boravak bi trebao ocrtavati njihove odnose i biti vrlo individualan.
Namještaj ne mora biti postavljen u jednu cjelinu, najčešće tako da je televizor točka prema kojoj je sve orijentirano. Ono što ga može oplemeniti i učiniti multifunkcionalnim su mali kutevi koji funkcioniraju sami za sebe, primjerice kutak za čitanje, kutak s biljkama, kutak za neki muzički instrument ili kutak s fotografijama. Često prostor ima neke teško iskoristive dijelove, na primjer, male niše ili nezgodna kosa krovišta. Tada je najbolje ukomponirati neki komad namještaja po mjeri i maksimalno ga iskoristiti, pokušati takvu manu prostora pretvoriti u zanimljivost.
Svakako je važno obratiti pozornost na postav namještaja u odnosu na izvore dnevnog svjetla. Primjerice, pogled kroz prozor najčešće treba iskoristiti i prema njemu se orijentirati, ali često je, nažalost, slučaj da taj pogled nije hvale vrijedan pa ga treba koristiti kao pozadinsko svjetlo.
Namještaj u boravku možda je najbolje podijeliti na onaj za odmor, odlaganje i aktivno vrijeme. Ne treba napamet krenuti od toga da nam treba što veća sjedeća garnitura i još koja fotelja ako stane. Treba razmišljati o navikama ukućana.
Treba razmisliti kako najviše volite sjediti dok gledate TV, kako dok čitate, imate li kućnog ljubimca i gdje je njegov kutak... Netko se opušta gledanjem televizije ležeći na podu na kojem se igraju i djeca pa treba više uložiti u kvalitetniji tepih. Pravila ne bi trebalo biti, samo nekih smjernica kako bi namještaj pružao što više mogućnosti.
Lagani namještaj može se jednostavno pomaknuti, transparentan vizualno odvojiti neke zone samog dnevnog boravka ili dnevni boravak od susjednih prostorija, a mobilan se može svakodnevno micati i time mijenjati kompoziciju prostora, a tako i naglasiti zonu korištenja. Najbolje je izbjegavati vješanje teških visećih elemenata na zidove jer s vremenom mogu postati ograničavajući.
- Što se igraonice tiče, ako je boravak mali, onda ga cijelog treba osmisliti tako da dijete može boraviti u svakom njegovu dijelu dok roditelji, na primjer, gledaju TV.
- Širina sobe ne može biti manja od polovice svoje dužine, niti manja od 190 centimetara. Dubina sobe ne smije biti manja dva i pol metra svijetle visine sobe.
