Kad je Zagrepčanka Valerija Leto u skladištu svog strica ugledala stari RIZ-ov televizor iz šezdesetih, odmah joj je zaigralo srce. Bio je pohaban, pun prašine, težak čak 25 kilograma i nefunkcionalan, no ona je znala da mu može podariti novi život. Odnijela ga je doma i ostavila sa strane, čekajući trenutak inspiracije, a on se dogodio dok je gledala poznati dječji film “Heidi”.
- Vidjela sam predivne prizore alpskih šuma s visokim jelama i pomislila: “Zašto ne bih u stari televizor stavila božićno selo s jedne, a kazalište s Orašarima, jer mi je to najdraži božićni balet, s druge strane? Obožavam retro stil, on za mene ima dušu, jer svaki predmet ima povijest. Čim sam vidjela televizor, pitala sam se tko je stiskao te tipke, kakve emisije je volio gledati, jesu li se oko njega okupljali susjedi, jer je u šezdesetima televizor bio luksuz - govori Valerija Leto.
Staru kramu pretvoriti u originalni božićni ukras nije bilo lako. Trebalo joj je 12 sati piljenja, čupanja i trganja žica, samo da izvadi sve što je bilo u televizoru, te ga pripremi za potpunu transformaciju. A onda je sve trebalo prijeći brusnim papirom, pa staviti temeljnu boju i dva sloja crne. Televizor je na kraju premazala sjajnim lakom za čamce, a brojčanik, tipke i navlake za nogice, zlatnim sprejem.
- Namjerno nisam koristila kit za zatvaranja rupica i popravljala sitne nesavršenosti, jer htjela sam da zadrži dio starinske patine, a ne da izgleda kao da je potpuno nov. Kad je sve bilo pripremljeno, unutra sam posložila minijaturno božićno selo: kućice, crkvu, borove, lampice i umjetni snijeg - opisuje Valerija.
Na ideju da napravi kazalište s Orašarima došla je slučajno. Kupila je plišanu tkaninu od koje je planirala sašiti crvene mašne, ali pokazala se dosta tvrdom i nepodatnom. Tada joj je sinulo da bi od nje mogla napraviti bogate zastore, kao u kazalištu. Našila je na njih zlatne rese, dodala božićni toranj i lutkice Orašara. Dva prizora - božićno selo i kazalište s Orašarima - odijelila je umjetnim snijegom.
- Tako moj televizor sada ima dva programa, kao u šezdesetima. Može se staviti u izlog ili na prozor, pa izvana gledati jedan, a iznutra drugi - objašnjava Valerija, koja je smisao za kreativnost naslijedila od oca i stričeva.
Ta diplomirana agronomkinja zaljubljena je u pedesete i šezdesete, u zlatno doba Hollywooda, a u tom stilu se i odijeva - nosi ženstvene haljine, turbane, čipkaste rukavice, retro bunde...
Posljednjih pet godina, otkako su joj sinovi narasli, posvetila se onome što zaista voli - dekoriranju raznih prostora u retro stilu. S prijateljicom Marijanom Pogačić prigodno ukrašava kafiće, kozmetičke i frizerske salone, barove... Uređuju i prostore za vjenčanja, rođendane, krstitke te druge evente.
- Prepoznatljive smo po retro stilu, ali uvijek se prilagodimo klijentima. Ljudi prepoznaju da je to nešto što radim svim srcem i dušom, pa nam se redovito vraćaju - kaže Valerija Leto.
