Dizajnerica Mattye Dewhirst svoju je novu kuću inspiriranu francuskim stilom Drugog Carstva iz 19. stoljeća, smještenu uz obalu Rhode Islanda, godinama najprije gradila u vlastitoj mašti. Ideju je počela razrađivati još u srednjoškolskim danima, iako su prve verzije njezina doma nastale mnogo ranije — u vrijeme kada je, igrajući računalnu igru The Sims, otkrila svoju strast prema dizajnu.
Kada je napokon kupila zemljište o kojem je dugo sanjala — parcelu s pogledom na zaljev Sakonnet — udružila se s arhitektom i obiteljskim prijateljem Mattom Brownom kako bi svoje skice pretvorila u stvarnost. Cilj je bio stvoriti kuću koja će evocirati šarm starinskih američkih domova, ali uz dodatke koje oni često nemaju, poput prostranih ormara i obilja prirodnog svjetla.
Nakon što su riješili arhitekturu, uslijedio je najvažniji dio — boje. I to u izobilju. Jedina nijansa koja nije bila dobrodošla bila je plava. "U kući nema plave, jer je svi klijenti obožavaju", objašnjava Dewhirst za magazin Boston. "Na poslu imam dovoljno prilika koristiti plavu, pa sam ovdje htjela zadovoljiti sve druge želje koje inače ne mogu."
Te "neispunjene želje" uključivale su ružičastu, crvenu, crnu, ljubičastu i zelenu — i to onu koju sama naziva "ružnom zelenom". "Dnevni boravak zovem wasabi i obožavam tu boju", kaže. "Znam da je mnogi ne vole, ali mene nije briga. Mogla bih plivati u njoj."
Dnevni boravak u zelenoj nijansi, hodnik u koraljnoj, smeđa glavna spavaća soba i crna kuhinja samo su neki od prostora u kojima jedna dominantna boja preuzima cijeli prostor — od zidova i stolarije do vrata. Danas se taj pristup naziva "color drenching", no Dewhirst tvrdi da ga primjenjuje još od djetinjstva. "Volim ‘color drenching’ jer ti dopušta koristiti boje koje bi uz bijelu možda djelovale previše ekstremno", ističe Dewhirst koja kuću dijeli s partnerom, fotografom Tomom Coutureauom.
Kako bi intenzivne nijanse došle do izražaja, ključnu ulogu imalo je prirodno svjetlo. "Izbjegavam lampe kad god mogu", priznaje, pa je posebnu pozornost posvetila rasporedu prozora kako bi maksimalno iskoristila sunčevu svjetlost i omogućila prirodno strujanje zraka. Svaka spavaća soba tako ima prozore na najmanje tri zida. U kući se nalaze i takozvani "sun tunnels" — cijevi obložene reflektirajućim materijalom koje prenose dnevno svjetlo iz vanjskog kupolastog otvora u unutrašnjost prostora. U toaletu bez prozora, primjerice, upravo takav sustav omogućuje korištenje prostora bez umjetne rasvjete usred dana.
Snažne boje dodatno su naglašene kroz tapete i keramiku. U jednoj spavaćoj sobi strop krasi tapeta s motivom crveno-bijelih makova, koju je Dewhirst kupila još prije gotovo deset godina, uvjerena da će je jednom iskoristiti. U glavnoj kupaonici pločice u nijansama lososa, hrđe i nevena oponašaju uzorak tkanja kakav često koristi u svom studiju za umjetnost i tkanje u prizemlju.
Boje su prisutne i na detaljima inspiriranima prošlim vremenima. Svaka soba ima starinski radijator obnovljen u nijansi prostora, a oni služe kao dodatni izvor topline uz geotermalno podno grijanje. Zaobljeni lukovi vrata i ukrasne letvice obojeni su u živim tonovima crvene, narančaste i ružičaste. Od praktičnih rješenja tu su i mali lift za prijenos namirnica iz garaže u kuhinju te otvor za prljavo rublje koji povezuje glavnu spavaću sobu s podrumskom praonicom.
Tijekom cijelog procesa Dewhirst je uživala u donošenju odvažnih odluka koje bi mnogi njezini klijenti vjerojatno odbili. "Koliko je samo električara i vodoinstalatera prošlo kroz kuću i reklo: ‘Obožavam ovaj ružičasti hodnik!‘", prisjeća se. "A ja sam samo mislila: ‘Ha! Znala sam!‘ Mislim da si ljudi sami nameću previše ograničenja. Možda im samo treba primjer jer ne mogu zamisliti kako bi to moglo izgledati", poručuje Mattye Dewhirst za magazin Boston.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....