Multifunkcionalni životni prostori otvorena koncepta koji najčešće objedinjuju kuhinju, blagovaonicu, dnevni boravak i druge sadržaje kao što je, primjerice, radni kutak, u jednu skladnu cjelinu, i dalje su jedan od najtraženijih trendova u uređenju interijera. Razlozi njihove popularnosti posve su opravdani: takav prostor izgleda veći, svjetliji i prozračniji, u njemu su ukućani povezani čak i ako obavljaju različite obveze, olakšana im je i komunikacija, a ujedno se i ugodnije osjećaju nego u malim, odvojenim prostorijama. Međutim, iako “open-space” zadovoljava više funkcija u jednom prostoru, posljednjih godina mnogi se suočavaju s novim izazovom: kako u domu ostvariti privatnost i izoliranost od ostalih ukućana, bez obzira na to je li riječ o radu od kuće ili, pak, odmaranju uz omiljenu knjigu.
Jedno od rješenja su dekorativne pregrade u interijeru, koje mogu biti odličan način za zoniranje prostora. U površinom malim interijerima na taj se način vizualno “stvara” dodatni prostor, dok se u većima omogućava više privatnijih, funkcionalnih zona te se podiže cjelokupan estetski dojam i unosi doza luksuza.
- Open space investitorima je arhitektonski zanimljiv, iako je stvar individualna. Ipak, i u tim velikim prostorijama koristimo ponekad zoniranje. To nisu pregrade u klasičnom obliku zida, više su vizualne. Primjerice, odvajanje kuhinje šankom različitih tipova, korištenje drvenih letvica, metalnih pregrada, stakla i slično. Ponekad se ljudi odluče da kuhanju nije mjesto u dnevnoj zoni pa se kuhinja, ako postoji mogućnost, odvaja od zone za dnevni boravak, a takve su intervencije najčešće u adaptacijama većih stanova. Danas bih ipak izdvojila potrebu za izdvajanjem radnog dijela jer se mnogima zbog pandemije ukazala potreba za mirnim radnim kutkom u stanu. Tada je, ako je moguće, najbolje izdvojiti radni dio kao zasebnu jedinicu - kaže nam dizajnerica interijera Bosiljka Antolković i dodaje da se vizualne pregrade najčešće koriste pri uređenju i opremanju stanova u novogradnji, kad investitori ne žele veće građevinske radove koji zahtijevaju dodatne troškove.
Dekorativne pregrade mogu biti fiksne, s vratima, klizne, preklopne, pomične... Najčešći materijali od kojih se izrađuju su staklo, drvo, metal i suhozid, odnosno gips-kartonske ploče. No, treba znati da takve pregrade same po sebi nisu konstruktivni element, što znači da nisu nosive poput zida, nego zahtijevaju određenu konstrukciju za postavljanje te angažman specijalizirane tvrtke. Često se izvode kao prozračne te djelomično ili potpuno transparentne s ciljem propuštanja dnevne svjetlosti te vizualnog povećanja i povezanosti prostora.
Gips-kartonske pregrade, koje ubrajamo u skupinu fiksnih pregrada, nisu transparentne, ali pružaju druge mogućnosti. Mogu se izvesti kao niža pregrada, ali i poluzid u punoj visini stropa, koji s obje strane može imati dodatne funkcije, te se istaknuti dekorativnim završnim oblogama.
- Suhozid se dosta koristi zbog jednostavnog postavljanja i demontaže po potrebi. Njegova glavna prednost je ta što ga možemo oblikovati po želji, a paleta mogućnosti je široka, od oblika, otvora, niša, rasvjete i slično - ističe dizajnerica Bosiljka Antolković.
Česte su i kombinacije spomenutih materijala. Primjerice, jedno od mogućih rješenja je pregrada od gips-kartonskih ploča u visini parapeta s gornjom staklenom stijenom ili drvenim policama, zatim metalna konstrukcija do stropa s drvenim policama, a sada su najpopularnije staklene pregrade s metalnim profilima, koje se idealno uklapaju u moderan industrijski stil. Glavna prednost staklenih pregrada je transparentnost, a mogu biti fiksne, s vratima, klizne... Pritom valja naglasiti da se za takve pregrade mora koristiti sigurnosno staklo koje, u slučaju pucanja, neće ugroziti čovjeka. Ako je riječ o velikim staklenim pregradama, metalni okviri i okovi ujedno služe kao dodatni konstruktivni elementi koji “učvršćuju” staklene površine i pridonose njegovoj stabilnosti.
- Najčešće se koriste različiti tipovi kliznih stijena koje mogu biti od različitih materijala: mutnog i prozirnog stakla ili s vrlo modernim metalnim okvirima kombiniranima najčešće sa staklom, zatim paneli koji mogu biti od medijapana pa time u njima mogu biti frezani različiti uzorci ili motivi... - nabraja dizajnerica.
Dodaje da se u posljednje vrijeme često koriste i različite vrste letvica od drveta ili iverala, koje vizualno odvajaju zone, svjetlopropusne su te se uklapaju u različite stilove uređenja.
Staklene pregrade, ali i metalni i drveni elementi do stropa najčešće se izrađuju po mjeri, dok se oni vješti s rukama mogu samostalno upustiti u izradu pregrada od, primjerice, letvica ili tankih konstrukcija ispunjenih mrežom od užeta, grana...
U stvari, bilo koji element većeg formata, i to bez građevinskih radova, može se upotrijebiti kao dizajnerski objekt između “susjednih” zona. Poslužit će i gotovi komadi iz salona namještaja. Najjednostavnije rješenje su paravani koji mogu biti od debelog papira, tkanine, plastike, s različitim motivima i printevima, zatim sustavi za odlaganje i vješanje, stalci, regali, dvostrane police, samostojeći visoki poličari... Ti komadi neće opteretiti prostor, a mogu se oplemeniti knjigama i dekoracijama ili biljkama, stvarajući tako “žive zidove”, što svakako pridonosi svježijem dojmu prostora. Ako ponuda ne odgovara zahtjevima pojedinca, takav se namještaj može također raditi po mjeri, što automatski podiže i njegovu cijenu.
Razgovarajući o cijenama, B. Antolković kaže da je knauf povoljnija opcija, dok su metalni okviri i stakla dosta skuplji.
- Cijena, naravno, ovisi o korištenim materijalima i obliku pregrade. Najskuplja varijanta svakako su pregrade od frezanog medijapana zbog skupih procesa koji su sastavni dio proizvodnje, pogotovo za panele koji se rade specifično po nacrtima i po mjeri za kupca - kaže.
