OD ZANATSTVA DO UMJETNOSTI I POŽELJNOG STILA STANOVANJA
Iskonska ljudska potreba za povezanosti s prirodnom u ova je vremena jača no ikad, a riječ "uzemljenje" dobila je potpuno novo značenje. O tom osjećaju pričat će vam svi sudionici masovnog pokreta urbanog vrtlarenja kojem svjedočimo posljednjih godina. U svijetu dizajna, pak, refleksiju tog trenda najjasnije vidimo u velikom povratku zemljanih boja, prirodnih materijala i ljudskom rukom izrađenih predmeta. No, najviše u trijumfu keramike koja je preplavila concept dućane, ali i umjetničke galerije širom svijeta.
PODATNOST GLINE
Umješnost izrade predmeta od keramike jedna je od najstarijih ljudskih vještina koja seže u same početke ljudskog roda, u vrijeme neolitika. A podatnost gline koja se ne opire ni jednom obliku proizašlom iz ljudske mašte te magija kojom se u pećima ona pretvara u keramiku ima gotovo alkemičarsku privlačnost.
Keramika je posljednjih desetljeća potpuno zapostavljena i činilo se da će kapitulirati pred plastikom i ostalim umjetno stvorenim materijalima. No, jačanje, među ostalim, i ekološke svijesti pridonijelo je preokretu kojem svjedočimo. S umjetničkog aspekta, keramika se nikad nije smatrala "pravom umjetnošću" nego se promatrala s aspekta "primijenjene umjetnosti" ili zanatstva.
GOLEMA PRODUKCIJA
Tako je bilo sve dok se veliki revolucionar i vjerojatno najvažniji umjetnik 20. stoljeća, Pablo Picasso, nije sa svojom tadašnjom ljubavnicom, Françoise Gilot, uputio na odmor u Golfe-Juan u južnoj Francuskoj. Nakon slučajnog susreta s vlasnicima lončarije Madoura u obližnjem selu Vallauris, Suzanne i Georges Ramié, Picasso je posjetio njihovu radionicu. Bio je to početak prijateljstva koje će trajati sve do njegove smrti, 1973. Opijen tim mjestom stvaranja, Picasso je na licu mjesta napravio tri keramičke skulpture. Glavu fauna i dva bika. Nakon godinu dana, Picasso se vratio s gomilom crteža koji su vapili za trodimenzionalnom, keramičkom formom te je vrijeme između 1947. i 1948. proveo u Madouri stvorivši na tisuće dekorativnih i uporabnih keramičkih predmeta, od kojih su neki bili unikati, a neki serijska proizvodnja. Ljubavnički zanos zasigurno je pridonio navali kreativnosti jer je Picasso upravo ovdje upoznao veliku ljubav svog života i svoju drugu ženu, Jacqueline Roque.
Za Picassova života, keramički predmeti s njegovim potpisom prodavali su se za nekoliko desetaka eura. Danas se prodaju u najvećim aukcijskim kućama, kao što su Sotheby's i Christie's za šesteroznamenkaste svote, a najskuplji je komad, Grand vase aux femmes voiles, iz 1950. prodan za 1,145.407 $ (GBP 488,750), 2018. godine.
Iako keramičarski radovi ostalih autora ne postižu tako vrtoglave svote, sve više su tražena roba mnogih kolekcionara. Posebno se to odnosi na keramiku iz 50-ih te postmodernističku keramiku jarkih boja i urnebesnih uzoraka iz 80-ih godina prošlog stoljeća.
No, svjedočimo i golemoj produkciji radova malih manufaktura, dok se i mnogi poznati suvremeni dizajneri i umjetnici sve više okušavaju u ovoj tehnici izražavanja. Johnson Tsang, Zemer Peled, Lei Xue, Yeesookyung, Paola Paronetto, Wang & Söderström, Scholten & Baijings, da imenujemo neke najpopularnije.
No, da biste svoj dom oplemenili nekim lijepim keramičkim predmetom, ne morate potrošiti cijelo bogatstvo. Izvrsne primjerke keramike iz druge polovine 20. stoljeća pronaći ćete na zagrebačkom Britancu i sličnim buvljacima.
Tradicija proizvodnje keramičkih dekorativnih predmeta za dom posebno je važna u skandinavskim zemljama. Vodeće tvrtke posvećene uređenju doma, kao što su "ferm LIVING", Hay ili Normann Copenhagen imaju vlastitu suvremenu kolekciju keramičkih predmeta ne samo dekorativne, nego i uporabne vrijednosti koja se stalno nadopunjuje.
A ono najvažnije, cjenovno su pristupačni širokoj publici zaljubljenika u unutarnje uređenje i onih koji će to tek postati.
Više na: dizajnholik.hr
