Da mi je netko prije koju godinu rekao da ću lijepiti pločice u kupaonici, rekla bih mu da je lud. Baš kao što su mnogi rekli i meni kada sam prije dvije i pol godine kupila imanje s tri nedovršene kućice u blizini Zagreba, imanje bez vode i bez kupaonice u ijednoj od tih kućica.
Kad je voda konačno spojena, odlučila sam da kupaonicu u kućici u kojoj živim napravim sama. Ostale dvije kućice jednog dana planiram urediti za najam.
Prva prostorija koju sam odlučila urediti bila je, dakle, kupaonica. Razlog je vrlo jednostavan: godinu i pol živjela sam bez vode i bez kupaonice. Tuširanje se svodilo na improvizaciju, plastičnu kacu za grožđe i grijanje vode na štednjaku.
Nakon toliko vremena čovjek shvati da luksuz nije velika kuća ni dizajnerski namještaj. Luksuz je običan tuš.
Novi broj magazina D&D: Stanovi i kuće u Hrvatskoj koji krše pravila - i izgledaju savršeno!
Kupaonica ima oko pet kvadrata, ali u početku nije izgledala tako. Prostor je zapravo bio sastavljen od dva dijela: malog WC-a s lavaboem i susjedne prostorije koja je služila kao ostava. Zid između njih je srušen kako bi se dobio jedinstven prostor.
Kad su grubi radovi završili, ostala sam sama s pločicama, ljepilom, YouTubeom i savjetima prijatelja.
Pločice sam kupila još dok sam živjela u Zagrebu, na velikom sniženju. Jedan paket nije bio skuplji od 15 eura. Za pod i zidove kupaonice ukupno je trebalo oko sedamnaest paketa pločica, odnosno dvadesetak kvadrata materijala.
Postavljanje pločica radila sam prvi put u životu. Trebalo mi je otprilike tjedan dana rada, svaki dan po cijele dane, da završim zidove i pod te kasnije sve fugiram.
Naravno, nije sve ispalo savršeno. Neke fuge su šire, druge uže, ali pločice stoje pa me to pretjerano ne brine. To je cijena kad učiš u hodu.
Zidove u kupaonici, kao i u spavaćoj sobi, obojila sam sama. Trebao mi je jedan vikend i jedna kanta boje koja je koštala oko 16 eura. Miris svježe boje dok sam kretala prostorijom bio je gotovo terapeutski, prvi put nakon dugo vremena osjetila sam da se prostor polako pretvara u dom.
Tuš koji je navodno “nemoguć”
Moja prvotna ideja bio je walk-in tuš. Vodoinstalater mi je rekao da je to u toj kupaonici nemoguće izvesti. Tek kasnije sam shvatila da nije bilo nemoguće, samo mu se nije dalo raditi dodatne prilagodbe.
Na kraju sam kupila klasičnu tuš-kabinu. Sama kabina koštala je oko 150 eura, a tuš-kada još oko 100 eura.
Sanitarije sam kupovala isključivo na akcijama. Monoblok WC školjku s kotlićem platila sam 70 eura, a lavabo 60 eura.
Majstori su za postavljanje sanitarija tražili čak 5000 eura, pa je taj dio na kraju riješio prijatelj, bez ikakve naknade.
Jedina stvar koju sam potpuno pogriješila bio je ormarić za lavabo. Kupila sam ga premalog, pa je prijatelj improvizirao rješenje: napravio je postolje od knaufa koje smo potom obložili pločicama. Ormarić je završio ispod tog postolja i danas zapravo izgleda kao da je tako planirano.
Na jednom zidu stavila sam vodootporne tapete koje sam naručila online. Svi su me pokušavali odgovoriti od te ideje, ali tapete su deklarirane kao otporne na vlagu i vatru pa sam odlučila riskirati. Za sada, rade savršeno. Platila sam ih oko 100 eura.
Najdraža stvar u toj kupaonici ipak nije tuš ni pločice. To je činjenica da se nalazi odmah uz spavaću sobu. Oduvijek sam željela imati mali ensuite.
Spavaća soba nastala iz stare terase
Spavaća soba ima oko deset kvadrata i zapravo je nastala od nekadašnje natkrivene terase.
Prostor je bio samo djelomično otvoren prema dvorištu, pa je već u startu bio logičan kandidat za prenamjenu u sobu. Dodan je prednji zid s balkonskim vratima, a sa strane su iznad starog zidića ugrađena dva prozora s pregradom između njih.
Novi zidovi rađeni su od OSB ploča i knaufa, s izolacijom od mineralne vune između. Pod sam također postavljala sama. Laminat sam kupila na akciji, četiri paketa po 7,5 eura, što je bilo dovoljno za cijelu sobu.
Namještaj je minimalan. Krevet sam napravila od drvenih paleta koje mi je dao prijatelj iz skladišta u kojem radi. Palete sam izbrusila, prelakirala i spojila u konstrukciju kreveta.
Osim kreveta, u sobi je samo komoda i mali noćni ormarić. Namjerno.
Spavaća soba trebala je biti mjesto bez nereda, bez projekata i bez građevinskog kaosa koji je u to vrijeme vladao ostatkom kuće. Mala zen oaza usred velikog gradilišta. A i inače volim prostore s malo namještaja. Možda pločice nisu savršene, a laminat negdje ima milimetar viška, ali svaka od tih sitnih nesavršenosti podsjeća me na to da sam ih napravila sama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....