Intervju tjedna

Dizajner iz Beograda osvaja regiju

Plakati koje voli i srce i mozak

Njegovi plakati hit su na Facebooku, što uopće ne čudi jer duhovito, pametno i britko progovara o ozbiljnim i neozbiljnim temama koje njega, a i sve nas, okružuju. Upoznajte Nikolu Puzigaću, glasnika generacije odrasle u recesiji.

Njegovi su plakati pametni, duhoviti, britki, često ironično i cinično kritiziraju društvo, mentalitet… Istodobno, njegov izričaj je svjež, estetika autentična, suvremena, mladenačka. Zapravo, mogli bismo reći da je on glasnik svoje generacije, odrasle u recesiji, gomili problema, ali opet s tipičnim pogledom da sutra (ne)će biti bolje… Sve ono što pogađa mlade ljude vidljivo je i u njegovom radu, a zbog te inteligencije, humora, dara zapažanja, estetike… u njegova djela zaljubili smo se na prvi pogled. On je Nikola Puzigaća, mladi beogradski dizajner.

Iza vas su brojne nagrade, a i gomila Facebook fanova koji jedva čekaju da ih razveselite nekim novim plakatom… Koja je vaša priča?
– Diplomirao sam na Beogradskoj politehnici, na odsjeku za grafički dizajn, tako da mi je stvaranje plakata u opisu posla. Istovremeno danas imamo tu mogućnost da radove prezentiramo na globalnom nivou kroz milijardu online galerija, pa se otvaranje Facebook stranice nametnulo kao logična karika u lancu prezentacije radova.

U svom portfelju imate nekoliko stotina radova? Otkud crpite ideje?
– Ideje se nekad jave kao gotov “proizvod”, a nekad u obliku sirovine koju treba obraditi. One su svuda oko nas. Sve može biti inspirativno, samo je potrebno promatrati stvari i biti svjestan. Nije točno da je danas teže smisliti nešto novo jer je sve već izmišljeno, ta konstatacija nema logike. Sutra će netko smisliti nešto novo i eto dokaza da postoje nove stvari. Kao što je prije milijun milijardi godina, kad nije postojalo ništa, netko počeo polako smišljati jednu po jednu stvar, tako i danas taj proces traje i dalje. I prije nego što je izmišljen kotač vjerojatno su ljudi sjedili i razmišljali što da izmisle kad već sve postoji, nisu imali svijest o kotaču, i onda se pojavi susjed i donese kotač. Suština svega je da ideje nikad neće nestati, ima ih beskonačno svuda oko nas i beskonačne mogućnosti da ih vidimo.

Na koji plakat ili seriju radova ste najponosniji?
– Serija postera pod nazivom DESING mi je jedna od najdražih. Riječ je o posterima na kojima sam povezivao imena bendova s prometnim znakovima. Glazbu kao umjetnost volim vjerojatno više nego dizajn.

Koji plakat se najbolje prodaje?
– Django Unchained.

Možete li živjeti od dizajna?
– Od komercijalnog dizajna se može živjeti. Zato se valjda i zove komercijalni. I to ne moraju biti dosadne vizit-karte i brošure. Iako i vizit-karte i brošure mogu biti inovativne, samo što njihova izrada košta, a nema puno klijenata koji su spremni izdvojiti novac za drukčiji vizualni identitet. Tako da se živi uglavnom od “običnih” identiteta.

Pripadate novom valu dizajnerske scene u Srbiji… S kojim se problemima najčešće nosite te kako općenito žive dizajneri u Srbiji?
– Najveći problem je realno naplatiti dizajn, što zbog platežne nemoći što zbog dizajnerske nesvijesti klijenta. Full time job dizajneri žive kao i svi ostali, počnu s malom plaćom, pa im ju povećaju, pa im malo kasni, pa malo smanje i tako u krug. Onda dođu kući pa malo dopune budžet freelance radom. A freelance dizajneri od slučaja do slučaja, ali neko generalno pravilo je “jedan mjesec 300 eura, sljedeći 3000”.

Jeste li oduvijek htjeli biti dizajner? Da niste, čime biste se bavili?
– Nekom umjetnošću sigurno. Želio sam biti filmski redatelj, ali mi nije ulijevalo nadu to što na takvim fakultetima primaju jednoznamenkasti broj kandidata. Onda sam rekao, ako ne upišem dizajn, upisat ću fiziku. Ne zato što tamo uvijek mjesta, nego stvarno mi je fizika kul.

Ljudima se jako sviđa i vaš humor, ironija… Jeste li i privatno duhoviti?
– Sad kad bih rekao – da, ja sam jedna jako duhovita osoba – vjerojatno više ne bih prodao ni jedan poster zbog egocentrizma. Bezveze je da ja pričam o tome.

Što treba biti dizajner kako bi uspio?
– Dobre ideje vode uspjehu. Imati ideje i prezentirati ih, a ne napraviti remek-djelo pa sve ostaviti i otići na blejanje s ekipom, a remek-djela ostadoše na hard disku čekajući virus da ih pojede. Potrebno je puno raditi, ma klasična priča, red, rad, usavršavanje, rad, rad… Ali opet, ako nemamo ideje, onda nisam siguran kako ćemo.

Tko su najčešće vaši kupci i kakve komentare dobivate?
– Inteligentni ljudi, haha. Plakate dijelim na umjetničke i duhovite, ali ne postoji jasna granica između njih, ali komentari na umjetničke su “genijalno”, a na duhovite “haha”, i meni je jako drago što se više prodaju ovi “genijalni”.

Facebook omogućava interaktivnost. Koliko vam Facebook pomaže u stvaralaštvu? Je li svojevrsni korektiv ili?
– Dobro je to što na Facebooku odmah vidimo reakcije ljudi na rad, ali se trudim da one ne utječu na mene u smislu da vidim što se ljudima sviđa, pa onda da im i sljedeći put ponudim nešto isto tako. Neću im podilaziti nikad, uvijek ću raditi ono što smatram dobrim, pa ako reakcija ljudi bude pozitivna, onda ću se osjećati sretnijim, a ako ne prođe baš dobro, onda će mi biti žao što ljudi ne vide da je to dobro.

I za kraj, što je za vas dobar dizajn?
– Onaj dizajn koji me oduševljava ljepotom i prije nego što shvatim što je dizajnirano. Naravno, bitno je ono što je dizajnirano, jer ako napravimo dobar omot za CD, ali ne iskoristimo to za CD, nego za pakiranje za mlijeko, onda to ne može biti dobro. Taj prvi moment je najbitniji. Tada se izražava ona “umjetnost” iz definicije dizajna koja kaže da je to “primijenjena umjetnost”. Nekako mi je uvijek bilo bitnije da to bude likovno na najvišem nivou, a za to “primijenjeno” ćemo se već nekako snaći, tog ne manjka, manjka umjetničkog.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. listopad 2022 02:42