Dvorac Brezovica danas se najčešće povezuje s velikaškom hrvatskom obitelji Drašković koja ga je u svom posjedu držala od kraja 17. do početka 19. stoljeća jer je u tom periodu znatno utjecala na izgled dvorca temeljito ga pregradivši i uredivši. No, manje je poznato da je veliku ulogu u oblikovanju sjevernog, glavnog pročelja dvorca imao i hrvatski ban Ignjat Gyulaj kojem je imanje Brezovica 1807. godine prodao grof Janko Drašković zbog novčanih dugova te je time Brezovica nakon više od stotinu godina promijenila vlasnika.
Značajan spomenik
To je samo jedno od mnogih zanimljivih saznanja do kojih su došli studenti Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu istražujući kompleks dvorca Brezovice od 2010. godine. – Projekt istraživanja dvorca inicirali su studenti i nastavnici Odsjeka za restauriranje-konzerviranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu potaknuti njegovim lošim stanjem i devastiranim vrijednim freskama koje su vandali prešarali autolakovima.
Vrlo rado smo se odazvali njihovom pozivu da zajedno sudjelujemo u ovom projektu – pojasnila je Dubravka Botica, voditeljica projekta i docentica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tako su kroz praktičan rad u sklopu nastave, organiziran kroz seminare i terenske vježbe studenti imali priliku steći iskustva istraživanja i praktičnog rada na složenom kompleksu dvorca i u praksi primijeniti stečena teorijska znanja. Istraživanje se odvijalo u tri faze a nakon svake od njih izdana je publikacija koja sadrži temeljiti izvještaj.
Za projekt su studenti dobili dvije Rektorove nagrade (2012. i 2013.), a 2012. svi suradnici na projektu povelju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. Ono što su studenti ustanovili tijekom prve faze istraživanja jest činjenica da unatoč tome što je dvorac Brezovica jedan od najznačajnijih spomenika iz baroknog razdoblja do sada nije dostatno istražen i zastupljen u znanstvenoj literaturi. – Nakon iščitavanja literature, dokumentacije i arhivske građe o dvorcu, pohranjene u arhivima, knjižnicama i fototekama različitih kulturnih i znanstvenih institucija, ustanovili smo da je najviše zapisa o dvorcu Brezovica u svojim dnevnicima koji su vlasništvo Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu ostavio nadbiskup Antun Bauer – kazala je Dubravka Botica.
Kuća za odmor
Dvorac i posjed Brezovica je, naime, 17. siječnja 1912. godine od trgovca Josipa Auscha kupila Zagrebačka nadbiskupija za 2,170.000 kruna, te je on nadbiskupu Baueru služio za odmor i oporavak. Dnevnici nadbiskupa Bauera obuhvaćaju period od 14. studenog 1911. do 18. studenog 1935. godine, a pisao ih je njegov tajnik, monsignor Svetozar Rittig te opisuju posjete dvorcu poput onog Vlaha Bukovca ili Ivana Meštrovića. – Najvažniji posjet dvorcu, ujedno i dugo planirani bio je onaj Njegovog Veličanstva Aleksandra I. Karađorđevića.
Planiranje njegovog prvog posjeta započelo je u studenom 1923. godine kada u Brezovici borave “namjesnik Činić” te “tajnik Simić” kako bi pogledali imanje te utvrdili “je li Brezovica zgodna za boravak kralja, koji kani doći na lov u Brezovicu”, navode studenti u izvještaju treće faze istraživanja kompleksa dvorca Brezovice. Da je dolazak kralja Aleksandra I. Karađorđevića u Brezovicu bio vrlo zanimljiv javnosti, potvrđuju i brojni napisi u ondašnjim novinama. Tako je i u Jutarnjem listu 7. travnja 1929. godine objavljen članak o pripremama koji se odvijaju u dvorcu, a tjednik Novosti iz 5. svibnja 1929. godine donosi članak o dvorcu i fotografije dvorca, unutrašnjosti i perivoja.
Kako navode studenti, autor članka Brano Mašić opisuje prostorije dvorca koje su bile opremljene namještajem u altdeutsch i bidermajer stilu, dok su zidove krasile slike Mencija Klementa Crnčića, Otona Ivekovića, Anke Krizman i Slavka Tomerlina. – Prilično nas je iznenadila količina članaka koju smo o dvorcu Brezovica pronašli u različitim novinama iz prve polovine 20. stoljeća. Primjerice, u reviji Svijet – priča Dubravka Botica.
Opsežne pripreme
Kako stoji u izvještaju istraživanja studenata, povodom dolaska kralja u Brezovici je trebalo popraviti ceste i prilaze, a posebna pažnja trebala je biti posvećena prvom katu s odajama za kralja i kraljicu. Osim toga, u planu je bila temeljita renovacija prizemlja, oba krila i podruma, kao i adaptacija eksterijera. Cjelokupno pokućstvo trebalo je biti doneseno iz Banske palače u Zagrebu te s beogradskog dvora, a osoblju dvorca naređeno je da se iseli. No, zbog otkrića malarije u Brezovici posjet kralja 1929. je odgođen te je on u ovaj dvorac došao tek 10. lipnja 1931.
Veliki arhitekt Viktor Kovačić sav namještaj za dvorac je naručivao od majstora iz Beča
– Osim organizacije posjeta i druženja, nadbiskup Bauer je na uređenu dvorca Brezovica surađivao s najvećim hrvatskim arhitektima toga vremena, a u dvorcu je izlagao i vrijedne umjetnine. Iako postoji dokumentacija koja opisuje rad velikog hrvatskog arhitekta Viktora Kovačića na dvorcu Brezovica, ona do sada nije bila sustavno istraživana. Pronašli smo brojne Kovačićeve nacrte, pisma, skice te prepiske s bečkim i zagrebačkim obrtnicima vezano uz narudžbu namještaja za dvorac – objasnila je voditeljica istraživanja.
Kako su Kovačićeve bilješke, skice i pisma povezana uz Brezovicu datirana između 1915. i 1921. godine, studenti zaključuju da je to period u kojem se odvijalo opremanje dvorca. Među ostalim, dopisivao se i s tvornicom namještaja Bothe und Ehrmann koja je proizvodila luksuzno pokućstvo kojim je opreman carski dvor u Beču, a osnivači tvrtke prije udruživanja radili su i na opremanju zgrade zagrebačkog HNK. Također je slao pisma proizvođačima luksuznih lustera, tapetarima kao i Ljubi Babiću koji je trebao obnoviti freske.
– Najkasnije datirani dokument, onaj iz 1921. godine, naslovljen je na Nadbiskupski dvor, a iz njega saznajemo da je po nalogu arhitekta Kovačića uvedena struja u dvorac – stoji u izvještaju studenata nakon druge faze istraživanja dvorca Brezovica, a kasnije dodaju kako je priključenje dobra na “udruženu električnu centralu Zagreba” stajalo 60.000 dinara. Nakon Drugog svjetskog rata dvorac je bio nacionaliziran, a krajem ’40-ih godina 20. stoljeća u njemu je bila srednja vrtlarska škola.
Umalo devastrian
U svrhu povećanja kapaciteta škole arhitekt Lovrenčević predvidio je rušenje ugaonih kula i dogradnju još jednog kata. Srećom, Ana Deanović, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica koja je pedantno zapisivala bilješke o dvorcu uspjela je zaustaviti provođenje ovog projekta. Tijekom ’60-ih u njemu je otvoren ugostiteljski objekt, a kada se ugostiteljsko društvo Splendid iz njega iselilo, 1990-ih dvorac Brezovica počeo je propadati. U vlasništvo Zagrebačke nadbiskupije vraćen je 2007. godine.
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
