U japanskoj kulturi svjetlost nije samo praktičan element prostora, već i važan dio svakodnevnog života. Umjesto da se domovi preplavljuju dnevnim svjetlom, ono se pažljivo usmjerava, filtrira i oblikuje kako bi stvorilo mirnu, skladnu atmosferu. Upravo o toj filozofiji piše dizajnerica interijera koja objašnjava zašto je koncept hikari jedno od temeljnih načela njezina rada.

Potraga za prirodnim svjetlom u domu može potpuno promijeniti način na koji doživljavamo prostor. Ono unosi život, naglašava teksture, mijenja atmosferu tijekom dana i stvara osjećaj povezanosti s prirodom. No japanska filozofija odlazi korak dalje – ne slavi samo svjetlost, nego i način na koji ona surađuje sa sjenom.

Japanska klima obuhvaća velike krajnosti, od snažnog ljetnog sunca i monsunske vlage do nekih od najvećih snježnih padalina na svijetu. Upravo su takvi uvjeti stoljećima oblikovali poseban odnos prema svjetlosti, mnogo prije pojave suvremenog ostakljenja. Tako je nastao koncept hikari (光).

U japanskom dizajnu hikari označava prirodnu svjetlost – bilo da je riječ o sunčevim zrakama, difuznoj dnevnoj svjetlosti ili svjetlu koje dolazi iz vanjskog svijeta. Istodobno postoji i druga riječ, akari (明かり), koja opisuje topao, intiman sjaj lampiona, svijeća i drugih umjetnih izvora svjetla.

Dok zapadna kultura uglavnom razlikuje prirodno i umjetno svjetlo, japanska filozofija povlači mnogo dublju granicu – između svjetla koje nas povezuje s prirodom i vanjskim svijetom te svjetla koje sami stvaramo u vlastitom domu. Hikari pripada prvoj skupini, a u japanskoj estetici ono je neraskidivo povezano sa sjenom. Upravo zato predstavlja jedno od temeljnih načela kojima se vodim u svom radu kao dizajnerica interijera, piše Livingetc.

Najljepši hrvatski domovi, bazeni iz snova i priče koje inspiriraju: Ljetni broj D&D-a je u prodaji!

Dobro postavljen otvor koji uokviruje pogled i kontrolira ulazak svjetlosti često je vrijedniji od velikog ostakljenja koje prostor nekontrolirano preplavi suncem

LICHAOSHU/GETTY IMAGES/ISTOCKPHOTO

Što je zapravo hikari?

U sjevernoj Europi prirodnog svjetla tradicionalno je bilo manje zbog geografske širine. Kuće su stoljećima građene s manjim prozorima kako bi bolje zadržavale toplinu, što je dodatno ograničavalo količinu dnevnog svjetla u interijeru. Razvojem kvalitetnije izolacije i modernih staklenih površina pojavila se težnja prema sve većim prozorima, vođena pretpostavkom da je više svjetla uvijek bolje.

Japanska tradicija nudi sasvim drukčiji pogled.

Umjesto da prostorije ispunjavaju izravnim sunčevim svjetlom, japanski domovi projektirani su tako da ga primaju neizravno, filtriraju ga i dopuštaju sjenama da prostoru daju dubinu i karakter.

Sve počinje u vrtu. Tradicionalna japanska kuća organizirana je oko vrta, koji nije samo pogled kroz prozor, nego primarni izvor svjetlosti. Duboke strehe i engawa – natkrivena veranda – omekšavaju sunčeve zrake prije nego što uđu u interijer. Unutar kuće svjetlost dodatno filtriraju shoji paravani izrađeni od prozirnog washi papira razapetog preko drvenih okvira. Tako se oštro sunce pretvara u nježnu, difuznu svjetlost koja se neprestano mijenja tijekom dana i godišnjih doba.

Posebno je zanimljiv chashitsu, tradicionalna čajna soba koju mnogi smatraju najčišćim izrazom japanske arhitekture. U tom prostoru svaki materijal, svaka proporcija i svaki detalj svedeni su na svoju bit, a prozori su namjerno mali. Ne zato da bi prostor bio taman, nego kako bi se naglasila prisutnost svjetlosti.

Zidovi od glinene žbuke nježno reflektiraju svjetlo, dok lakirani predmeti otkrivaju svoj suptilan sjaj tek kada ih obasjava neizravna svjetlost.

Japanski jezik čak ima i posebnu riječ – komorebi (木漏れ日) – za pjegavu svjetlost koja prolazi kroz krošnje drveća, što dovoljno govori koliko je ova kultura osjetljiva na nijanse svjetlosti.

Prostor u kojem se kvaliteta svjetlosti razlikuje između jutra i večeri, ljeta i zime, omogućuje svojim stanovnicima da ostanu usklađeni s ritmom godišnjih doba

ST_LUX/GETTY IMAGES

Zašto je hikari temelj japanskog dizajna?

U svojoj biti, hikari nas podsjeća da svjetlost nije statična. Ona se neprestano mijenja i upravo nas tim promjenama povezuje s prirodom i protokom vremena.

Prostor u kojem se kvaliteta svjetlosti razlikuje između jutra i večeri, ljeta i zime, omogućuje svojim stanovnicima da ostanu usklađeni s ritmom godišnjih doba.

U japanskoj estetici ni sjena nije nešto što treba ukloniti.

Naprotiv, ona je važan element koji prostoru daje dubinu i atmosferu. To se jasno vidi na primjeru tokonome, tradicionalne niše u kojoj se izlaže jedan svitak ili aranžman ikebane. Upravo sjene koje je okružuju daju joj posebnu izražajnost. Bez njih prostor gubi svoju snagu i postaje obična praznina.

Danas je ova filozofija možda važnija nego ikad prije. Nakon godina težnje za savršeno osvijetljenim interijerima i umjetno kontroliranom rasvjetom, sve više ljudi ponovno cijeni prirodno svjetlo koje se tijekom dana mijenja i stvara vlastitu dinamiku.

Vrijeme je da ponovno obratimo pozornost na hikari – ne samo zbog estetike, nego i zbog vlastite dobrobiti.

MIODRAG IGNJATOVIC/GETTY IMAGES

Kako dizajniram domove prema načelu hikarija

Projekt uvijek započinjem analizom orijentacije kuće i odnosa prema vrtu.

Gdje će padati jutarnje sunce? Gdje će se tijekom večeri stvarati sjene? Odgovori na ta pitanja oblikuju cjelokupni doživljaj prostora.

Ne bojim se tame kada ona ima svoju svrhu.

Tamnije spavaće sobe značajno poboljšavaju kvalitetu sna, dok jutarnje svjetlo koje se nježno odbija od svijetlih površina djeluje mnogo ugodnije nego kada prostor preplavi jaka svjetlost. Tamniji hodnici stvaraju osjećaj dramatičnosti i topline, a prijelazni prostori posebno dobivaju na karakteru kada ih obuhvate bogate, tamnije završne obrade.

Posebnu pažnju posvećujem materijalima.

Biram gips, prirodno drvo i kamen jer njihove površine tijekom dana mijenjaju izgled ovisno o svjetlosti. Za razliku od izrazito reflektirajućih materijala koji izgledaju gotovo jednako u podne i usred noći, prirodni materijali žive zajedno sa svjetlom.

Kada su prozori u pitanju, veće nije uvijek i bolje.

Njihova veličina, proporcija i položaj zahtijevaju pažljivo promišljanje. Dobro postavljen otvor koji uokviruje pogled i kontrolira ulazak svjetlosti često je vrijedniji od velikog ostakljenja koje prostor nekontrolirano preplavi suncem.

Upravo se ovdje hikari susreće s još jednim japanskim načelom – nagameom (眺め), odnosno umjetnošću uokvirenog pogleda, gdje su svjetlost i pogled osmišljeni kao jedinstvena cjelina.

Umjesto da prostorije ispunjavaju izravnim sunčevim svjetlom, japanski domovi projektirani su tako da ga primaju neizravno, filtriraju ga i dopuštaju sjenama da prostoru daju dubinu i karakter

ARCHIGRAM/GETTY IMAGES

Dekor kao produžetak hikarija

Svjetlost je prvo što doživljavamo kada uđemo u neki prostor.

Filozofija hikarija podsjeća nas da se prema njoj ne odnosimo kao prema resursu koji treba maksimalno iskoristiti, nego kao prema živom elementu koji treba pažljivo oblikovati. Poput godišnjih doba, i svjetlosti treba dopustiti da se mijenja, a upravo u tim promjenama krije se njezina najveća ljepota.