Kada je u pitanju premještanje 25 tona kamena, teški strojevi su vjerojatno prva opcija koja vam pada na pamet. Ali, ako uzmemo u obzir masivne spomenike poput Moaija na Uskršnjem otoku, morao je postojati neki način na koji su drevni narodi mogli transportirati tako težak materijal bez pojave strojeva. Tvrtka Matter Design sa sjedištem u Cambridgeu približila se razumijevanju ovog inženjerskog podviga svojim istraživanjem betonskih oblika "bez težine". Surađivali su s istraživanjem i razvojem u CEMEX-u, tvrtki za građevinske materijale, i osmislili način pomicanja kamenja za koje bi obično bile potrebne dizalice ili druga oprema za podizanje.
Projekt pod nazivom Walking Assembly dokumentiran je u fascinantnom videu. U njemu ljudi prosječne veličine premještaju velike betonske forme iz pojedinačnih dijelova u jednu grupu. Kamenje ima zaobljene rubove—što ih je moguće ljuljati i naginjati naprijed i natrag—kao i kutne elemente koji omogućuju da se dijelovi slažu poput slagalice. Osim toga, golemi klinovi umetnuti su u dijelove kamenja što nudi veću kontrolu kretanja. Kada su svi zajedno, dijelovi postaju cijele platforme, zidovi i stubišta.
Dakle, kako je moguće premjestiti ove divovske komade? Tim se usredotočio na gustoću kako bi zadatak bio izvediv. "Upotrebom betona promjenjive gustoće", objašnjava Matter Design, "centar mase objekta kalibriran je precizno da kontrolira stabilno, ali lagano kretanje elemenata."
Istraživanje ima veliku potencijalnu primjenu u vanjskom svijetu—osobito u područjima do kojih je teško doći strojevima. Moglo bi biti lakše sastaviti strukture bez upotrebe teških strojeva, kao i primjenjivati modularni pristup njihovoj izgradnji. Na taj način, ako bi nešto trebalo popraviti, ne bi trebalo cijelu stvar rušiti, samo redizajnirati.
