Rana digitalna umjetnost u Hrvatskoj dosad nije sustavno obrađena. Kriterij za odabir radova svih zastupljenih djela u ovom projektu bio je taj da je u barem jednom dijelu radnog procesa radova nastalih do 1984. upotrijebljena digitalna tehnologija.
Neki od inače rijetkih protagonista i praktičara rane digitalne umjetnosti nisu više živi, a mreže i institucije više ne rade, stoga pojedine informacije nisu bile dostupne. Imajući to na umu, autor i kustos Darko Fritz svjestan je mogućih nepotpunosti.
U Zagrebu je u svibnju 1968. godine otvorena izložba Kompjuteri i vizualna istraživanja, unutar manifestacije Tendencije 4, gdje su prvi put izloženi digitalni radovi hrvatskih umjetnika.
Poimanje tehnološkog i društvenog konteksta 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća nužno je za kontekstualizaciju rane digitalne umjetnosti, ističe se u najavi. Za kreaciju digitalnog djela nužan je pristup opremi. Ne čudi da većina autora rane digitalne umjetnosti nisu bili obrazovani umjetnici, nego su to bili znanstvenici ili inženjeri koji su, poneseni kreativnim impulsima, počeli stvarati umjetnička djela, kao što je bio slučaj s fizičarima Vladimirom Bonačićem, Vlatkom Čerićem i Vilkom Žiljkom.
Tomislav Mikulić i Miljenko Horvat u svjetskim su okvirima među rijetkim protagonistima rane digitalne umjetnosti koji su i umjetnički obrazovani, Horvat kao arhitekt koji je aktivan u području suvremene umjetnosti kao slikar, fotograf i član protokonceptualne grupe Gorgona, dok se Mikulić obrazovao na likovnoj akademiji, koju je pohađao paralelno sa studijem elektrotehnike.
Andrija Mutnjaković i Velimir Neidhardt pripadaju još rjeđoj skupini u svjetskim razmjerima, arhitekata koji su upotrebljavali digitalne tehnologije u arhitekturi i urbanizmu 60-ih i 70-ih.
Jedan od znanstvenika koji je stvarao grafike sa strojevima jest Nikola Šerman, koji je od 1969. do 1971. napravio seriju nenamjenskih računalnih crteža kao odmor od rada na doktoratu, kao hobi.
Poznati filmaš Nikola Tanhofer uvršten je u ovaj pregled kao rani primjer danas sveprisutnoga digitalnoga kreativnog amatera, makar on bio i filmski klasik koji se iz hobija bavi nečim što ga veseli, stoji u najavi.
U širem kontekstu kreativne upotrebe digitalnih tehnologija važan je, kako je naglašeno u najavi izložbe, prvi robot u Hrvatskoj, kojeg su 1961. konstruirali Branimir Makanec i Grupa kibernetičara.
Sagledavanje digitalne umjetnosti kroz prizmu suvremene umjetnosti moguće je kroz razvoj međunarodnih izložaba, pokreta i umjetničkih mreža pod nazivima nove tendencije, nova tendencija i tendencije (NT). U hrvatskom kontekstu NT su presudne za iniciranje, prvu produkciju, prezentaciju, izlaganje, kritiku i teoriju domaće digitalne umjetnosti, kao i njezinu prisutnost u svjetskim mrežama digitalne umjetnosti i drugdje.
Izložba obuhvaća predmete iz zbirke računalne tehnike Tehničkog muzeja Nikola Tesla, među ostalim upravo one na kojima su radili pioniri digitalne umjetnosti u Hrvatskoj.
Uz izložbu, sastavni dijelovi projekta čija je voditeljica u muzeju Markita Franulić, su knjiga u izdanju na hrvatskom i engleskom jeziku te mrežna stranica https://digitalna-umjetnost-u-hrvatskoj.eu.
Ulaz na izložbu koja ostaje otvorena do 21. ožujka je besplatan.
