Jasna Marčić (37) živi u maloj općini izvan Rijeke, na Viškovu, u privatnoj kući sa svoje dvije kćerke i suprugom. Ona je inače žena koji stoji iza vrlo kreativnog domaćeg brenda koji na Facebooku možete pronaći pod imenom MyArt J.M, a na Instagramu pod imenom myart.home_j.m. Na tim društvenim mrežama Jasna svakodnevno dijeli razne sadržaje, životne situacije i radove, uz koje svojim pratiteljima i poklonicima često podijeli i pokoji savjet kako nešto jednostavno, a jeftino izraditi uz pomoć običnog alata, a da to ujedno bude i lijepo te da se prilagođava određenom prostoru te da ima i funkciju.
- Dugo godina bavim se uređenjem, obnovom i restauracijom starog i novog namještaja, nove modele uklapam u razne stilove te ukrašavam različitim dekoracijama izloge, salone i privatne prostore. Vrlo često koristim vintage stil jer je on prije svega moja ljubav, a zatim nešto što često promoviram te vrlo rado dijelim savjete kako nešto što je davno zaboravljeno u podrumu ili na tavanu možemo iskoristiti i dati mu drugu funkciju, ako više nije za ono što je bilo - ispričala je Jasna i otkrila kako je prije nekoliko mjeseci, spletom okolnosti, dobila slobodno vrijeme koje joj je priuštilo da se prepusti virtualnom izazovu i široj javnosti prikaže svoje radove i razne ideje.
- Promoviranjem starina i raznih stvari, za koje bi većina rekla da je za otpad, odlučila sam prikazati kako svakom takvom predmetu dati novu priliku i udahnuti u njega novi život. Stoga često suprug - koji u početku nije bio ljubitelj toga, ali se vrlo brzo priključio u razne projekte - i ja sada obnavljamo naš dom te uživamo u tome. Tako smo nedavno obnovili staru vitrinu u kuhinji koju smo dovezli iz Ogulina, u zelenu boju, te joj dali kontrast obnovljenom stolicom u boji koja se idealno uklopila uz ostalo, a to je crvena, boja paprike - smije se Jasna, koja ljubav prema DIY formatima gaji i prakticira od malena. Teško je, kaže, točno reći što ju je pokrenulo, ali sjeća se da je kao mala vječito imala problem pri pronalasku odjeće koju nema svatko, te je znala sama sebi na odjeću ušiti neki lik ili tekst. Naušnice bi, prisjeća se, izrađivala od raznih dugmića i perilica. Koristila bi i reciklirala ono što je imala.
- U 20. godini rodila sam prvu kćer, koja me motivirala da svoje ideje iskoristim na njezinim tuticama, majčicama i sličnom. Baby spavaću sobu oslikavala sam raznim likovima te namještaju davala drukčiji izgled i modelirala stolice i stoliće, zatim je to krenulo u sve većoj i većoj želji da napravim nešto što nije svakodnevno viđeno, a da bude maksimalno iskorišteno. Tako je i počela potražnja od onih koji su prepoznali moju kreativnost i htjeli su i za sebe unikatan rad, a koji je meni predstavljao avanturu. U većini slučaja ne bi to sve mogla da nisam imala podršku supruga, koji je uvijek tu bio za veće i teže pothvate - objašnjava Jasna.
Među prvim većim komadima koji su bili, kaže Jasna, zaista u lošem stanju, što zbog zuba vremena, godina i izloženosti vremenskim uvjetima, najveći izazov predstavljali su joj stolica za ljuljanje, noćni ormarić iz 1937. godine i mini pisaći stol iz 1933. godine.
- Na njima sam baš dosta radila, i mnogo vremena izgubila. Na samom početku nisam ni posjedovala alat kao danas. U to vrijeme bilo je šmirgl-papir u ruku, namotaj ga na spužvu i kreni. Ručno skidanje svake boje, voska i uljnih boja, ponekad je i špatula više radila - kaže Jasna i dodaje kako je jedan od najneobičnijih komada na kojem je radila bio starinski trosjed koji se koristio u "nekadašnjoj trpezariji". Bio je od drveta, u kombinaciji s materijalom. Njega je obnovila te mu dala novi tapecirung i novu funkciju.
- On služi sada kao klupa na vanjskoj terasi, koja je zbog njega privukla svu pozornost, jer je zablistala i svemu dala jedan potpuno novi izgled. Produljili smo joj život, iako je već tada imala dobrih 80 godina - govori svestrana kreativka.
Objašnjava kako samo vrijeme za izradu nekog predmeta ovisi o tome u kakvom je stanju taj predmet te koliko je potrebno određenim slojevima boje za sušenje i sam završetak.
- U posljednje vrijeme često koristimo boje prema želji Annie Sloan, jer nije potrebna dodatna priprema predmeta kao kod ostalih, ali s obzirom na to da smo mi stara škola, skidamo sve, jer nikad ne znamo koje se blago može nalaziti ispod svih tih nanosa; tu ću dati primjer našeg blagovaonskog stola iz 1956. godine. Volimo koristiti boje iz ponude Bačelić profi shopa te ih često i preporučujemo za razne makeovere - otkriva Jasna.
Kad je riječ o cijenama, Jasna kaže da one ovise o količini materijala i vremena utrošenog u predmet. Od 30 do 80 eura su manji komadi. A oni veći nisu dosad prešli 400 eura.
