U malenom, gotovo napuštenom selu Sokoli, na zaravni obronka Sokolske stijene u srcu Gorskog kotara, smjestila se drvena kućica s plavim kapcima i pogledom koji seže sve do planinskih vrhova. Okružena šumom, mirom i ponekim tragom divljih životinja, danas živi novi život – kao "Ježeva kućica", kako su je nazvali njezini vlasnici.
Tamara Marcinjaš (55), učiteljica razredne nastave i danas ravnateljica Osnovne škole Legrad, i njezin suprug Dragutin, koji je 22 godine vodio školu u kojoj su zajedno radili, obiteljski dom izgradili su u Podravini.
No, njihova životna priča dobila je novi smjer sasvim neočekivano, daleko od njima znane ravnice.
Priča o "Ježevoj kućici" počinje gotovo filmski.
Tamara je, naime, odmalena slušala o Gorskom kotaru, kraju iz kojeg potječu njezini pradjed i prabaka. Fascinirale su je priče o njihovu životu, ali prilike da se ondje vrati nije bilo. Sve do jednog zimovanja.
Prije sedam godina prvi su put došli u Tršće i taj ih je kraj osvojio. Dvije godine kasnije vratili su se spontano, bez plana. Tada su upoznali rođake, ali i čuli za kuću koja se prodaje u Sokolima, selu za koje nikada prije nisu čuli.
Iako u početku nisu ni pomišljali na kupnju, kuća ih je zaintrigirala. Bila je u relativno dobrom stanju, imala je vodu i struju, a krov je djelovao stabilno. Tek po povratku kući počeli su ozbiljno razmišljati o toj ideji.
Smješteni tri kilometra od Tršća, Sokoli danas broje tek dvadesetak kuća, od kojih je većina prazna. U selu živi samo četvero stanovnika. "Nema ni pasa. Tišina i mir su, jednostavno, nemjerljivi", opisuje Tamara. No osim mira, ono što ju je privuklo da tamo kupe kuću jest povijest sela koje je 1942. godine spaljeno do temelja. Od ‘ježeve kućice‘ tada je ostao samo jedan zid, a kasnije je obnovljena.
"Tek nakon kupovine kuće saznali smo da je moj pradjed, koji je ubijen iz zasjede u Drugom svjetskom ratu, stradao baš tu, kraj Sokola. Kao da je sudbina htjela da se vratimo baš na to mjesto", priča nam Tamara.
Kuću su ‘za siću‘ kupili krajem veljače 2021. godine. Iako su ih snijeg, idila i tišina očarali pri prvom dolasku, drugi posjet donio je i sumnje. Strme provalije uz cestu i osjećaj izoliranosti nisu bili laki. Suprug je odmah bio siguran u odluku, dok je Tamari trebalo još jedno putovanje da se uvjeri.
A onda se rodila neizmjerna ljubav prema kućici, prema tom kraju, prirodi i ljudima.
Obnova kuće bila je spoj iskustva i improvizacije. Već su ranije uređivali obiteljsku kuću, no ovdje su morali učiti u hodu. Instalacije vode i struje prepustili su majstorima, ali sve ostalo, velikim dijelom, radili su sami.
Stari način gradnje pokazao se izazovnim – drveni zidovi s letvicama i žbukom nisu izdržali radove pa su odlučili postaviti knauf, a potom laminat i pločice. Tamara je sama krečila.
Poseban izazov bio je pronaći ravnotežu između starog i novog, odnosno zadržati duh goranske kuće, ali je prilagoditi suvremenom životu.
Kuća od 56 kvadrata zadržala je osnovni tlocrt, ali su uklonili pregradne zidove i dobili otvoreni dnevni prostor. U ganjku – tradicionalnom natkrivenom hodniku uz kuću, kakav je bio čest u starim goranskim kućama – ostavili su zahod i smočnicu, ali su ih u potpunosti modernizirali te ondje uredili kupaonicu s tušem i WC-om. Izvorna stolarija ostala je netaknuta, samo su je prebojali u sada prepoznatljivu plavu boju koja se provlači kroz cijeli interijer.
"Kako volim renovirati stari namještaj i zaista uživam u tome, odlučili smo se na kupnju rabljenog i njegovo recikliranje. Kupili smo samo ono što nismo mogli nabaviti ili je moralo biti novo, poput aparata, tepiha, zavjesa... Tako je kuhinja rabljena, svježe obojana, s novom radnom pločom i novim aparatima. Bila je kupljena kao kuhinja u nizu, no mi smo je postavili u slovo L. Stol smo kupili posebno, stari, Ikein. I njega sam preuredila. Stolice su bile u dobrom stanju, jedino sam sašila nove jastučiće. Sašila sam zavjese i dekore, pretapecirala postojeći tabure. Stol i stolice za blagovaonicu smo kupili rabljene u Rijeci. Njih nisam dirala, ali vjerujem da hoću. Kutna garnitura i trosjed su kožni, rabljeni, odlično očuvani, a glavnu poziciju zauzima komoda koju sam restaurirala i obojila u plavo. Jednaki lusteri u blagovaonici i dnevnom boravku daju onu dozu luksuza", priča nam Tamara gotovo u jednom dahu o kućici.
Na tavanu su srušili postojeću sobicu i željeli napraviti dvije sobe. Kako se nekada na tavanu sušilo meso, grede su bile crne od dima. Tamara ih je danima brusila.
"S vremenom sam postala ‘sam svoj majstor‘. Majstori su nam u kući odrađivali poslove koje nismo mogli ni znali sami, a sve drugo smo radili sami", ističe.
Obnova nije bila laka. Dok je ona radila fizičke poslove, suprug je zbog zdravstvenih problema bio zadužen za logistiku, nabavu i podršku.
"Najzahtjevnije mi je bilo bojanje fasade. Kuća je visoka oko devet metara, radila sam na skeli bez dodatne zaštite. Nije mi bilo svejedno, ali sve je dobro prošlo."
Ipak, nijedan izazov nije ih pokolebao.
"Nije mi žao ni trenutka. Sve se može marljivošću i upornošću. Nije nas bilo strah zamazati ruke."
Kućica se grije starinskim štednjakom na drva, a zahvaljujući izolaciji brzo se zagrije. Danas u nju dolaze gotovo svaki vikend, unatoč putu koji traje i do četiri sata.
Putovanje im je, kažu, dio rituala.
U Sokolima ih je osvojio i način života. Ljudi su, kaže Tamara, srdačni, otvoreni i uvijek spremni pomoći. S vremenom su ondje stekli i bliske prijatelje.
Za njih, kažu, Ježeva kućica nije samo vikendica, to je njihov drugi svijet.
"Kada prođemo Karlovac, kao da sav teret nestane. Ona je bijeg od stvarnosti, a opet – najdivnija stvarnost."
Planova još ima. Podrum tek čeka uređenje, razmišljaju o terasi i roštilju, ali bez žurbe. Sve rade vlastitim tempom.
Troškovi su se, priznaju, s vremenom povećali i već su dosegli barem vrijednost same kuće, a veća ulaganja tek slijede.
No ono što su dobili ne može se mjeriti novcem.
"Najveća vrijednost ovog projekta jest što smo pronašli svoje mjesto i što sam ja otkrila sebe. Ovdje mogu biti ono što jesam. U šali kažemo da u Sokolima zapravo živimo, a doma idemo raditi", zaključuje Tamara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....