Umjetnost koja vara oko: Model nestaje u prirodi, a granica između tijela i krajolika gotovo nestaje
Na prvi pogled čini se da gledate običan prizor iz prirode. Drveće, trava, cvijeće ili šiblje stvaraju poznatu kulisu, no potrebno je nekoliko sekundi pažljivijeg promatranja da biste shvatili da se pred vama nalazi - čovjek.
Upravo na toj optičkoj iluziji već godinama temelji svoj rad njemački umjetnik Jörg Düsterwald, jedan od najpoznatijih autora bodypaintinga, oslikavanja tijela, u Njemačkoj. U njegovu dugogodišnjem umjetničkom projektu Nature Art, odnosno ‘Čovjek i priroda – obojene simbioze‘, ljudsko tijelo prestaje biti samo tijelo i postaje dio krajolika. Bojom, položajem modela i preciznim uklapanjem u okoliš stvara prizore u kojima je ponekad gotovo nemoguće odmah uočiti gdje završava priroda, a počinje čovjek.
Jedan od modela s kojima Düsterwald često surađuje je Tatjana Heinz, a upravo je ona među umjetnikovim dugogodišnjim suradnicama na bodypainting projektima. U Nature Artu tijelo modela oslikava se tako da preuzima boje, teksture i vizualne obrasce neposredne okoline. Stablo, lišće, trava, kamen ili drugi prirodni elementi tako dobivaju neočekivani nastavak, ljudsku figuru koja se u prizoru gotovo potpuno kamuflira.
Još kratko u prodaji: Ljetni broj magazina D&D potražite na kioscima i u trgovinama diljem Hrvatske!
Rezultat nije klasična fotografija modela u prirodi. Ideja je upravo suprotna: model ne treba dominirati krajolikom, nego se u njemu gotovo izgubiti.
Düsterwald na svojoj službenoj stranici objašnjava da različite prirodne lokacije služe kao kulisa u koju pomoću bodypaintinga i pažljivo odabranih poza uklapa modele. Ponekad se figure s pozadinom stapaju toliko uvjerljivo da djeluju gotovo nevidljivo, dok u drugim prizorima tijelo ostaje jasno izdvojeno iz okoliša. Zajednički nazivnik svih tih radova jest istraživanje odnosa čovjeka i prirode te njihovo prikazivanje kao jedinstvene cjeline.
To je ujedno i razlog zbog kojeg Düsterwaldov rad često djeluje poput svojevrsne igre skrivača za oko. Promatrač najprije vidi krajolik, a zatim počinje tražiti detalj koji mu ne pripada. Tek tada u granama, uz deblo, među stijenama ili u travi postupno otkriva ljudsku siluetu.
Umjetnik, rođen 1963. godine, samostalno djeluje kao dizajner i umjetnik još od 1993. godine. Tijekom karijere posebno se posvetio bodyartu i bodypaintingu, a 2008. osvojio je njemačko prvenstvo u bodypaintingu. Njegovi radovi uključuju umjetničke projekte, fotografiju, performanse, reklamne kampanje i suradnje s različitim tvrtkama, no Nature Art ostaje jedan od njegovih najprepoznatljivijih i najdugovječnijih projekata.
Projekt je tijekom godina prerastao pojedinačne fotografske eksperimente. Na Düsterwaldovoj službenoj stranici navodi se da je Nature Art rezultirao brojnim serijama snimljenima na različitim lokacijama i u različitim godišnjim dobima, a radovi su objavljivani i u obliku velikih zidnih kalendara. Među njegovim izdanjima nalaze se kalendari posvećeni bodypaintingu u prirodi još od 2018. godine, dok su izdanja s motivima projekta objavljivana i posljednjih godina.
No fotografija je pritom samo završna faza procesa. Bodypainting je, kako sam umjetnik naglašava, prolazna umjetnost. Boja na tijelu traje samo određeno vrijeme, a nakon što se ispere, od cijelog rada ostaju fotografije i snimke koje dokumentiraju nastanak prizora. Upravo zato Nature Art stoji na zanimljivoj granici između slikarstva, performansa, bodyarta i fotografije.
Proces zahtijeva mnogo više od pukog oslikavanja tijela. Potrebno je najprije pronaći odgovarajuću lokaciju, proučiti njezine boje i teksture, osmisliti kompoziciju, a zatim tijelo modela prilagoditi okolišu. Jednako je važna i poza, jer čak i savršeno oslikano tijelo može odati ljudsku figuru ako silueta ne odgovara linijama i oblicima koji je okružuju.
Upravo je zato optička iluzija toliko uvjerljiva kada uspije. Ljudski mozak navikao je vrlo brzo prepoznavati lice i tijelo, no Düsterwaldovi radovi tu sposobnost namjerno zbunjuju. Boja briše poznate konture, a tijelo preuzima uzorak okoliša. Ono što bi trebalo odmah privući pogled odjednom postaje gotovo nevidljivo.
U jednom od novijih prikaza projekta njemački mediji opisali su Düsterwaldovu umjetnost kao ‘umjetničku simbiozu‘ čovjeka i prirode. U prizoru snimljenom u Donjoj Saskoj model je bodypaintingom uklopljen među stabla breze tako da ljudska figura gotovo nestaje u njihovim bojama i oblicima.
I možda je upravo to razlog zbog kojeg fotografije djeluju toliko fascinantno. One od gledatelja traže da zastane. Da pogleda još jednom. Da potraži ono što mu je promaknulo.
Jer negdje između debla, sjene, lišća i cvijeća - stoji čovjek.
Samo ga treba pronaći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....