Dijana Čović ljubav prema umjetnosti pronašla je vrlo rano, još u osnovnoškolskim danima u Vukovaru kada je manično crtala. Već tada je pohađala svoju prvu likovnu crtačku radionicu u klasi profesora Slobodana Popovića. Završila je srednju školu za kulturu i umjetnost. Rat ju je, kaže, primorao da se okrene pisanoj riječi. Cijela obitelj preselila se u progonstvo u Zagreb, gdje je diplomirala novinarstvo te se zaposlila na Hrvatskoj radioteleviziji. Nakon što je uređivala središnji dnevnik, bila urednica Zagrebačke redakcije i neko vrijeme urednica unutarnje politike radija i televizije na HRT-u, trenutačno radi kao urednik Regionalnog dnevnika. Znamo da je to stresan i vrlo naporan posao.
SLIKARSKE RADIONICE
No, bijeg od takve stvarnosti pronašla je u slikarstvu. Polaznica je dvaju slikarskih radionica, one u Centru za kulturu Novi Zagreb kod akademske slikarice Vesne Šantak, a potom i privatne kod mentora uvaženog akademskog slikara i pedagoga svojedobno s londonskom adresom Hrvoja Majera. Od tada njezina opsesija slikanjem ne prestaje.
- Umjetnost me promijenila, umjetnost mijenja sve, opet slobodno dišem... - kaže Dijana Čović, koja najčešće radi slike apstraktnog realizma u uljanoj tehnici. Često sliku završava špatulama, pa slike imaju i pomalo reljefni dojam.
ŽENA KAO GLAVNI MOTIV
Svoju umjetnost opisuje kao interpersonalnu, vrlo osobnu i emotivnu, ali i angažiranu, osobito po pitanju položaja žene u današnjem društvu. Naime, voli slikati portrete žena, dama iz visokog društva u karakterističnim impresionističkim pozama, s jakom ekspresijom, često uz neki suvremeni surealističan detalj i ponekad ruganje, ali i snažnu poruku.
- Žena je glavni motiv mojih slika, snažna, ranjiva, strastvena, usamljena, lutka... Kroz umjetnost šaljem svoju poruku, borim se protiv rodnih stereotipa, ali kroz tu borbu pronalazim vlastiti identitet. Uloga žene je danas teška, ponekad se osjećamo kao multipraktik, biti savršena žena, majka, kći, sestra, prijateljica, ljubavnica… taj osjećaj da moramo ispuniti sve te uloge, stvara ogromnu razinu stresa, taj perfekcionizam vodi u bolest, s kojom sam se i sama suočila i zbog koje sam ozdravila i pronašla umjetnost. Kroz umjetnost se oslobađam demona vlastite podsvijesti i uloga koje mi je konzervativno društvo nametnulo - kaže.
DJETINJSTVO
U njezinim se djelima osjeća snažan utjecaj starih majstora, osobito Gustava Klimta i Claude Moneta te Edgara Degasa, ali i novijih modernih slikara, poput Kerry J. Marshalla, Kehinde Wileya, Mare Light, Jeremy Manna i Geoffrey Johnsona.
Iako je u vikendici jednu sobu preuredila u atelje, rijetko u njemu boravi. Najčešće slika doma nakon posla.
- Kao i u životu, u slikarstvu mi je svrha postići ravnotežu odnosa, boja, i oblika između reda i kaosa, svjetla i tame, tradicije i izraza. Neke slike radim mjesecima, a nekad sliku jednostavno izlijem iz sebe, poput vodopada - slikovito opisuje.
Inspiraciju često crpi i iz prirode, oživljavajući sjećanja na djetinjstvo. Dio slikarskog opusa tako je posvećen divnim prirodnim krajolicima prijeratne Slavonije, morskim pejzažima i ljepoti Murteru, ali i ljetima provedenim u planinama Plješevice u tatinom rodnom selu.
Iza nje je nekoliko izložbi, a najdražom izdvaja prvu samostalnu naziva "Acta non verba" u Matici iseljenika Hrvatske na Dan žena 2018. godine. Ponosna je i na lanjsku, grupnu izložbu "U potrazi za srećom" s kolegama iz udruge Start Art. Posebno se veseli izložbi u Mimari za se koju priprema godinama, a jednu planira posvetiti i rodnom Vukovaru.
Komentari
0