Bez prethodnog znanja i iskustva, Dražen se upustio u izradu čak dviju dječjih kućica, vanjske i unutarnje. Sve je počelo osmišljavanjem one na stablu, na što su ga potaknule Kimine i Karlove molbe i sjaj u njihovim očima. Ali, postojao je jedan problem - u dvorištu nemaju stablo
Diplomirani sam ekonomist, radim kao voditelj u jednom automat klubu i nemam veze sa zanatima ili slično. Do prije trinaest godina živio sam u stanu i krenuo u izgradnju svog doma. Gledajući gradnju kuće po etapama, počelo me sve više zanimati stvaranje, odnosno rast i napredak iz dana u dan. Prilikom završetka kuće ostalo je dvorište koje nije bilo sređeno pa sam pomislio da bih mogao ja probati nešto svojom rukom napraviti, pa i ako nešto ne ispadne dobro, porušit ću i nema veze, nitko neće vidjeti - priča nam tata Dražen, dok se oko nas igraju petogodišnja Kim i četverogodišnjak Karlo, a mama Ivana u naručju drži četveromjesečnog Luku. Sjedimo na suncu u njihovu dvorištu u Osijeku i divimo se dječjoj kućici za igru. Kim nas je već odvela u obilazak i pokazala nam i TV, i kuhinjicu, i suncobran na terasici. Tata Dražen nastavlja da je sve krenulo s dječjim filmom.
- Klinci su vidjeli kućicu na drvetu u tom filmu pa me iznapadali da im napravim. Taj sjaj u očima jednostavno nisam mogao odbiti i počeli smo smišljati kako će izgledati. Karlo je imao svoje prohtjeve… Da ima TV i da se on može igrati, a Kim je htjela terasu da može sa svojim prijateljicama ‘ispijati kavu’ pod suncobranom, mamina kći, ha ha - šali se Dražen i dodaje kako je postojao jedan problemčić.
- Kako nemamo drvo u svom dvorištu, a imamo jako dobre susjede koji imaju, pitali smo ih da nam dopuste da napravimo na međi kućicu i da iskoristimo njihovo drvo, što su nam dopustili te im još jednom zahvaljujemo. Gradnja kućice ne bi uspjela da nije bilo mog asistenta Karla koji je cijelo vrijeme bio uz mene i pomagao mi. Sve smo sami napravili, od temelja do krova, štokove, vrata, prozore… čak i struju smo sami uveli. Uz cvrkut ptica, lijepo vrijeme i pokoji bambus, mi majstori, kako nas Karlo naziva, kućicu smo napravili u četiri tjedna jer je sve išlo glatko, a to valjda i ide tako kada ne žuriš - kaže Dražen i ističe da to vrijeme provedeno sa sinom na zraku i druženje čini najvažniji dio cijelog procesa.
Osim vrtne kućice, ovamo nas je doveo još jedan DIY projekt tate Dražena, a riječ je o još jednoj kućici, no ova je u sobi i čine ju kreveti na kat.
Kad nam je došao Luka na svijet kao pravo iznenađenje, morali smo promijeniti raspored spavanja po sobama i tako je pala odluka da Kim i Karlo dobiju krevete na kat. Ideja je s Pinteresta, Kim je tražila što joj se sviđa i odlučila da hoće tu kućicu, ali baš tu, takvu istu i nijednu drugu. Opet taj sjaj u oku... I što sam mogao, ‘ajde tata napravi kćerkici takvu istu i opet sam imao o čemu razmišljati svako jutro i svaku večer - prisjeća se tata i dodaje kako su i u ovom projektu majstorski tim bili on i Karlo.
- Izgradnja je trajala malo više od mjesec dana. Kako su kreveti na katu kuće, nije bilo jednostavno trčati gore-dolje zbog rezanja i ostalog. Kreveti su u potpunosti od drva (greda, štafli, brodskog poda...). Ima još stvari koje treba napraviti i u sobi i u krevetima, ali zasad smo zadovoljni, a klinci su oduševljeni krevetom. Vole se zavlačiti i igrati, nekako kao da imaju svatko svoj kutak sreće tu. Kim je uzela kat jer moj ‘hrabri’ Karlo ne voli baš visinu, na tatu - smije se Dražen, a mi ga za kraj pitamo ima li neki savjet za ljude koji se možda žele upustiti u samostalnu izradu namještaja, a nemaju hrabrosti.
- Mislim da svatko može napraviti slično, samo se treba odvažiti, a ne gledati kao da je to nešto nemoguće ili reći ‘ne znam’ i gotovo. Pa što ako nešto pogriješiš, ispravit ćeš. Pa što ako se opališ par puta čekićem, proći će, ali će ti uvijek ostati osmijeh djeteta i kvalitetno vrijeme provedeno s njim - zaključio je.
