Kviz koji je zaludio zemlju stigao je i do velikog platna

Kasna jesen 2015., čemerna, dosadna, hladna i maglovita. Gotovo besperspektivna. I pogled izvan birtije: "A kamo uopće sada poći?" Retoričko pitanje dan-dva kasnije, dobilo je konkretni odgovor: - Čuj, ekipa organizira nogometni kviz, samo romantika i zajebancija, bez ovih novih rekorda i pizd... Teška groteska. Jesi li zaintere... - nije ni dovršio pitanje prijatelj. - Apsolutno! - poklopio sam ga. - Daj što daš.

Mjesto, zapravo birtija pored Vjesnika, nas 50-ak, laptop, gužva. I teški nogomet u zraku. Želiš na WC, a svi se moraju pomaknuti. Drama. Dobra drama. Na ekranu 30 pitanja, i jedno "pjevno", koje sa zvučnika zove na ples.

- 'Alo bando, kaj je, mislite da je to Ceca? E nije - smijemo se sprdajući se s novinarskom ekipom pored nas, dok na papir slavodobitno pišemo: "Autor Beti Jurković, pjesma 'Nogometna utakmica'".

Malo potom, postali smo ponosni osvajači prve nagrade prvog kviza Nogometnih ikona. Među 50-ak ljudi, desetak ekipa, među kojima je bio i jedan koji je ostao do danas, nogometni erudit Željko Vela. Naš kapetan Luka odveo nas je na pobjednički kebab. Na okretište Savskog mosta. Hladnoća, magla, ali i pobjednička sumaglica našeg pripitog trijumfalizma. Tu se, realno, rodila ljubav, koja je, eto, do danas, inficirala preko 500-tinjak ljudi diljem Hrvatske, koji znaju gdje se nalaze svakog četvrtka u 20.30 sati. Zagreb, Split, Rijeka, Zadar, Varaždin, Imotski, Dubrovnik...

Priča, međutim, počinje dvije godine ranije. Iz dva različita smjera. Prvi, onaj zagrebački, igrao je kultni sportski kviz u prolazu Cibone, u nikad prežaljenom MVP-u. Imenom Vlado Boban, sportski novinar Nove TV, i Ivan Dominik Dompa, "doktor" novih medija.

- Nas dva i nekoliko jeftinih piva, sport od nogometa, preko košarke, do bejzbola, i Veldin Karić United, natpis koji nam se kesio s "dresova". U pauzama između pitanja, umirali smo od smijeha na genijalne Facebook stranice poput Croatian Troll Footballa, Nogometnih Vijesti i - Nogometnih Ikona - govori danas Dompa.

A Nogometne ikone nastale su, priča je savršena, baš zbog Bobana i njegovih "kultnih likova HNL-a", koje je objavljivao na stranicama gol.hr.

- Istina, stranica je bila svojevrsni odgovor, zajebancija na nogometne priče koje su nas okupljale, a kojima nismo željeli gnjaviti naše prijatelje. Tako sam napravio stranicu za nas, uski krug ljudi koji je imao želju pratiti ikone i stavili smo je kao "javnu", iako smo na početku imali mali broj poklonika. Sjećam se kao danas, prva je objava bio Trifon Ivanov, i to u dresu bečkog Rapida, ultimativna ikona našega doba - govori Ivan Milković, preteča splitske sekcije, s kojom se ona zagrebačka ubrzo spojila.

Milković, Duje Meštrović, Hrvoje Brajković i Milan Žakula. S njima je, dakle, sve počelo. Lajk po lajk, poziv Bobana i Dompe, prvi kviz, i sve je odjednom postalo ultimativni hit.

- Pazi, njih četvorica živjeli su u Splitu, "trolali" po društvenim mrežama, a uopće se nisu poznavali!? Kasnije su se nekako okupili i oformili stranicu na koju smo se mi navukli, a oni su se, pak, istovremeno, navukli na Bobana i njegov serijal. Dvije, tri klasične postpijanke kasnije, sinula je ideja da se spojimo i napravimo kviz. Kviz "Nogometne Ikone", isključivo o nogometu, ali onom pravom, ikonskom, romantičnom, bez raznih cristiana, neymara i pivarića - govori Dompa.

Znam da je nakon prvog kviza u Zagrebu, čijem se odjeku nitko nije nadao, počelo logično prebacivanje terena u Split, gdje se nikad nije održao kviz takve tematike. Uzeli smo O'Haru, najveći prostor u Splitu, u koji stane 200 ljudi. Kad ono, na kviz dođe 300 manijaka! Nastao je cili rusvaj - smije se Milković.

Uglavnom, dakle, kviz je usporedo sa stranicom prerastao u svojevrsni kult. Na njihovim stranicama redovito ispadaju face poput Fabija Cannavara, Wesleyja Sneijdera, Nuna Gomesa ili Luisaa, ali i onih ikona s druge strane HNL-a, poput Spomenka Bošnjaka, Nikole Šafarića, Igora Muse pa i velikog Vuce... svi s jednim prepoznatljivim "I ja pratim Nogometne ikone" natpisom u rukama.

Kviz s jedne strane, koji svaki četvrtak poveže 400-tinjak ljudi, te stranica na kojoj su objave o raznim ikonama počele skupljati "milijarde" lajkova, s druge strane, i bilo je jasno da angažirana i ambiciozna ekipa mora krenuti dalje. Plan A: ligaški sustav kviza, ekipe igraju međusobno, u svakom kolu s drugim protivnikom, za pobjedu se dobije tri boda, za remi jedan te se zbraja postotak pogođenih pitanja. A onda, tamo, krajem svibnja, kako i priliči, grande finale: Bitka za Macolu.

- Bila je to čista zajebancija, tipa što bismo mogli sad napraviti. I onda, kao, pa 'ajmo nešto na pola puta između Sjevera i Juga, neki "kao" finale... U Macoli! - slavodobitno smo uzviknuli. - I zovem ja Macolu, dobijem neku gospođu i kažem: "Čujte, mi bismo kod vas radili nogometni kviz". Kaže ona: "Molim?! Koga?" Ja joj objasnim o čemu je riječ, počnu me prespajati i utanačim sastanak. Dođemo mi tamo, Dompa je sav u slajdovima, a nakon pola sata upitnika nad glavama, veli Macola junior: "Stani, stani... Koliko je to gulaša?" Pa oko 150, kažemo mi. "Može, radite što god hoćete!".

Na kraju je bilo i više gulaša. A pogotovo piva. Autobus iz Zagreba, autobus iz Splita, privatni aranžmani iz ostatka Hrvatske i - "deri". Veliki finale nogometnog pub kvizaštva, najmasovnijeg natjecanja u Hrvatskoj. Pobjednik? Koga briga, glavno da je nogometa, romantike, gulaša i piva!

Plan B se nastavio na plan A, s obzirom na to da su lani organizirali kviz u - Pragu. U kultnoj pivnici U Fleku, gdje je i osnovan Hajduk. Luda priča.

- Osobno to smatram najvećim uspjehom otkad se bavim digitalnim marketingom. Prag i kviz u kultnoj praškoj pivnici U Fleku, jednoj od najvećih i najstarijih u srednjoj Europi, pivnici koja ima svoje craft pivo, koja ima svoj gulaš, u kojoj je 1911. osnovan splitski Hajduk, koja ima svoje evente i poznati Cabaret, ali i koja od 1499., kada je osnovana, dakle punih 518 godina - nikad nije imala pub kviz u svojim prostorijama, kamoli sportski, nogometni. Sukus: 75 ljudi iz pet gradova Hrvatske (Zagreb, Split, Osijek, Velika Gorica, Kaštela) zbog jedne je Facebook stranice i jednog pub kviza u samo mjesec dana dobilo godišnje odmore ili slobodne dane i sa svima nama uživalo u Pragu i iskonskom kvizu. To je bio čudesni doseg - entuzijastično će Dampa.

Dakle, ZG ekipa organizira kvizove, ST ekipa oduševljava statusima na Facebooku. Plan nastao u izmaglici promila postao je najprodavaniji nogometni proizvod u Hrvatskoj.

- Nešto smo brojali... U ove, gotovo tri godine, postavili smo preko dvije tisuće pitanja s gotovo pet tisuća odgovora! Pišemo na račune pa ih gubimo, sastavljamo kad djeca zaspu, oni su "draftovi" na mailu... Ima tu svega. Ali glavno je da ide. Da ide dobro - otkriva Boban.

To dokazuje stalni porast ekipa diljem cijele Hrvatske, što je Bobana jednu večer potaknulo da napravi nešto, tada, neočekivano.

- Izvadio sam mobitel i počeo snimati. Sebi za gušt, doduše, no kao ljubitelj dokumentaraca, lagao sam si možda, kako bi nešto iz toga moglo i biti.

Laž je, međutim, postala istina.

- Uskoro mi se pridružio kolega novinar Stipe Antonijević kao scenarist i rodila se ideja o snimanju dokumentarca o Nogometnim Ikonama te smo počeli lagano prikupljati materijale. Uskoro su snimke s mobitela zamijenile profesionalne snimke, koje smo žicali od prijatelja snimatelja, i priča se zakotrljala. Ideja nam je bila pokušati našim fanovima prikazati sve što se događalo u posljednje dvije godine - kaže Boban.

A dogodilo se, dakle, sljedeće: dvije sezone popularnog pub kviza, tisuće i tisuće urnebesnih fotografija ikonskih nogometaša, i još smješniji statusi o njihovim karijerama, put u Prag na izdanje kviza u legendarnoj pivnici U Fleku, gdje je osnovan Hajduk, te dva "Mastersa" u legendarnom Macoli, na kojima su uspjeli okupiti kremu hrvatskog nogometnog kvizaštva, i još mnogo, mnogo dodatnog sadržaja ubacili su u 65 minuta čiste nogometne romantike, pod radnim naslovom koji nose i završni kvizovi sezone na najpoznatijem autobusnom stajalištu u Hrvata, "Bitka za Macolu".

- Počeli smo se financirati iz vlastitog džepa, kasnije se pridružio i Staropramen kao sponzor, a potom sam se zapalio za priču crowdfundinga jer sam skužio da svi nešto "startuju" preko toga. Prijavio sam nas, i skupio nekih soma i nešto dolara. Jedan od donatora bio je i veliki Andrej Kramarić, nazvao me i pitao koliko mi nedostaje za završetak dokumentarca te rekao kako će nam pomoći koliko bude potrebno, kaže Boban, uz dodatak: - Masa je filma riješena volonterski, najskuplja je bila kupnja starih snimaka iz HRT-a, kao i prava na glazbu.

U dvije godine, dakle, od birtije pored Vjesnika do premijere dokumentarca na Tuškancu. Ako se pitate zašto je i autora ovog teksta "uzelo", vjerojatno vam ovi redovi pomažu shvatiti. Kad već supruga doma nije...

- Priznat ću vam, tek sada, kad sam pogledao dokumentarac, shvatio sam što su zapravo dečki postigli - kazao je nakon premijere i Dario Šimić.

- Sav novac prikupljen prodajom ulaznica u Zagrebu donirali smo udruzi Zagrebački humanitarci, a isto planiramo učiniti i s prodanim ulaznicama u Splitu, ali još nismo odabrali udrugu - kaže Boban, koji još nije načisto što će s dokumentarcem. Hoće li na festivale ili...

Uglavnom, kreće na turneju po Hrvatskoj, a prvi na redu je Split.

- Zvali su nas iz pet ili šest gradova, čak i iz Vrgorca i rekli su nam: Dođite, imamo kino za stotinu ljudi, imate gdje spavati, dat ćemo vam teletine i janjetine ispod peke. Izuzetno primamljiva ponuda, priznat ću, ali još ne znamo što ćemo dalje s filmom - smije se Milković.

Ne znaju što će s filmom, ali mi znamo što s Ikonama. Najboljim četvrtkom uvečer koji možete potratiti. Nekoliko pitanja o Karelu Poborskom i Đoniju Tafri, gutljaj-dva piva, utakmica za vježbanje mozga i malo dobre-stare šale za kraj. Ovi su dečki, ne samo spojili sjever i jug, već su neke obične, tmurne i tmaste četvrtke učinili urnebesnima. I hvala im!

Foto: Nikola Vilić i Srđan Vrančić/Hanza Media

Izvor: Magazin Like!