Spoj ciglenog zida, starih komada namještaja, suvremenih aparata retro dizajna i zlatno-crnih detalja pokazao se savršenom kombinacijom za vlasnicu jednog zagrebačkog potkrovlja, koja je prilikom preuređenja svojeg doma u kuhinji, uz prijeko potrebnu funkcionalnost, htjela postići industrijski stil
Ines iz Zagreba u dva kvadrata napravila je pravo malo čudo. U njezinoj se kuhinji smjestilo sve što je potrebno: gornji i donji kuhinjski elementi, mali hladnjak, ugradbena pećnica, ploča za kuhanje, sudoper, radna površina i police. Prostor je, kaže, uređivala sama, a prijatelji su joj dali nekoliko savjeta.
- Nakon što sam kupila stan, trebalo ga je u potpunosti renovirati, dakle mijenjati raspored svih instalacija, struju i odvode, što je zahtijevalo dosta planiranja, pronalazak majstora, namještaja itd. S obzirom na to koliko je prostor mali, niti jedan kvadratni metar se nije smio uzalud izgubiti. Najprije sam odabrala elemente, a poslije aparate. Željela sam neutralnu boju kuhinje s obzirom na uzorak cigle na zidu - kaže Ines.
Stan je u potkrovlju pa je kosi strop na dijelu gdje je kuhinja. Kosina je padajuća, no imala je dovoljno mjesta za kuhinju na tom zidu, tako da zbog toga nije bilo otežano uređenje. Veći je problem bio raspored instalacija koje nisu bile prilagođene njezinim željama pa je sve trebalo mijenjati.
- Ništa nije rađeno po mjeri, ali je svaki dio kupljen na različitom mjestu. Gornji i donji elementi su kupljeni u Ikei, iz njihove serije Knoxhult. Pećnicu Klarstein naručila sam preko interneta i čekala dostavu iz Slovačke. Staklokeramička ploča za kuhanje je iz kolekcije Gorenje Classico. Industrijske lampe su iz Lesnine. Police nisam kupila nove, stare su više od 60 godina, ali dimenzijama i izgledom se savršeno uklapaju i u kombinaciji s lampama čine taj industrijski efekt koji sam željela postići - priča Ines koja je tijekom uređenja obraćala pažnju na detalje. Tako je kupila ručkice u zlatno-bež boji, retro dizajna, da se boja slaže s pećnicom. Htjela je da neki detalji u stanu budu u zlatnoj boji. Radna ploča ima uzorak drveta kako bi se uklopila s ostatkom namještaja. Na zid je željela staviti uzorak cigle jer joj se cigla oduvijek sviđala u uređenju stana.
- S obzirom na to koliko je stan mali, u uređenju nije bilo mjesta za pogreške. Svaki centimetar malog prostora je važan i treba biti dobro iskorišten. Nije jednostavno staviti sav namještaj i aparate, a pritom da ostane mjesta još i za kretanje. Nisam mogla kupiti baš sve što mi se sviđalo, nego ono za što imam mjesta u prostoru - objašnjava Ines o izazovima.
No, dodaje, zapravo je uživala u uređenju. Bilo joj je zabavno tragati za odgovarajućim komadom namještaja ili nekim detaljem. Naravno, znalo je to biti i naporno: ponekad je morala dugo čekati da dobije komad koji je željela jer ga nije bilo u trgovini pa su ga morali naručiti.
- Uživala sam i u samoj montaži kuhinje jer nikad prije nisam radila takvo što. Pokazalo se da zapravo uživam u montiranju namještaja i jedva sam čekala da montiram i ostatak stana. Imala sam ideju kako generalno želim da kuhinja izgleda, ali nije bilo moguće realizirati baš sve onako kako sam prvotno zamislila. Neke je stvari trebalo mijenjati u hodu, u odnosu na početnu ideju. Na kraju sam zadovoljna kako je sve ispalo - zaključuje Ines.
