"Vozil sam se kroz selo u blizini Ivanca i u jednom dvorištu ugledal brod i na brodu dva stolca 4455, poznatog jugoslavenskog dizajnera Nike Kralja. Nisam imal pojma tko je vlasnik broda... Kontaktiral sam par ljudi i dobil broj mobitela od vlasnika. Nazval sam ga i otišel do njega, objasnil mi je da planira odrezati noge na stolcima i napraviti ljuljačke za unuke. Ponudil sam mu druga dva stolca, al nije pristal, rastali smo se bez stolaca. Nakon pol sata me nazval i rekel da se malo raspital o meni i rekel da dojdem do njega, dal mi vrećicu s pet boca, naručil pet piva i poklonil stolce."
Ovo je samo jedna od brojnih anegdota koje je Miroslav Belcar doživio tijekom posljednjih deset godina lutanja po selima, dvorištima i smetlištima u potrazi za odbačenim namještajem, uglavnom stolcima i foteljama. U tih deset godina prikupio je oko 150 komada, a u njegovoj se kolekciji nalazi i pozamašan broj klasika "domaćeg" dizajna.
No, Miro nije samo "sakupljač stolaca", on je osnivač i voditelj kulturno-edukativnog projekta Smetnjak/Junk Yard kojim propituje odnos društva prema otpadu i vrijednosti predmeta. Ideja projekta je jednostavna, ali snažna: nije sve za odbaciti! Popravkom i ponovnim korištenjem moguće je ostvariti ekonomsku, ekološku i kulturnu vrijednost - lokalno i globalno.
Miro živi i radi u Ivancu, a nakon završene Elektrostrojarske škole u Varaždinu, smjer procesni tehničar, okušao se u različitim poslovima - od trgovine i ugostiteljstva do građevine. Prijelomni trenutak dogodio se prije desetak godina, kad je od bake naslijedio staru fotelju i poželio joj vratiti nekadašnji sjaj. Kontaktirao je profesionalnog restauratora, ali mu je bio preskup. A kad mu je ovaj rekao da je nemoguće samostalno popraviti fotelju, Miro je odlučio dokazati suprotno. Cijelu je noć šivao, pažljivo rastavljao stare komadiće da bi ih ponovno na isti način spojio... i uspio je.
Taj čin, prožet nostalgijom i osobnim izazovom, postao je početak njegova dugogodišnjeg bavljenja obnovom namještaja.
"Ne bi koristil riječ restauriranje da ne uvrijedim struku, nisam restaurator...", ispravlja nas Miro koji se, dakle, bavi obnovom namještaja.
Ubrzo nakon "uradi sam" projekta s bakinom foteljom počeo je skupljati druge odbačene komade, a i ljudi su mu počeli donositi svoje pohabane stolce i fotelje. Potraga za namještajem vodila ga je kroz podrume, tavane, pa čak i reciklažna dvorišta i smetlišta. Ključan susret bio je s dizajnerom Nikolom Radeljkovićem, jednim od osnivača studija Numen/ForUse, koji ga je usmjerio prema istraživanju i prikupljanju vrijednih dizajnerskih komada. Od tada sustavno obnavlja i izlaže klasike industrijskog i modernističkog dizajna druge polovice 20. stoljeća, spašene iz zaborava i otpisa.
"S Nikolom me upoznal zajednički prijatelj Ivo Sršen s Mljeta; mogu reći da nije bilo Ive, ne znam di bi se sreli i u kojem smjeru bih otišel. Nikola mi je dal smjernice, jer prije sam skupljal i radil svašta - tražil sam se", prepričava sa smiješkom, dodajući kako ga je Radeljković kasnije povezao s ljudima koji imaju puno znanja iz područja dizajna te rado pomažu i dijele informacije o pojedinim komadima.
Projekt Smetnjak predstavljao je na manifestacijama poput Poslovnog uzleta u Ivancu, Šuš Micro Festivala i Špancirfesta u Varaždinu te Artomata u Zagrebu, a u Ivancu upravo traje njegova najveća izložba dosad - "Kolekcija Smetnjak".
Otvorena je u sklopu Noći muzeja u Muzeju planinarstva, a prethodilo joj je više od godinu dana pripremanja i konzultiranja sa stručnim vodstvom: Radeljković je zaslužan za dizajn postava, dok je koordinator izložbe Umjetnička organizacija Oaza iz Zagreba. Uz Grad Ivanec, održavanje je podržalo Ministarstvo kulture i medija RH.
Izložba je postavljena u novome, još neuređenome dijelu muzejske zgrade. Sadrži 80-ak različitih stolaca, polunaslonjača i naslonjača, a obogaćena je videoprojekcijama prikupljanja i obnove namještaja.
Većina izloženih komada nastala je na prostoru Hrvatske i Slovenije u razdoblju socijalističke Jugoslavije. Neke od njih prepoznat će svaki poznavatelj domaćeg dizajna: naslonjač Simona Bernarda Bernardija, razne varijacije Lupine Nike Kralja, paleta Thonetova namještaja u izvedbi tvornice Florijan Bobić ili Mundus... Međutim, podjednako su zanimljivi i oni anonimni naslonjači čiji su dizajneri i proizvođači zasad nepoznati.
Kako da jeftin stariji namještaj izgleda skuplje i modernije za malo novca: Jedan detalj čini čuda
Za većinu njih Miro se sjeća kako ih je nabavio.
"Šetal sam po Ivancu i razmišljal di bi mogel pronaći Lupine koje sam obećal izložiti na jednom festivalu, a nisam ih imal dovoljno... Došel sam do dvorišta ivanečke legende FŽ-a, riječ-dvije s njim i velim mu kaj me muči, pokažem fotke i pitam di bi mogel to pronaći, a on ko iz topa: ‘Pri meni f podrumu‘. Napravili smo robnu razmjenu, on meni Lupine, a ja njemu blagovaonski set stolaca", prepričava nam Miro.
Nešto je pronašao na otpadu ili otkupio za sitan novac, a ponekad i za nekoliko boca piva. Mnogi su mu komadi u ruke došli oštećeni, a neki su i danas tek ogoljeni kosturi.
"Na izložbi je obnovljen točno jedan stolac, izložen u segmentu ‘Restauracija‘. Taj stolac isto ima super priču, doslovno je spašen - pobran na krupnom otpadu, blizu zgrade Vjesnika. Ekipa iz arhitektonskog ureda Skroz pokupila je taj i još desetak stolaca na hrpi te su ih dali na obnavljanje", govori nam Miro.
Neke stolce iz kolekcije koristi u vlastitom domu, a kad mu dosade, zamijeni ih s drugima. Neke poklanja, iznajmljuje za potrebe fotošutinga ili, pak, koristi na raznim događanjima, poput Kreativnice, posebnog programa Špancirfesta posvećenog dizajnu i umjetnosti.
"Inače ih čuvam u prostoru koji mi je Grad ustupil na privremeno korištenje, pa bih rekel da je izložba na neki način ‘poklon‘ kulturnom životu Ivanca, jer su ti stolci jedan dio naše povijesti, odnosno kulture", kaže Miro.
Za njega je projekt Smetnjak način izražavanja, svojevrsni hobi koji mu daje osjećaj pripadnosti te nudi nove prilike i iskustva.
Zanimljiv je i podatak da su se mnogi komadi, sada izloženi u Muzeju planinarstva, nalazili u javnim institucijama, poput bolnica, i velikim tvornicama, poput Varteksa.
"Politika opremanja javnih institucija i poslovnih organizacija isključivo domaćim namještajem tijekom poslijeratnog jugoslavenskog razdoblja osiguravala je kontinuirane velike narudžbe lokalnim proizvođačima. Danas možemo raspravljati o beskrajnom nizu grešaka socijalističke ekonomije, no njezina motivacija zagovaranja decentraliziranog industrijskog razvoja poticanjem domaće proizvodnje bila je više nego pogodna za razvoj žive i raznovrsne lokalne industrije namještaja. Smetnjakova kolekcija sadrži niz komada prvenstveno namijenjenih opremanju javnih prostora: stolce i naslonjače iz proizvodnih linija tvornica Florijan Bobić, Šavrić, Jadran, Oriolik, Stol Kamnik, Meblo... nekadašnjih hrvatskih i slovenskih industrijskih velikana koji su oblikovali čitavu našu radnu i životnu okolinu - i pritom zapošljavali tisuće radnika", piše Koraljka Vlajo, jedna od vodećih domaćih stručnjakinja za industrijski dizajn, u opisu izložbe.
I pita se bi li baš svi završili na smetlištu da su njihovi prethodni vlasnici bili svjesniji njihove vrijednosti i značenja.
"Vječiti manjak obrazovanja o dizajnu, u kombinaciji s dugotrajnom politikom kolektivnog zaborava, rezultirao je time da se domaći industrijski dizajn druge polovice 20. stoljeća promatra kao bezvrijedna, potrošna roba. Upravo zato Smetnjakova kolekcija ne funkcionira tek kao skup spašenih predmeta, nego kao svojevrsni arhiv svakodnevice - fragmentirana, nesavršena i nepotpuna, ali dragocjena u svojoj sposobnosti da prizove načine rada, sjedenja, čekanja i življenja koji su oblikovali iskustvo prostora i rada jedne epohe", zaključuje Koraljka Vlajo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....