‘Životna inflacija‘ izraz je koji opisuje naviku većine ljudi da s povećanjem prihoda počnu nadograđivati svoj životni standard i kupovati više stvari, veći dom, skuplji automobil. Ili, jednostavno rečeno, što više zarađujemo, tim više trošimo. Stari mobitel više nije dovoljno dobar, počinjemo kupovati odjeću poznatijih brendova, češće se počastimo večerom u dobrom restoranu...
A sve to, naravno, košta. Nova brendirana odjeća, svakodnevno naručivanje hrane, ludi izlasci krajem tjedna, sve se to tijekom godina pretvara u golema iznose. Ali neki ljudi se othrvaju tom (samoubilačkom) porivu da troše sve što zarade. Tu strategiju - jednostavno zvanu ‘štednja‘ - primjenjuju i 27-godišnji Harry Tanen i njegova supruga Izy. Njihove karijere ozbiljnije su krenule tek prije tri godine, ali već sada vide velike rezultate jer su odlučili ne upasti u zamku stalne potrošnje i povećavanja životnih troškova.
- Oboje smo odrasli u običnim radničkim obiteljima srednje klase, u kojima novca nikad nije bilo u izobilju, pa smo odmalena bili svjesni koliko je važna financijska stabilnost. Zbog toga smo se rano naviknuli pažljivo i promišljeno trošiti novac - rekao je Harry, koji sa suprugom živi na Long Islandu u New Yorku.
Harry i Izy se ne nadmeću sa susjedima tko će imati bolji auto ili skuplji roštilj, oni jednostavno ne prate tuđi životni standard. Oboje imaju dobro plaćene poslove, ali svoje prihode dodatno povećavaju i dodatnim poslovima. Harry radi kao zdravstveni stručnjak i kreator sadržaja na društvenim mrežama, dok je Izy odvjetnica zaposlena kao interna pravna savjetnica te honorarno vodi društvene mreže obiteljske tvrtke.
- Kad smo počeli više zarađivati, nismo željeli da naši troškovi rastu istom brzinom. Oboje smo vidjeli kako je lako brzo spiskati ono što teškom mukom zaradiš, pa smo svjesno odlučili zadržati stabilnu razinu potrošnje i umjesto toga prednost dati štednji i ulaganju - objašnjava Harry i dodaje:
- Izbjegavamo povećavanje fiksnih troškova kako nam prihodi rastu, posebno na stvari poput česte zamjene automobila, preseljenja u znatno skuplji stan ili kuću te povećanja nepotrebne potrošnje samo zato što više zarađujemo. Umjesto toga održavamo stabilan životni stil, a višak novca usmjeravamo prema štednji i ulaganjima.
Par nije protiv trošenja novca, oni jednostavno vrlo pažljivo biraju na što trošiti:
- Prirodno je željeti više kada vam prihodi rastu. Kod Izy bi to možda značilo novi namještaj za stan ili nove komade odjeće, ali ona je i dalje vrlo disciplinirana kad je riječ o potrošnji koja nije nužna - kaže Harry.
- Nema ništa loše u tome da nešto poboljšate kad je to potrebno, ali shvatili smo da stalno povećavanje životnih troškova svaki put kad prihodi porastu može neprimjetno spriječiti stvaranje dugoročnog bogatstva. Nama su važniji trajnost i stabilnost nego stalna novost.
Njihov način života ne podrazumijeva velika odricanja, ali zahvaljujući starijem iPhoneu, automobilima starima desetak godina i niskoj stanarini, na kraju svakog mjeseca ostane im dovoljno novca da uštede između 3000 i 4500 dolara (oko 2600 do 3900 eura).
Na primjer, nisu odlučili kupiti rasnog psa, već su udomili tronogog psića Beaua, kojem društvo radi njihova 11 godina stara mačka Bubba. Par rijetko koristi aplikacije za dostavu hrane: gotovo nikada ne naručuju gotova jela, većinu obroka pripremaju kod kuće jer je to najekonomičnija opcija.
- Izbjegavamo stvari poput stalnog mijenjanja namještaja, kupovanja dizajnerskih proizvoda, plaćanja skupih članarina za teretane ili kupnje skupih automobila na leasing samo zato što su nam prihodi porasli - kaže Harry.
- Društvene mreže mogu stvoriti osjećaj da je normalno stalno nešto kupovati i nadograđivati, posebno u dvadesetima, ali pokušali smo odvojiti trend od stvarne financijske stabilnosti.
Iako i dalje putuju, prije rezervacije dobro istraže sve mogućnosti. Traže najbolje ponude za letove, hotele i aktivnosti umjesto da automatski biraju najjednostavniju i najskuplju opciju. Izbjegavanje očitih i najskupljih izbora omogućilo im je da istraže i manje poznata mjesta izvan uobičajenih turističkih ruta:
- Naša filozofija nije toliko vezana uz ograničavanje koliko uz izbjegavanje nesvjesnih navika trošenja koje se s vremenom polako povećavaju zajedno s prihodima - kaže Harry.
A takav pristup im se isplatio.
Nakon tri godine štednje Tanenovi sad imaju oko 200.000 dolara (173.000 eura) uloženih sredstava kroz mirovinske i investicijske račune, a uz to su odvojili i fond za hitne slučajeve, vrijedan između 40.000 do 60.000 dolara (34.000 do 52.000 eura). Prioritet im je dugoročna štednja i ulaganje. Na različite načine, svim mogućim financijskim alatima, ovaj mladi bračni par povećava ušteđevinu, s ciljem da im ovakav način štednje omogući raniji odlazak u mirovinu i usporavanje tempa rada već oko 50. godine.
- Jedan od najsigurnijih načina na koji izbjegavamo pretjeranu potrošnju jest taj da ulaganje tretiramo gotovo kao obavezni račun koji moramo platiti - kaže Harry i dodaje:
- Bez obzira na sve, svaki mjesec prvo automatski odvojim između 3000 do 4500 dolara za ulaganje i štednju. To nas prirodno prisiljava da budemo promišljeniji i discipliniraniji s ostatkom novca.
- Nismo ekstremni niti živimo u siromaštvu, ali jesmo disciplinirani. To nije žrtva, nego kompromis. Ne trebamo najnoviju verziju svega. Zauzvrat imamo veću financijsku sigurnost i fleksibilnost nego što bismo inače imali. Prioritet nam je dugoročna stabilnost, ali i dalje uživamo u životu.
- Sigurni smo da ćemo, kad se u pedesetima i šezdesetima osvrnemo na svoje navike trošenja, shvatiti da ništa nismo propustili i da nećemo imati razloga za žaljenje - zaključuje Harry.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....