Iza poznatog i desetljećima prepoznatljivog brenda Charlie design stoji nekadašnja manekenka i nagrađivana dizajnerica, uvijek jednako intrigantna Loredana Bahorić
Kako vidite povezanost između mode, arhitekture i umjetnosti?
I arhitektura, i umjetnost, i moda temelje se na postulatima vizualnog. Naravno, iako postoje kodovi urezani u kolektivnu svijest, dojam je vizualnog individualan. Ne poznajem nikoga tko pred Mona Lisom Leonarda da Vincija nije zastao i postavio si niz pitanja. Teško da će netko ostati imun na Keopsovu piramidu u Egiptu ili Monetove ‘Lopoče’. Pod svodom Sikstinske kapele osjećamo se malima i to nije slučajno. To je jednostavno nešto što snažno utječe na nas koliko god to na svjesnom planu to možda ne izgleda tako. Moda se opet, s druge strane, ne može promatrati izdvojeno, osim u smislu brze i sve brže promjenjivosti. Ne trebate biti modni insajder da biste u svijesti imali rimsku togu, haljinu spuštenog struka iz 20-ih godina ili kostim Coco Chanel.
Prva najlogičnija poveznica koju vidim je proporcija. Ako je ispunjen taj element, sve izgleda skladno, a ako ne - nešto smeta. Druga je primjenjivost: zamislite savršenu građevinu, no neprimjerenu okolišu. Ili predivnu haljinu cvjetnog uzorka, ali se u nju odjeveni pojavite, recimo, na pogrebu. Ili čaroban pejzaž, ali zaustavljen u pogrešnom okviru i slično. Uostalom, i sama je Coco rekla da je moda arhitektura. Riječ je o proporcijama. I o skladu, u najširem smislu riječi.
Postoji li neko umjetničko djelo koje vam je bilo nadahnjujuće za rad? Koje je to djelo i kako vas je inspiriralo?
Leonardova ‘Posljednja večera’, odnosno knjiga ‘Da Vincijev kod’ inspirirala me je za izradu kolekcije 2006. godine. Predstavila sam je scenografski. Bio je postavljen dugački stol s kruhom i vinom za kojim su sjedili modeli u primjerenim pozama. To je jedina kolekcija koju sam prikazala u bojama (crvena, zelena smeđa) i za nju sam dobila nagradu za najbolju kolekciju Zagreb Fashion Weeka. U nekom budućem vremenu rado bih napravila kolekciju inspiriranu Basquiatom; dakle šarenu, s printevima, arty... U meni dugo čuči ta ideja, ali teško je izvojevati pobjedu protiv bijele ljeti, a crne boje zimi.
Postoji li neka građevina, bilo domaća, bilo strana, koja vas posebno inspirira i zašto?
Teško mi se odlučiti za jednu građevinu. Uvijek se radi o nizu subjekata pred kojima iz ovog ili onog razloga ostajem bez daha. Ipak, Tvrđava sv. Nikole na ulazu u šibenski kanal budi u meni nešto što je teško verbalizirati. Datira iz 16. stoljeća. Napravljena je kao mletačka fortifikacijska utvrda i s tri je strane okružena morem. Osim što je iz mojeg omiljenog povijesnog razdoblja, renesanse, za nju me vezuju brojna sjećanja iz djetinjstva, tako da je ovaj odabir i posve osoban.
Je li moda umjetnost?
Na to nema jednoznačnog odgovora. I jest i nije. Oscar Wilde jednom se pitao: ‘I što je naposljetku moda? S umjetničkog stajališta, to je obična forma ružnoće. Toliko nepodnošljiva da ju moramo mijenjati svakih šest mjeseci.’ Ne znam, veliki sam obožavatelj Oscara Wildea, ali ja ju ne mijenjam.
