Natrijev klorid, najčešće poznat kao sol, nalazi se posvuda. Drevna u svojoj upotrebi i obilna u prirodi, čuva lokalne ekosustave, odleđuje ceste, vitalna je u raznim industrijskim procesima i vjerojatno stoji na vašem kuhinjskom stolu kao začin vašim jelima. Danas joj se pripisuje relativno mala vrijednost – s obzirom da je nekad bila vrijedna zlata – i za razliku od drugih prirodnih alternativa kao što su alge ili micelij, čini se da nema dovoljno istraživanja i interesa oko svih njezinih fizičkih, mehaničkih ili estetskih svojstva, prenosi ArchDaily. A ipak je to materijal s beskonačnim, izvanrednim potencijalom. Osim što podržava život, sol je pristupačna, lako dostupna, antibakterijska, otporna na vatru, može pohraniti vlagu i toplinu te je izvrsna u odbijanju i raspršivanju svjetlosti.
Znamo da je jedan od ključnih izazova u poboljšanju učinkovitosti resursa u građevinskoj industriji identificirati materijale koji mogu zamijeniti rijetke prirodne resurse, pa može li sol, sa svim svojim karakteristikama, postati održiva opcija? Može li to biti materijal budućnosti? Naravno, baš kao što postoji potencijal, postoje i poteškoće povezane sa solju koje su ograničile njezinu upotrebu kao građevinskog materijala: ona je prirodno sklona upijanju vlage, osjetljiva na eroziju vjetrom i vodom i može uzrokovati koroziju metalnih dijelova koji se koriste u konstrukcija. To implicira da mora biti ispunjen dugačak popis kriterija, ali također pruža priliku da se istraže određene primjene u kojima bi sol mogla biti korisna unatoč izazovima.
Sol je u biti kemijski spoj sastavljen od natrijevih i kloridnih iona koji se, kada se otope u vodi, odvajaju i postaju okruženi molekulama vode. Ako voda ispari, ioni se približavaju i formiraju rešetkastu strukturu koja rezultira stvaranjem kristala soli. Kristali mogu nastati na različite načine, od isparavanja morske vode do podzemnog rudarenja i kemijskih reakcija.
Na iznenađenje mnogih, istraživači i dizajneri stoljećima su u nekim dijelovima svijeta istraživali sol kao građevinski materijal, bilo u sirovom, kompozitnom ili prerađenom obliku. Neki zanimljivi primjeri uključuju hotel izgrađen od milijuna blokova soli, restoran napravljen od lokalne soli i neizgrađeni paviljon u kojem su metalni okviri dizajnirani da potaknu rast soli. Tijekom posljednjeg desetljeća pojavile su se i nove upotrebe, od prerađene soli koja se koristi u fleksibilnim zidnim pločama i prototipovima zgrada do 3D ispisanih predmeta izrađenih od mješavine soli i škroba.
Ploče od kristalizirane soli koje rastu u sustavu nalik farmi
Postoji jedan dizajnerski i istraživački laboratorij koji je otišao korak dalje, "koristeći procese kristalizacije soli za razvoj inovativnih aplikacija i jačanje povijesne lokalne industrije soli." Sa sjedištem u ogromnom kampusu Luma Arles na jugu Francuske, Atelier Luma predlaže novi, kreativan način rada s kristalizacijom soli, otkrivajući potencijal prirodnog, kružnog procesa u polju arhitekture i dizajna. Voditeljica projekta Henna Burney u razgovoru za ArchDaily daje bolji uvid u inicijativu i kako se želi pozicionirati sol kao materijal visoke vrijednosti.
Slana voda delte rijeke Rhône – ili takozvanog Camarguea u južnoj Francuskoj – kroz povijest se koristila za proizvodnju soli. Od 2017., tvornica za kristalizaciju Ateliera Luma usredotočila se na stvaranje namjena soli koju proizvode regionalne solane, razvijajući materijale koji predstavljaju ovaj lokalni resurs i prikazuju njegove fizičke i estetske atribute. Koristeći prilagođene okvire, tim je proizveo prvu seriju ploča od kristalizirane soli koje su uzgajane lokalno u sustavu sličnom farmi, iskorištavajući prednost prirodne kristalizacije koja se događa na poljima soli.
Dizajneri Henna Burney i Karlijn Sibbel razvili su način uzgoja kristala soli "na metalnoj mreži postavljenoj ispod vode u velikim solanama". Prethodno je bilo potrebno dubinsko istraživanje kako bi se utvrdilo kako će vanjski uvjeti poput vjetra, kiše, temperature, protoka vode i vlažnosti utjecati na proces kristalizacije.
Pretvaranje soli u materijal arhitektonskih razmjera
Za solne ploče bilo je potrebno strukturirati, razgraničiti i ograničiti kristalizaciju u geometriji kojom se može upravlati; u ovom slučaju, savršen kvadrat. Pretvarajući prirodno bogat materijal u materijal arhitektonskih razmjera, stručnjaci su uspjeli osmisliti postavku za proizvodnju više od 4000 jedinstvenih ploča koje su zatim korištene kao sustav oblaganja. Pokrivajući površinu od 560 četvornih metara, projekt ‘Wall of Salt‘ predstavlja prvu veliku primjenu soli kao materijala za oblaganje.
Strukturni dizajn omogućuje uklanjanje i zamjenu svake pojedinačne ploče kada je to potrebno; ako su oštećene, mogu se rekristalizirati i ponovno obnoviti stavljanjem natrag u vodu postrojenja za kristalizaciju. Na ovaj način, s opsežnim istraživanjem i praćenjem specifičnih ograničenja, solne ploče pokazale su se kao inovativno rješenje koje može smanjiti toplinska opterećenja, otporno je na vatru, dodaje jedinstveni estetski dodir i pridonosi održivosti.
Iako postoje mnogi izazovi koje treba prevladati da bismo zamislili budućnost u kojoj će prirodni resursi poput soli zamijeniti tradicionalne materijale, jedno je sigurno: "Budućnost će se graditi s materijalima koji su i novi i stari." Ruku pod ruku s istraživanjem, novim tehnologijama i inovacijama, sol ima potencijal biti jedan od tih novih materijala. Uostalom, kako bismo doista poboljšali održivost i učinkovitost resursa u nadolazećim godinama, ključno je crpiti inspiraciju iz prirode, podržavati lokalnu proizvodnju i, što je najvažnije, razmišljati izvan okvira i biti kreativan.
